Kako stigne zima, tako odjednom sve učestalije krenu ćakule o rukometu, kako u Rijeci, tako i diljem Hrvatske. Iznimka nije niti predvečerje skorašnjeg Europskoga prvenstva, što će se od 10. do 28. siječnja održati u Njemačkoj.

Lijepa Naša već desetljećima na ovakvim izložbama najviše razine izlaže svoje eksponate, jednako tako i Rijeka, koja se i ovoga puta može ponositi momcima koji će se nadmetati s najboljim igračima.

U riječkom trokutu, na koji računa izbornik Goran Perkovac, nalaze se imena koja pokrivaju gotovo pa sve pozicije, na desnom krilu je Filip Glavaš, na crti i obrambenom bedemu Veron Načinović, a u kabini režije još jedan od tolikih riječkih dragulja, Tin Lučin.

Taj maštoviti bek, čija su iznenadna rješenja prava mora za tolike suparničke halfove raznoraznih obrambenih postava, ima tek 24 godine, a za njim je već duga karijera u raznim klubovima, dobro je upamćen i na Kozali iz dana kada je u tamošnjoj dvorani odmah dao do znanja da ima kapacitet za visoke međunarodne domete, sve da bi potom kroz Zamet pa nadalje opravdavao očekivanja.

– Sjetim se uvijek tih dana na Kozali, pogotovo kad se nađem s nekim od tadašnjih suigrača – kaže riječki reprezentativni bek o onim pomalo već zaboravljenim vremenima.

Krenuo je potom novim putevima, prvo je, kao i njegovi mnogi slavni riječki prethodnici, otišao u Zagreb, nakon toga se uputio u španjolski Ademar Leon te sada u poljsku Wislu Plock.

Tko zna, možda baš Lučin bude jedno od razornih hrvatskih oružja na EP-u. Uostalom, on je još na Europskom prvenstvu u Mađarskoj prije dvije godine bio jak adut hrvatske izabrane vrste.

– Popričamo tada o vremenima koja su sada za nama. Inače, na Kozali i nisam bio toliko dugo, igrao sam tu dvije, tri sezone. Igrao sam, naime, u Zametu kao junior, tamo sam počeo dok sam još praktički bio dijete, da bih se vratio s Kozale i za Zamećane odigrao dvije sezone.

Eto, ovo je već peta godina otkako sam u inozemstvu, sve je to brzo prošlo, vrijeme kao da je proletjelo.

Simpatizeri su od momka pjesničkog imena mnogo očekivali, naravno da je i on imao svoja očekivanja od njegovog dragog sporta kojem može dati još mnogo toga, ali se već može osvrnuti i na ono što je uspio ostvariti.

Dječji snovi

– Sigurno je da sam zadovoljan ovim što je ostalo iza mene. Do sada sam, ajmo reći, već ostvario neke svoje ciljeve koje sam si bio zacrtao.

Naravno da bi bilo sada još ljepše kada bih s reprezentacijom mogao ostvariti neki zapaženi rezultat. To bi bilo super.

Uglavnom, zadovoljan sam ovime što sam uspio napraviti, ali jasno da uvijek, kao i svaki sportaš, želim još više. Nadam se da će u daljnjoj karijeri biti još dosta toga zapaženog.

Na početku karijere dječaci maštaju o seniorskim sezonama u kojima žele igrati što zapaženije uloge, iskazati svoj talent i biti čim zapaženiji.

– Kada sam počeo igrati rukomet, uz ostalo mi je bio cilj igrati u klubu koji se nadmeće u Ligi prvaka i isto tako zaigrati za hrvatsku reprezentaciju.

To su bila ona osnovna očekivanja, a onda su ona bila još i veća. Konkretno, osvojiti možda neku titulu s klubom, a pogotovo s našom reprezentacijom. Recimo, osvajanje medalje bilo bi baš ostvarenje sna.

Gledajući prve Lučinove seniorske korake, oni stariji riječki rukometni znalci instinktivno su pomislili na Kvarnerova asa, reprezentativca Zdravka Belog Rađenovića, ovi mlađi na legendarnog Ivana Balića.

Svaki je čovjek, međutim, priča za sebe. I Tin je imao svoje uzore, razmišljao o njihovim igrama, ali bez kopiranja, on igra na svoj način.

