Kantautorica Stela Rade, bivša sudionica showa »Zvezde Granda«, objavila je novu pjesmu »Korak po korak« koja, čini se, predstavlja potpuni zaokret u njezinoj karijeri.

Nova u ritmu i stilu, pjevačica je konačno istupila sa svojim pravim »ja« pa kroz stihove i glazbu opisuje trenutačno raspoloženje. Također otkriva da se odnedavna preselila u Beograd, jer osjeća da tamo pripada njena glazbena priča.

Objavili ste novu pjesmu »Korak po korak« koja je sasvim nešto novo u odnosu na vaše prethodne pjesme. Čini se, konačno vi?

– Tako je. Korak po korak je projekt na kojem sam većinu toga radila sama. Od teksta, glazbe, aranžmana, pa sve do snimanja i montiranja spota. Tekst je moja trenutačna životna priča, odnosno pogled na život, a aranžman ima istočnjački prizvuk koji volim otkad znam za sebe, a od kojeg sam bježala jer živim u Hrvatskoj.

Foto Robert Josipović

Jazzu nisam dorasla

Čini se kao da ste uhvatili mrvicu ritma i estetike srpske glazbene scene?

– Pa rekla bih da, kad je u pitanju glazba, hrvatska scena nije za mene. Pronašla sam ono što volim i što je već dio mog bića. Da se nadovežem na odgovor prvog pitanja, preselila sam se u Beograd i osjećam da tamo mogu biti ona prava ja. Volim rodnu zemlju najviše na svijetu, ali… Ili ja nisam za nju.

Još kad ste nastupili na Zvezdama Granda, izjavili ste kako ste u duši narodnjak, jeste li još uvijek?

– Moja duša voli puno svega i još uvijek ne znam je li to dobro ili loše. Kako god bilo, meni je dobro i definitivno sam »narodnjak«, ali i »zabavnjak«. Tjedan dana ću slušati i pjevati kavanske pjesme pa ću idući tjedan plakati pjevajući pjesme starog Magazina.

Ipak, žiri je tada ocijenio da vam narodnjaci baš i ne leže, već da ste odlična poppjevačica, što mislite o tome?

– Onda su bili apsolutno u pravu, jer sam se zaista loše prezentirala i jako loše otpjevala narodnjak. Ono što ljudi čuju na mojim live nastupima je dobro otpjevan i narodnjak i zabavnjak. Naravno, ne i pjesme koje mi ne legnu. To može biti vrlo kritično i u jednom i u drugom žanru.

U novoj pjesmi spojili ste sve svoje osobine i vještine, svirate harmoniku, pjesmu ste napisali sami. Uvijek ste tako kreativni? Pripremate li uskoro još nešto?

– Oduvijek sam bila na sto strana i voljela raditi puno stvari. Nisam u svemu najbolja, ali u svemu se volim okušati pa makar za svoj gušt. Pripremam svašta i nikad ne znate u kojem izdanju ćete me vidjeti. Ne znam ni ja.

Zanimljivo je kako ste se okušali i u jazz varijanti, primjerice u interpretaciji pjesme Olivera Dragojevića »Što učinila si ti«, kako vam se to svidjelo?

– Volim se igrati različitim žanrovima i eksperimentirati spajanjem nespojivog. Ipak, s Oliverom ne valja previše pa sam pazila da ne odem u neku karikaturu. Ako pričamo o jazzu, sigurno ću jednom otići u tu krajnost, ali nisam još dorasla.

Volite se poistovjećivati i s Josipom Lisac. U čemu nalazite sličnosti?

– Prije svega, njena osobnost. Nekad uopće ne shvaćam što govori, ali vidim sebe u tom govoru. Totalno je svoja i boli je briga za tuđa mišljenja. Bitno joj je da njoj ima smisla to što radi, govori, kako razmišlja. Tako mislim i ja.

Možete li nam objasniti što znači »čudno« za vas? Jednom ste izjavili da je Josipa Lisac čudna te da ste i vi čudni.

– Za mene termin »čudno« često znači »neuobičajeno« i »neshvatljivo« pa se samim time ljudima ne sviđa. Što god to bilo: čudna pjesma, čudne riječi, čudan spot. Ok, možda bolje reći da će se svidjeti manjini. Teže će doći do svoje publike. Evo, ovo moje objašnjenje je isto malo čudno i možda je to samo moja definicija čudnog. Kako god bilo, ja sam čudna jer uvijek imam neke svoje teorije koje nisu nikome logične. Ipak, na kraju, koga briga.

