Brodovi jugoslavenskih i hrvatskih brodara nosili su imena životinja: Tri labuda, četiri galeba, lavovi, orlovi...

Ovih dana u Bakru je moguće vidjeti tegljač »Labud« koji je izgrađen 1994. godine u Brodogradilištu Kantrida. Dug je 20,31 i širok 5,8 metara, a pogoni ga motor Caterpillar snage 537 kW brzinom od devet čvorova

povezane vijesti

Koliko se daleko usuđujete zabaciti svoj ribolovni sistem? Ukoliko koristite shock leader tada nikakvog ograničenja ne trebate imati
Iz svijeta znanosti – Andrej Gajić objavio rad o nalazu morskog psa prasca s leucističnim poremećajem pigmentacije
Škrt na riječima, dobar u panuli. Povukao iglicu na 18 metara dubine pa nasukao cara od 4,3 kilograma

U brodogradilištu William Hamilton & Co. Ltd. (Port Glasgoe/Glen Yard) izgrađen je 1918. godine parobrod »Ardgowan« (Lang & Fulton/Ardgarry S.S. Co., Greenock), 1923. mijenja ime u »Silverash« i vlasnika – Silver Line Ltd./St.Helen’s S.S. Co., London – te 1932. mijenja ime u »Ezra« (Continental Indies Shipping Co., Halifax). Godine 1934. brod kupuje Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak i daje mu ime – »Labud«. Brod je 19. lipnja 1940. torpedirala njemačka podmornica U-32 u plovidbi rutom Table Bay – Liverpool s teretom kukuruza jugozapadno od Fastneta. S obzirom na to da ga torpedo nije potopio, podmornica ga je granatirala i potopila. Sva 34 člana posade su spašena.

Ovih dana u Bakru je moguće vidjeti tegljač »Labud« (Sun Adria d.o.o, Rijeka) koji je izgrađen 1994. godine u Brodogradilištu Kantrida. Dug je 20,31 i širok 5,8 metara, a pogoni ga motor Caterpillar snage 537 kW brzinom od devet čvorova.

Iako nismo našli pisani trag da je brod »Labud« plovio u floti Jadranske plovidbe d.d., (Sušak) saznali smo, posredno, da je 1892. godine izgrađen kao »Rondine« (tal. lastavica) u Malom Lošinju u brodogradilištu M.U. Martinolich za Societa di Navigazione a Vapore Zaratina (Zadar). Kasnije je bio u floti brodara Dalmatia, a izrezan je 1925. godine.

Galebovi

O najpoznatijem brodu imena »Galeb« (RAMB III) nećemo trošiti prostor jer je o njemu podosta napisano, ali spominjemo nekoliko drugih »Galeba«.

Parobrod »Ester« izgrađen je 1904. godine u brodogradilištu Thorskog M.V. & Skeppsvarv (Thorskog) koji je kasnije nosio imena »Svanen«, »Freja« i »Chrysallis«, a 1930. postaje »Perseveranza G.« (Ubaldo Gennari, Rimini). Pet godina kasnije kupuje ga splitsko Brodarstvo Ferić i daje ime – »Galeb«. Brod je poslije rata nacionaliziran i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi gdje ostaje do 1958. kada je u floti Obalne plovidbe Šibenik, a početkom listopada 1959. prodan je Brodospasu te je 1960. izrezan.

Austrougarski parobrod »Galeb« izgrađen je 1895. u Campbelltownu za Navigazione a Vapore. Pod tim imenom plovio je pet godina, a ona su zaredale promjene imena: »Helene Horn«, »Lisa«, »Sagatind«, »Bromma«, »Salvatrice«, »Salvatrice Giuffrida« i »Eleno«. Izrezan je 1933. u Italiji.

Grčki parobrod »Ioannis Vatis« izgrađen je 1914. u Southwicku. Kasnije je bio »Theofano« i »Cefnybryn« da bi 1931. postao »Dedinje« (Jadran, brodarsko d.d., Bakar) te 1934. »Galeb« (Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak). Prodan je 1935. u Grčku te postaje »Greek Mariner«, a kasnije »Mariposa«. Nasukan je 9. lipnja 1944. na plažu Gooseberry No.4 (Normandija).

