Ma koliko se radovali božićnom drvcu, smreki koja zamiriše cijelu prostoriju ili možda skromnijoj verziji, onoj umjetnoj, s kojom je manje troškova i manje posla pri kasnijem pospremanju, najljepši božićni ukras je ipak »živo« cvijeće.

Pravi takav simbol rađanja novog života i iščekivanja nove godine je božićna zvijezda, božićni kaktus ili čak amarilis, samo da je crveno, i po mogućnosti, višegodišnje. Treba misliti i na troškove, a na njih se najbolje misli ako kupimo biljke koje traju više sezona ili se čak mogu lako razmnožiti. Neki vole i verzije u drugim bojama, zašto da ne? Ipak, crvena je ona koja označava ovaj period u godini.

Amarilis je lukovica koja može trajati godinama pod uvjetom da se pravilno koristi, a to znači obavezan odmor nakon što ocvate. Božićna zvijezda isto traži odmor, ali ju je teško natjerati da i iduće sezone ovako uspješno ozari prostor. Jednostavno zato što kod nas nisu najbolji uvjeti za rast i razvoj ove biljke. Božićni kaktus je druga priča. Otporan je, lako se razmnožava, ne traži gotovo nikakvu njegu i treba mu vrlo malo vode, a cvjeta u predivnim, jarkim bojama.

I ova biljka je porijeklom iz Južne Amerike, no lako se prilagođava uvjetima uzgoja kod nas i zatvorenom prostoru, a kada su zime blaže, može ostati i vani. Najčešće cvjeta krajem jeseni i početkom zime, zbog čega je i dobio naziv božićni kaktus. Bio je naročito popularan u vrijeme naših baka, kada božićna zvijezda nije bila dostupna.

Raširene, sjajno-zelene grane božićnog kaktusa mogu narasti i do pola metra, a na svakoj je obilje cvjetova koje izgleda poput cvjetnog slapa. Ova biljka je idealna za uzgoj u visećim posudama. Ako se pri premještanju, zalijevanju ili općenito rukovanju ovom biljkom neka grančica i otkine, zabodite je u tlo i ubrzo će izrasti nova biljka i to već nakon 20 dana. Ono na što treba paziti kod ove vrste kaktusa je da mu treba barem 13 sati neprekidne tame kako bi mogao započeti s cvatnjom.

Osim dužine trajanja dana, na cvatnju utječe i temperatura, a idealna temperatura za uzgoj božićnog kaktusa iznosi od 13 do 21˚C. Ako temperatura prostorije u kojoj se uzgaja kaktus iznosi više od 21˚C, onda se duljina trajanja neprekidnog mraka mora produljiti za nekoliko sati.

Božićni kaktus tijekom proljeća i ljeta možete iznijeti na otvoreno, ali treba ga držati na sjenovitom mjestu, zaštićenom od jakog sunca. U zatvoreno se unosi na jesen.

Najbolje ga je držati na prozorima koji su okrenuti prema istoku kako bi tijekom jutra dobio nešto jaču svjetlost, koja će tijekom dana opadati. S obzirom na to da nije riječ o pravom kaktusu, potrebno mu je više vlage, zato ga treba redovito zalijevati i prihraniti svaka dva tjedna, najbolje gnojivom koje sadrži više fosfora, pa će bogatije cvjetati.

I božićnom kaktusu nakon cvatnje treba mir, i to barem dva mjeseca, na tamnijem mjestu s nižom temperaturom (12-15°C). Za to vrijeme ga treba zaliti tek toliko da se zemlja ne osuši. Kad zatopli, može ga se iznijeti van, a krajem rujna ga opet treba unijeti u zatvoreno, u hladniju prostoriju i ciklus se ponavlja. Tek kada se ponovno pojave pupoljci treba pojačati zalijevanje i početi s redovitom prihranom. Biljka se tada premješta na toplije mjesto, ali ne na izravno sunce, a temperatura se ne bi smjela spuštati ispod 12°C. Više ga ne treba premještati, jer bi mogao odbaciti cvjetove.