Ivo Pogorelić / Foto: Andrej Grlić
Uvijek kada sam u mogućnosti u slobodno vrijeme rado posjećujem Kvarner, kaže Pogorelić
povezane vijesti
Iz Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca doznali smo da će legendarni pijanist Ivo Pogorelić u travnju sljedeće godine nastupiti u Rijeci.
Ovim povodom dobili smo ekskluzivan razgovor s Ivom Pogorelićem, koji je obilježio klasičnu glazbenu scenu našega vremena. Jedinstveni talent i inovativni pristup djelima uvrštavaju ga među najoriginalnije glazbene osobnosti današnjice.
Njegov istraživački duh, kojim otkriva nova područja glazbene ekspresije, utjelovljen je u pijanizmu najviše razine, raskošne virtuoznosti i tehničkog majstorstva. Sugestivnim interpretacijama, oblikovanima profinjenim glazbenim ukusom, rijetkim u današnje doba, proširio je obzore tumačenja i razumijevanja glasovirske literature, postavljajući nove standarde pijanističkih interpretacija. Zahvaljujući beskompromisnim umjetničkim kriterijima i predanoj potrazi za idealnim izričajem, Pogorelić je, u više od četiri desetljeća koncertiranja i snimanja, ostvario autentična postignuća, koja cijene i publika i struka, dok su njegovi nastupi diljem svijeta stekli status željno iščekivanih događaja. Takav je i ovaj u Rijeci, u riječkom »Zajcu«.
Razgovaramo uoči dvaju koncerata koje ćete 19. i 20. travnja 2024. održati u Rijeci. Kako je došlo do ovih koncerata najavljenih za sljedeću godinu?
– Do ovih koncerata je došlo slijedom dugogodišnje suradnje s gospodinom Draženom Siriščevićem. Njegove profesionalne i ljudske kvalitete jamac su za realizaciju uspješnog umjetničkog projekta. Tako je bilo u prošlosti i očekujem da će se nastaviti u budućnosti.
Nevjerojatni raspon emocija
Izvodit ćete Chopinov Drugi klavirski koncert u f-molu, uz Riječki simfonijski orkestar, a pod ravnanjem maestra Valentina Egela. Što nam možete reći o tom Chopinovom djelu? Zašto je upravo ono odabrano za program u Rijeci?
– Chopinov koncert broj dva je jedno od najpopularnijih i najpoznatijih djela za klavir i orkestar. Ovo djelo napisano je kao koncert broj jedan, međutim kako je bilo izdano u tisku nakon drugog koncerta došlo je do zamjene mjesta pa je tako prvonapisani koncert postao koncert broj dva, a drugonapisani koncert broj jedan.
Djelo se odlikuje nevjerojatnim rasponom emocija, a posebno revolucionarno je suprostavljanje glasovira i orkestra u drugom stavku koji je veoma dramatičan i izuzetno uznemirujući u jednom svojem dijelu. Publika voli taj koncert, ja sam uvijek spreman za susret s novim orkestrom i nadam se da će ta prilika biti iskorištena na obostrano zadovoljstvo.
U kojem smislu vam je taj Chopinov klavirski koncert izazovan za izvođenje i interpretaciju?
– Taj koncert je napisan s takvim nadahnućem da svaki put dotakne najfinije izvođačke nakane svakog pijanista.
Prezentirati kompozicije genijalnih autora
U jednom osvrtu na »Ivo Pogorelich Plays Chopin« (Sony Classical) istaknuto je da središnje mjesto u vašoj umjetnosti još uvijek ima glazba Frédérica Chopina. Slažete li se s time? Zbog čega je Chopinova glazba za vas posebna i dajete li mu možda prednost pred ostalim skladateljima čija djela izvodite? Naime, u središtu vašeg impresivnog repertoara posljednjih su godina i opsežni ciklusi R. Schumanna, J. Brahmsa, C. Debussyja, M. Ravela, S. Rahmanjinova, I. Stravinskog, F. Schuberta…
– Ako pogledate u katalog mojih albuma prepoznat ćete djela svih poznatih epoha, pa ćete tako naći djela napisana prije Chopinove glazbe i poslije Chopinove glazbe. Ono što je bitno shvatiti je da je Chopinova glazba univerzalni jezik razumijevanja svih kultura i rasa na našem planetu. Jednako dotiče srca svih koji je čuju. Također se to odnosi na sve uzraste, može izazvati odgovor kako kod zrelih ljudi, tako i kod djece. Ona osvaja i trajno se nastanjuje u dušama i srcima ljudi koji je slušaju.
Vezano uz vaše izvedbe naglašavaju se nekonvencionalne interpretacije, zadivljujuća tehnika i inovativni pristup pijanističkoj literaturi. Kako kod vas dolazi do tih pomaka, inovacija, odnosno odmaka od možda ortodoksnog pridržavanja onoga što je zadano pijanističkom literaturom?