Američki parobrod »Stonewall« izgrađen je 1920. u Sunderlandu, a kasnije je bio »Silverbirch«, »Ardenhall« i »Cefnybryn« da bi 1936. postao »Galeb« (Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak). Prodan je tri godine kasnije: »Vest«, pa »Siredal«, »Regulus« i »Ruth«. Izrezan je 1959. godine u Hong Kongu.

Lavovi

Bili su potopljeni, ali su spašeni, a svi su u jednom trenutku bili u floti riječke Jadranske slobodne plovidbe, a po preseljenju u Split – Jadroplov, a jedan je čak dvaput završio na dnu mora.

U Oslu je u brodogradilištu Akers M. V. A/S 1912. godine izgrađen kitolovac »Doris« (L. M. Christensen, Tonsberg) koji je 1916. prodan u Italiju i postao »Maestrale«, a s obzirom da u Sredozemlju nema kitova za lov, služio je kao stražarski brod talijanske ratne mornarice. Tek osam godina kasnije u brodogradilištu S.A. Cantiere navale Poli (Chioggia) pretvoren je u trgovački teretni brod (234 BRT, 132 NRT i 220 tona nosivosti) dužine 42,38 i širine 5,95 metara. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije za koji je paru proizvodio kotao ložen ugljenom, brzinom od 10,0 čvorova. Te 1924. godine dobiva ime »Lav«, u vlasništvu je Trgovačke tvrtke Damić & Guina iz Metkovića. Nema podatka kada i kako se našao u floti Jadranske plovidbe d.d. (Sušak). Da bi se spriječio pad brodova u talijanske ruke, po nalogu Mirka Pleiweissa, zapovjednika Sjevernog sektora jugoslavenske Pomorske obalne komande čije je sjedište bilo u Selcu, 11. travnja je nekoliko brodova tog brodara namjerno potopljeno u uvali Soline (Krk). Među njima je bio i – »Lav«, rijetki teretni brod u floti putničkog brodara.

Moramo reći da se uz datum potapanja 11. travnja pojavljuje i datum 5. travnja (dan prije bombardiranja Beograda), a kao datum kada su ga talijanske vlasti izvadile – 9. travnja (čak i u napisima istog autora). Što je točno? Sam Mirko Pleiweiss piše da je 5. travnja iz Selca otišao na Sušak vidjeti što je s brodovima te da je izdao naređenje lučkom kapetanu Turini da »se svi plovni objekti moraju odmah, a najkasnije u nedjelju ujutro, evakuirati u Šilo«, a kasnije navodi da je dobio izvješće da su 11. travnja svi parobrodi u Šilu potopljeni!

»Lav« su talijanske vlasti ubrzo izvadile i dale mu ime »Curzola« (tal. ime za Korčulu) te je počeo ploviti pod talijanskom zastavom. No, 27. listopada 1943. potopljen je u Senju, a izvađen je tek 3. siječnja 1946. i otegljen na popravak u Kraljevicu. Po osnutku Jadranske slobodne plovidbe ušao je u njenu flotu i ostao do 1955. kada prelazi u flotu Obalne plovidbe Rijeka, a tri godine kasnije je u floti Lošinjske plovidbe iz Malog Lošinja. Izrezan je u uvali Žurkovo (Kostrena) 1961. godine.

Teretno-putnički parobrod »Pannonia« izgrađen je 1896. godine u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd. (Newcastle) za Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo (Ungaro-Croata) iz Rijeke. Početkom Prvog svjetskog rata (1916.) rekviriran je od K. U. K. morarice i služi u Kotoru kao smještaj za njemačke podmorničare, a 3. rujna 1918. oštećen je u sudaru s parobrodom »Brasso« kod rta Planka pa je raspremljen do kraja rata. Jadranska plovidba d.d. preuzima ga 1923. godine i imenuje – »Sarajevo«. A iste godine postaje »Eneo« (tal. ime Rječine) u floti S.A. di Navigazione Marittima Costiera (Volosca/Rijeka). Tri godine kasnije, pod istim imenom plovi za S.A. di Navigazione San Marco (Venezia), a 1930. prodan je grčkom brodaru Yiannisu Tsengasu te plovi u floti Lakoniki Steam Navigation Co. (Pirej) te postaje »Leon« (lav). Parobrod je potopljen 18. travnja 1941. godine u zračnom napadu njemačkih zrakoplova kod grčkog otoka Psara u Egejskom moru.