Foto Robert Josipović

Uskoro duet s mamom Lidijom

Dolazite iz glazbene obitelji, vi svirate harmoniku, svira li i pjeva i ostatak obitelji?

– Majka i otac su nekad imali svoj bend. Tata svira gitaru, a majka pjeva. Sestra je neko vrijeme bila DJ. Danas se slabo bave glazbom, u nekom su drugom svijetu, ali zato su velika podrška i razumiju.

Imate veliku podršku obitelji, naročito majke s kojom planirate napraviti duet. Hoće li to biti skoro? Kakvu ste pjesmu zamislile?

– Majka Lidija je najbolja na svijetu i ništa ne bi imalo toliko smisla bez nje. Njena ljubav me motivira i ohrabruje. Da, želja mi je da nam napišem i napravim pjesmu koja će pričati neku našu priču, ali još uvijek nisam sigurna hoće li biti nježna, emotivna balada ili ipak neka ludost od pjesme. Čim uhvatim malo više vremena, planiram se aktivnije baciti na to. Zapravo, doći će mi inspiracija kad treba i potaknuti me da to završim. Lidiju se zasad ništa ne pita, samo zna da će se to dogoditi, pa nek’ se mentalno sprema.

Jeste li zaljubljeni? Nadolaze li stihovi brže kad ste zaljubljeni?

– Nisam zaljubljena i ne znam kad sam zadnji put bila. Možda jednom, dvaput u životu. Više sam bila povrijeđena i povređivala. Iz tih iskustava nastaju stihovi, ali mislim da sam više inspirirana za pisanje o nekim drugim životnih događajima.

Foto Robert Josipović

Ne veseli cilj, već proces

Zvezde Granda donijele su vam veliku reklamu, imate jako puno pregleda i pratitelja na društvenim mrežama. Može li se od toga živjeti?

– U razdoblju prije Zvezda Granda imala sam uspješan Youtube kanal gdje sam brojala milijunske preglede, a snimala sam vlogove i obrade pjesama. Emisija je dodatno podigla tu priču i počelo me pratiti još više ljudi s ex-yu područja i na tome sam zahvalna. Zarađivala sam od tih vlogova koje sam na tom kanalu radila, ali je onda ukinut zbog kršenja autorskih prava na par covera koje sam napravila. Od tad više ne zarađujem od društvenih mreža, osim kad uleti kampanja s nekim brendom, ali pričamo o Instagramu. Nisam influencer pa rijetko što prihvaćam, ali inače bi se od toga moglo živjeti jako lijepo.

Vanjski izgled vam je vrlo važan, birate li sami odjeću za nastup?

– Da, stajlinge radim sama, ali mislim da će taj dio mene »svijet« tek vidjeti. Estetika mi je jako važna.

Volite često mijenjati i boju kose, a onda s njom uskladite sve detalje. Imate li neki uzor u modnom izrazu?

– Volim eksperimentirati kad je moda u pitanju, ali još se nisam do kraja oslobodila. Nemam uzor, pokušavam biti originalna koliko je moguće.

Mlada ste pjevačica, pretpostavljam s velikim očekivanjima i maštanjima, hoćete li nam otkriti čemu se najviše nadate, veselite?

– Iskreno, imam jako velike ambicije i mogu se zamisliti gdje god hoću. Ipak, shvatila sam da me uopće ne veseli cilj, već proces. Ok, naravno da želim puniti velike dvorane i doživjeti da ljudi sa mnom u glas pjevaju moje pjesme.

No, kad bi mi netko rekao da ću se sutra probuditi i imati to, ne bi mi bilo toliko zanimljivo. Zaista najviše volim proces dolaženja do toga, pa čak i ako se ne dogodi. Mislim da mi je taj način razmišljanja zasad najveći uspjeh.

Veselim se svakoj sitnici i da mi netko kaže kako ću ostati tu gdje sam sad, vjerujte da bih i dalje bila sretna. Mašta je uvijek tu i toliko je bujna da mogu živjeti samo od nje. S druge strane, svakako vjerujem da mogu postići što god zamislim…