Sa svega danom razmaka prošlog su tjedna predstavljeni rezultati dva velika istraživanja, a kad se podvuče crta ono što im je zajedničko izrazito je pesimistična percepcija budućnosti Hrvatske, neminovni odlazak mladih u inozemstvo i želja za boljim uvjetima života i rada. Početak tjedna obilježili su alarmantni podaci velikog istraživanja koje je za Agenciju za znanost i visoko obrazovanje izradio Institut za društvena istraživanja, a koji pokazuju da svaki drugi srednjoškolac želi napustiti Hrvatsku jer smatraju da se izvan Hrvatske živi bolje, dok čak 44 posto tinejdžera hrvatsku budućnost vidi negativno, gotovo 50 posto njih misli da obrazovanje u Hrvatskoj nije na cijeni te 61 posto smatra da su za upis na fakultet važiniji snalažljivost i veze od sposobnosti učenja.

Dva dana kasnije uslijedili su rezultati drugog istraživanja, kojeg je za Hrvatsku udrugu poslodavaca provela agencija Promocija plus i to među »novim iseljenicima«, a ti su rezultati pokazali da mladi ljudi iz Hrvatske u tolikoj mjeri ne odlaze zbog novca i boljih plaća, nego zato što im je dosta neorganizirane i loše vođene države, nesposobnih političara i stranaka bez vizije, beznađa, zapošljavanja podobnih, nepotizma i rođaka. Dosta im je i priče o ustašama i partizanima, korupcije i kriminala, a gotovo 60 posto njih otišlo je zbog općeg društvenog konteksta. Najveći broj, gotovo 55 posto, njih su visokoobrazovani, a najveći je broj onih u dobi od 31 do 40 godina.

Skinuta s liste 

Što ti »novi iseljenici« podrazumijevaju pod općim društvenim kontekstom i neorganiziranošću vrlo plastično opisuje primjer Alfreda Frankovića čija se kćer sprema za Dansku. Iako se prije šest mjeseci iz te iste Danske vratila s diplomom i željom da ostane u Hrvatskoj ponovo odlazi i to zbog loše postavljenog sustava.

– Prije četiri godine kćer mi je otišla u Dansku na studij grafičkog dizajna koji je i završila. Nakon godinu dana studija dobila je i stipendiju, a nakon završetka studija ostvarila je pravo na naknadu za nezaposlene. Riječ je o lijepom iznosu, ne o iznosu za preživljavanje. Međutim, u Hrvatskoj joj se otvorila mogućnost stručnog osposobljavanja u jednoj renomiranoj dizajnerskoj kući i odlučila se vratiti iako je riječ o naknadi koja je daleko manja od one u Danskoj, no željela se vratiti, a željeli smo to i mi kao roditelji – priča Franković.

On je otac dvadesetrogodišnje Riječanke koja će unatoč želji za stjecanjem radnog iskustva u Hrvatskoj svoju zemlju uskoro ponovo napustiti i to zbog krutosti državnog sustava koji joj je srušio sve planove koje je imala. Naime, kako priča Franković, nakon povratka iz Danske kćer se prijavila na Zavod za zapošljavanje kako bi ostvarila pravo na stručno osposobljavanje. U trenutku kad je potpisala potrebnu dokumentaciju s tvrtkom koju je sama pronašla, otišla je ponovo u Dansku kako bi riješila dokumentaciju na fakultetu, ali i »raskućila se« i definitivno vratila u Hrvatsku, no uslijedio je šok.

– Zavod za zapošljavanje skinuo ju je s liste nezaposlenih, jer se nije javila unutar osam tjedana što joj je bila dužnost. Tim činom mogućnost za realizaciju stručnog osposobljavanja je propala. Moja kćer se ne vodi kao nezaposlena iako to zapravo je, a pravno gledano Zavod za zapošljavanje nije učinio nikakav propust. Službenica se drži onoga što je propisano, no pitam se je li bitnije javljanje ili to što je pronađen posao koji mladoj osobi znači start u život, koji je smisao Zavoda za zapošljavanje ukoliko onemogućava zapošljavanje – navodi Franković.