Pčela i mrav

U Hoogezandu (Gebroeder E. & M. Coops) je 1918. izgrađen parobrod »Overveen« za kompaniju N. V. Vrachtvaart Maatschappij Neerlandia (Rotterdam). Dvije godine kasnije, mali parobrod (samo 400 tona nosivosti) prodan je u Britaniju (Glamhurst Steamship Co. Ltd., Cardiff), da bi 1925. osvanuo u Jadranu kao »Iniziativa« (Duilio Gennari, Rimini), a 1930. vlasnik je Ubaldo Gennari pok. Torquata iz Riminija. Četiri godine kasnije postaje »Pčela F.« splitske tvrtke Brodarstvo Ferić. Potopili su ga 25. rujna 1943. u splitskoj luci partizani, a izvađen 1945. i popravljen u splitskom brodogradilištu »Vicko Krstulović« te postaje »Pčela«. Nacionaliziran je i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Zatim je od 1954. u floti Pomorsko transportnog poduzeća Dubrovnik, a od 1962. u floti Atlantske plovidbe. Do 1965. pogonio ga je parni stroj dvostruke ekspanzije (226 IKS), a te godine ugrađen mu je polovni dizelski motor MWM izrađen 1939. godine od 300 KS. Zadnji vlasnik je, od 1971., Poljoprivredno-ribarska zadruga Partizanska veza iz Lovišta. Brod je izrezan 1977. u Moluntu.

Motorni brod »Zeemeuw« (400 KS) u vlasništvu Overzeesche Vrachtvaart Mattaschappij N V, Rotterdam izgrađen je 1911. godine u brodogradilištu Werft de Noord N. V. (Alblasserdam). Osam godina kasnije nalazimo ga u Jadranu gdje plovi pod imenom »Daraghiati-I-Dit« (A. P. Daraghiati, Drač), a od 1927. nosi ime »Darma« (Romolo Rimoldi, Napoli) te od 1929. »Asteria« (Blaž i Petar Donvio & Josip Valentin, Cres). Nepoznatog datuma 1943. potopili su ga njemački zrakoplovi kod otoka Rab. Izvađen je 1946. i otegljen u Rijeku i proglašen ratnim plijenom. Popravak je počeo tek 1947. u brodogradilištu V. Lenac te je kao Pećine dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Ime »Mrav« dobiva 1951. kada je dovršen popravak. Dvije godine kasnije ugrađena su dva B&W motora od ukupno 480 KS, a 1958. brod nalazimo u flozi Obalne plovidbe Šibenik. Kasnije je u floti Dalmatinske plovidbe (Šibenik), a 1967. Atlantske plovidbe te je 1969. izrezan u Splitu.

Rakun i jazavac

Parni tanker »Etelka« izgrađen je 1892. godine u brodogradilištu Sir W. G. Armstrong, Mitchell & Co. Ltd. u Low Walker za Mineraoil Raffinerie A.G., Fiume. Kasnije, 1909. godine ulaskom u K.u K flotu, postaje »Vesta«, a 1923, je u floti Regia Marina kao »Marte«. Zašto se spominje u ovom napisu: 1926. godine tanker je dat u najam društvu Societa Nazionale Olii Minerali koja mu daje ime – »Procione« (tal. rakun). To ime nosi do 1930. godine.

Parobrod »Lord Curzon« izgrađen je 1904. godine u brodogradilištu Archibald McMillan & Son Ltd. u Dumbartonu za kompaniju Lord Curzon Steamship Co. Ltd. iz Liverpoola, a 1913. postaje »Vega« u floti Consorzio G. Tarabocchia & Co. iz Trsta (Tarabocchia je podrijetlom s Lošinja). Zašto navodimo taj parobrod: 1922. godine je u floti venecijanskog brodara S.A. di Navigazione Marittima koja mu daje ime – »Tasso« (tal. jazavac).

Orlovi rano lete

Motorni jedrenjak »Aquila« (orao) izgrađen je 1910. u brodogradilištu Marco U. Martinolich u Malom Lošinju za Navigazione Litoranea di F. Vidulich & Ci., Trst. Taj brodar 1915. mijenja ime u F. Vidulich & Co., Trst, a 1917. dobiva ime »Zapor« (Atlantica Sea Navigation Co. Ltd., Fiume) da bi 1919. opet nosio ime »Aquila«.