– Kada pomislim na neke svoje uzore, to se zapravo mijenjalo kako su se mijenjali i ti igrači. Gledao sam neke što naše, što strane igrače, koji su na ovoj mojoj poziciji bili odlični te sam pritom pokušavao kopirati neke njihove poteze.

Ipak, kada bi trebalo sada spomenuti baš nekog konkretnog, ne bih sada nikoga posebno izdvajao.

I Lučin, kao i brojni prijatelji u reprezentaciji, živi uzbudljive sportske dane, proteklih je dana ipak dočekao malo mira u rodnom gradu, barem nakratko vratio se u Rijeku za blagdane, da bi se ubrzo priključio hrvatskoj reprezentaciji na pripremama za Europsko prvenstvo.

– Posljednju utakmicu smo odigrali 20. prosinca, bio je to poljski derbi s Kieleceom. Odmah nakon toga sam stigao u Hrvatsku, a ubrzo smo se okupili za pripreme reprezentacije.

U svemu ovom sam se uspio nekoliko dana podružiti s obitelji u Rijeci. Kada već spominjem naš grad, doći u Rjeku je poseban, najljepši osjećaj. Uvijek je bio, a i sada je tako.

Wisla Plock je jedan od uglednih europskih klubova koji je prošle sezone igrao u četvrtfinalu Lige prvaka. Ove sezone ga rezultati baš i ne maze te su izgledi za plasman u iduću fazu najjačeg svjetskog klupskog natjecanja više teorijske nego praktične naravi.

Tin Lučin imao je značajnu riječ u cijeloj toj priči, sve nakon što je imao velikih problema s ozljedom gležnja.

Izbor

– Zadovoljan sam ovom sezonom s obzirom na to da sam ljetos imao operaciju skočnog zgloba. Nakon toga sam se tek vraćao na teren i polako sam hvatao formu, a u ovih proteklih nekoliko mjeseci sam u kontinuitetu dosta igrao i smatram da sam dobro igrao.

Zadovoljan sam stoga i minutažom i svojom igrom. Srećom poslije ozljede i operacije ne osjećam nikakve posljedice. Kada je pak riječ o klubu, prvi smo u ligi, u tom derbiju smo pobijedili Kielce golom razlike.

U Ligi prvaka se pak borimo za prolaz u iduću fazu. Krenuli smo tu malo lošije i onda smo sada na kraju uhvatili neke bitne bodove, pogotovo one s Veszpremom, bodove koje možda i nismo očekivali. Na kraju moramo biti zadovoljni polusezonom.

Lučin i prijatelji u reprezentaciji tijekom porečkih priprema za Europsko prvenstvo imaju malo vremena za uigravanje, dane u kojima trebaju zaboraviti na klupske utakmice i što bolje se koncentrirati na skroz drugu priču, onu reprezentativnu.

– Istina da nam je sezona duga i naporna, ali uvijek se radujemo kada dođemo tu, svi najviše volimo doći u reprezentaciju. Jest da je ponekad teško te da se i nema baš vremena za odmor, da se odmah kreće sa pripremama koje su također teške, ali kada svi znamo koji je cilj, odmah nam je lakše i tada svi zajedno idemo k tome.

Skupina B u Mannheimu, u kojoj su još Španjolska, Austrija i Rumunjska, prvi je filter kroz koji Hrvatska planira proći na Europskom prvenstvu.

Izbornik Goran Perkovac u Njemačku vodi generaciju od koje hrvatski navijači puno očekuju, na takva su ih očekivanja navikli brojni Lučinovi prethodnici.

– Kada je riječ o našoj momčadi, smatram da Hrvatska uvijek ima dobre igrače i kvalitetu, a uz to i puno izbora na svakoj poziciji. Pogotovo ove godine.

Puno igrača je došlo u dobroj formi, a mislim da je to dosta bitno. Pritom ipak mislim da ne treba sada ništa najavljivati kada je riječ o rezultatima, iako je činjenica da imamo dobru ekipu i da možemo nešto napraviti.

Mi smo uvijek motivirani i željni dobrog rezultata. Dat ćemo sve od sebe, a hoće li to biti dovoljno, to ćemo tek vidjeti.