Čekanje rješenja 

Vijest o tome da je skinuta s liste nezaposlenih došla je u ožujku, obitelj Franković odmah se na to žalila te tražila od Zavoda za zapošljavanje da im se kćer ponovo uvrsti na listu nezaposlenih kako bi realizirala dogovoreno stručno osposobljavanje, a odgovor Zavoda stigao je tek ovog tjedna i to naravno negativan.

– Žalbu smo uputili 26. ožujka, a rješenje smo dobili tek 4. lipnja. Međutim, iako nam je rješenje uručeno tek ovog tjedna vidljivo je da je doneseno 11. svibnja. U rješenju piše da žalba nije osnovana jer nije poštovan profesionalni plan zapošljavanja, a na tom istom planu traženja posla stoji da djelatnik Zavoda s nezaposlenom osobom komunicira elektroničkim putem ili telefonom, a to kod nas nije bio slučaj. Nitko ju nije nazvao od kako je u sustavu nezaposlenih, nitko joj nije ništa ponudio i jedino što je važno je datum. Dakle, imate osobu koja se školovala u inozemstvu, stekla diplomu i odlučila vratiti te si sama našla posao, a sve što je bitno je jedan datum i zbog njega sve propada. Ništa ne nude nego samo traže da vas vide. I onda se žalimo da ljudi napuštaju Hrvatsku. Cijeli sustav je totalno krivo postavljen. Kako ćemo zadržati mlade u Hrvatskoj, tako da ih prijavljujemo na neku listu ili da im omogućimo da nađu posao – ogorčeno će Franković.

Njegova je kćer, dodaje, rješenje Zavoda čekala kao ozeblo sunce, jer ono je za nju i njenu obitelj značilo odluku, Hrvatska ili Danska. Odredilo je njenu daljnju budućnost, no gotovo mjesec dana taj je dokument stajao negdje. Papir koji im je u ruke došao više od dva mjeseca nakon pisanja žalbe odredio je da će Riječanka s danskom diplomom ponovo u Dansku.

Nebo i zemlja 

– To je rješenje bilo prekretnica. Odlučivalo je hoće li ostati u Hrvatskoj ili se vratiti u Dansku. Na žalost, vraća se u Dansku. Nedavno joj je javljeno da je primljena na master studij. Nastavit će studirati i raditi kako bi ostvarila pravo na stipendiju, jer onoliko koliko zaradiš tolika ti je i stipendija, no ne smije se raditi više od 10 do 15 sati tjedno – kaže Franković.

Uspoređujući danski i hrvatski sustav kaže to su nebo i zemlja, jer u Hrvatskoj je nemoguće da se službenica nekome ispriča jer je učinila pogrešku, te da shvaća stres koji je pogreška prouzročila, a upravo je to u Danskoj njegova kćer doživjela. Nije mu drago što mu kćer ponovo odlazi, jer želi da mu je u blizini, no krutost sustava je presudila.

– Želim da naše iskustvo bude pozitivna kritika sustava jer cilj je da se osobe, mlade i stare zaposle, a ne »samo evidentiraju«, mislim da je cilj Zavoda totalno promašen. Istina je da je moja kćer pogriješila jer se nije javila na vrijeme, ali jednako tako je istina da nitko nije cijenio njeno iskreno priznanje da prihvaća što se nije javila na vrijeme jer je mislila da time što je već u postupku realizacije stručnog osposobljavanja to nije potrebno, jer mogli smo otići liječniku po ispričnicu, a nismo to učinili. Pošteno smo priznali i očekivali malo fleksibilnosti. Ipak je riječ o ustanovi koja je servis građanima i koju svi mi plaćamo. Prošlo je tri mjeseca od kako je skinuta s liste nezaposlenih, a to je kao period kazne, nakon kojeg se može vratiti na listu, no to je gubljenje vremena. Od početka ove godine čeka na stručno osposobljavanje i sad bi cijeli postupak morala ponovno proći, a to više ne želi – zaključuje Franković.