– Što predstavlja tradicija? Po mom poimanju tradicija predstavlja čitanje teksta na vjerodostojan način. Da bi čitanje teksta bilo vjerodostojno potrebno je raspolagati arsenalom znanja i iskustva koje se temelji u nasljeđu koji svaki od umjetnika nosi od svojih prethodnika i učitelja. Na taj način, uz dozu talenta i dobre želje, dolazi do uvida u nakane skladatelja. Moj posao je prezentirati kompozicije genijalnih autora čija su djela svjetska muzička baština, rasvijetliti ih i prikazati, ispričati njihov sadržaj, priču, nacrtati sliku.
Vojnička disciplina
Kako izgleda jedan vaš uobičajeni dan? Koliko vremena posvećujete sviranju?
– U normalnim okolnostima moj radni dan se ne razlikuje od prethodnog ili sljedećeg dana. On je po svom karakteru podređen skoro vojničkoj disciplini. Sve se vrti oko klavira…
Vaša koncertna aktivnost u sezoni 2022./2023. obuhvatila je nastupe u zemljama Europe i Azije. Kako se pripremate za koncerte? Jesu li vam naporna putovanja?
– Nastupi su dio mog profesionalnog iskustva, priprema za jedan koncert ili turneju je jednako odgovorna i zahtijeva osim svega drugoga i dobru fizičku kondiciju. U današnje vrijeme putovanja su jako komplicirana, putuje jako mnogo putnika, aerodromi su preopterećeni i sve to vrlo zamara. S druge strane, zanimljivo je posjećivati druge zemlje i susretati se s različitim kulturama.
Osjećate li neku razliku između publike u Europi i one u dalekoistočnim zemljama?
– Publika ovisi isključivo o materijalnom ulogu koji vlade pojedinih zemalja ulažu u svoje nove naraštaje. Više novca, više želje i težnje prema klasičnoj muzici, više naobrazbe i više razumijevanja i poštovanja prema gostujućim umjetnicima. Manje novaca znači i manje svega toga. Dovoljno je pogledati na instrumentarij učilišta i akademija u Kini, Japanu i Južnoj Koreji pa vidjeti koliko je novih glasovira proizvedenih u Europi importirano u te države.
Rado posjećujem Kvarner
Kakva je vaša osobna definicija glazbe?
– Glazba je od momenta kada je čovjek kao vrsta progovorio njegovo do sada najveće postignuće u komunikaciji. Od signala koji su se slali s jednog brda na drugo pa do pjevanja u klapi te zborskog pjevanja, glazba je nadišla sve druge načine komunikacije. Kada vam zazvoni suvremeni mobitel obično čujete glazbeni motiv.
Što inače volite slušati, i izvan klasične glazbe?
– Glazbu koja je etničkog porijekla. Smatram da je ljudski glas najsavršeniji instrument. Hrvatima nije potrebno objašnjavati previše o tome, svi znaju za Festival dalmatinskih klapa u Omišu. U drugim zemljama, kao na primjer u Gruziji, postoji vrlo razvijena polifonija u klapskom pjevanju koja uključuje sve do sedam glasova.
Što vam znači ponovni nastup u Rijeci i što biste tim povodom poručili riječkoj publici?
– Posljednji put sam u Rijeci nastupio 2005. godine kada me je pokojna Mani Gotovac pozvala da nastupim u HNK-u Ivana pl. Zajca. Uvijek kada sam u mogućnosti u slobodno vrijeme rado posjećujem Kvarner. Riječkoj publici poželio bih sve najbolje i puno zdravlja u 2024. godini.
Posebno mjesto u svjetskom pijanizmuRođen u Beogradu 1958. godine u obitelji glazbenika, Ivo Pogorelić počeo je glazbeno školovanje kao sedmogodišnjak, ostvarivši prvi solistički koncert kad mu je bilo deset godina. Nakon prvih glazbeničkih koraka u Beogradu, 1970. preselio se u Moskvu i sljedećih deset godina proveo školujući se najprije na Središnjoj specijalnoj glazbenoj školi pri Konzervatoriju »Petar Iljič Čajkovski«, a potom od 1975. do 1980. na Moskovskom konzervatoriju. Velika promjena u njegovu glazbeničkom razvoju bio je susret s uglednom gruzijskom pijanisticom i pedagoginjom Alizom Kezeradze, s kojom je 1976. počeo intenzivnu i plodnu profesionalnu suradnju. Zahvaljujući njezinoj poduci o osnovama zapadne tradicije ruske pijanističke škole, čije je temelje potkraj 19. stoljeća postavio posljednji učenik Franza Liszta, Aleksandar Siloti, a koje su u 20. stoljeće prenijele Nina Plescejeva i Aliza Kezeradze, Pogorelić je redefinirao svoju tehniku, usvajajući znanja koncentrirana u mnogim slojevima iskustva različitih generacija istaknutih pijanista. Ekskluzivnost tako stečenoga znanja, prema generacijskoj liniji – sedmi nakon Beethovena i peti nakon Liszta – ono je što ističe Pogorelića i osigurava mu posebno mjesto u povijesnoj konstelaciji svjetskoga pijanizma. |