Sušački brodar Jugoslavenska plovidba d.d. imala je u svojoj floti dva »Orla«, oba izgrađena u istom brodogradilištu (Greenock & Grangemouth Dockyard Co. Ltd., Greenock): prvi je izgrađen 1916. godine kao »Gogovale« (The Vale Steam Shipping Co. Ltd. pod upravom Barr, Crombie & Co., Glasgow). Nakon Prvog svjetskog rata mijenja ime »Pennyworth« i vlasnika (Dalgleish Steam Shipping Co., Newcastle), 1935. postaje »Pontbriand« u floti Chantiers Mansenau Ltee. Ltd., Montreal, a »Orao« postaje 1937. No, iste godine mijenja ime u »XXIV Maggio« (S.A. Cooperativa di Navigazione Garibaldi, Genova). Pod njemačku upravu (manager K. Grammerstorf iz Kiela) potpada nakon kapitulacije Italije, a Nijemci ga namjerno potapaju 22. rujna 1944. u Amsterdamu. Drugi »Orao« porinut je kao »War Cedar« (The Shipping Controller, London), ali odmah dobiva ime »Beech Park« (Denholm Line Steamers, manager J. & J. Denholm Ltd.). Godine 1937. postaje »Ger-y-Bryn« (Brynymor Steamship Co., Swansea). »Orao« postaje godinu dana kasnije te plovi do 12. listopada 1940. kada ga torpedira i topi talijanska podmornica »Enrico Tazzoli« u plovidbi Bahia Blanca-UK.

U mornarici Kraljevine Jugoslavije plovio je minonosac »Orao« izgrađen 1918. u Njemačkoj, a kupljen je 1920. godine. U travnju 1941. zaplijenili su ga Talijani u Splitu i nazvali »Vergada« (Regia Marina), a 15. listopada 1941. u brodogradilištu simpatizeri NOR-a teško su ga oštetili. Nakon kapitulacije Italije, predan je jugoslavenskom sastavu na Malti, a nakon rata uvršten je u flotu JRM-a kao »Pionir« (prilikom razminiranja ispred opatijske Slatine naletio je na minu te je teže oštećen; stradali su jedan poručnik i jedan mornar), pa »Zelengora«. Kada je JRM odlučio prodati minonosac, po običaju, dao mu je slovčanu i numeričku oznaku: Š-2. Izrezan je u ljeto 1963. Iz iste serije njemačkih minolovaca bili su i »Galeb«, »Gavran« (kasnije »Labud«), »Jastreb«, »Kobac« i »Sokol«.

Lasta i sokol

Teretni parobrod »Ardgair« (S.S. Ardgair Co. Ltd., manager Lang & Fulton Ltd., Greenock) izgrađen je 1913. godine u brodogradilištu Robert Duncan & Co. u Glasgowu, pet godina kasnije postaje »Manchurian Prince« (Prince Line Ltd., man. Furness, Withy & Co. Ltd.), a 1933. mijenja ime u »Naana« (Continental Indies Shipping Co. Ltd., man. W.A. Shaw, Barbados). Jugoslavenska plovidba d.d. Sušak kupuje ga 1935. godine i daje mu ime – »Lasta«. A već sljedeće godine postaje »Senga« (Atlantska plovidba d.d., Dubrovnik). Nakon Drugog svjetskog rata brod je nacionaliziran i preimenovan u »Korčula«. Bio je dodijeljen Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi, a kada se ovaj brodar fuzionirao s Jugolinijom 1949. godine nastavio je ploviti do 1956. kada je dekretom vlade dodijeljen novom brodaru – Atlantskoj plovidbi iz Dubrovnika. U rezalište u Hong Kongu je otplovio 1959. godine.

Parobrod »Nile« (Nile S.S. Co. Ltd., man. Glen & Co, Glasgow) izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu Lithgows Ltd. u Port Glasgovu (Kingston SB Yard), a Jugoslavenska plovidba d.d. sa Sušaka kupuje ga 1933. godine i daje mu ime – »Sokol«. Šest godina kasnije postaje »Rio Grande« (Cia Panamena de Vapores Ltda., Panama), a 1940. je u floti londonskog Ministarstva brodarstva (man. Larrinaga S.S. Co. Ltd., London). Nije dugo plovio u ratnim godinama: 19. veljače 1941. torpedirala ga je i potopila njemačka podmornica U-69 u plovidbi Baltimore-Grangemouth s teretom čelika. Stradala je cijela posada.