Medicinska škola Rijeka

ONI IPAK ŽELE OSTATI Ema, Doris i Massimo: ‘Može se i u Hrvatskoj solidno živjeti i raditi’

Ingrid Šestan Kučić

Massimo Oklen, Ema Kukuljan, Doris Kedžo i Nensi Araminčić / Snimio Silvano JEŽINA

Massimo Oklen, Ema Kukuljan, Doris Kedžo i Nensi Araminčić / Snimio Silvano JEŽINA

Iako im svjedodžba nudi velike mogućnosti odlaska u inozemstvo, sve troje slažu se da je njihova budućnost u Hrvatskoj. Ipak, puno je i onih koji nakon završene škole odlazi, uglavnom zbog neadekvatnih uvjeta rada, kaže voditeljica nastave u riječkoj Medicinskoj školi Nensi Araminčić



RIJEKA  Ema Kukuljan, Doris Kedžo i Massimo Oklen za godinu dana imat će u rukama svjedožbu Medicinske škole Rijeka koja im otvara vrata tržišta rada svih zemalja EU-a, jer riječ je o reguliranim profesijama.


Međutim, iako im svjedodžba nudi vrlo velike mogućnosti odlaska u inozemstvo, sve troje slažu se da je njihova budućnost u Hrvatskoj. Suprotno od rezultata najnovijeg istraživanja koje je za Agenciju za znanost i visoko obrazovanje izradio Institut za društvena istraživanja, a koji pokazuju da svaki drugi srednjoškolac želi napustiti Hrvatsku, jer smatraju da se izvan Hrvatske živi bolje, troje riječkih učenika dijeli mišljenje da se i u Hrvatskoj može jednako dobro živjeti.


Svjesni problema


– Mislim da ovdje mogu ostvariti sve što je potrebno i nemam namjeru otići. Želim nastaviti školovanje i zaposliti se, a vjerujem da po tom pitanju neću imati problema. Većina želi ići van, jer misli da će im biti bolje, ali moje je mišljenje da Hrvatska može pružiti isto ono što se može vani dobiti. Imam prijatelje koji su otišli. Dosta njih otišlo je u Irsku. Konkretno otišla je tamo jedna prijateljica na studij i ne misli se vraćati –  priča Ema.




Ona će za godinu dana završiti usmjerenje sanitarnog inženjerstva, kao i Massimo, a oboje svoju budućnost vide na jednak način. Nakon srednje škole slijedi studij, a potom radno mjesto. Massimo kaže da prvenstveno Hrvatsku ne bi napustio zbog obitelji i prijatelja, a kao i Ema i on je mišljenja da se u Hrvatskoj može sasvim solidno živjeti. Oni ne ulaze u 44 posto tinejdžera koji hrvatsku budućnost vide negativno, no ipak svjesni su itekako da postoje problemi, jer kako priča buduća medicinska sestra Doris, nije sve stvar financija, nego i u organiziranosti posla, ali i međuljudskim odnosima. Do tog je zaključka došla, kaže, odrađujući praksu.


– Medicinske sestre su preopterećene poslom. Događa se da su po dvije sestre na jednom odjelu što je van svake pameti. Stoga mladi odlaze prije zbog uvjeta nego zbog financijske situacije. Znam neke medicinske sestre, ali i druge struke, koje su otišle u Irsku i u kontaktu smo. Jedna se vratila zbog emocionalnih razloga, a ono što kažu je da je organizacija rada puno bolja i da medicinske sestre imaju daleko bolji status u društvu te su cjenjenije nego kod nas – kaže Doris.


Dnevni odlasci


Iako se školuje za medicinsku sestru, Doris želi studirati ruski jezik i sociologiju. To je ono čime se u životu prvenstveno želi baviti i to u Hrvatskoj.


– Odlazak u inozemstvo dolazi u obzir samo u svrhu edukacije, jer smatram da je to odličan način širenja vidika, stjecanja novih znanja i upoznavanja druge kulture. No, nakon nekoliko godina s tim znanjem treba se vratiti u Hrvatsku –  ističe Doris.


Želja riječkih srednjoškolaca za nastavkom obrazovanja sukladna je rezultatima istraživanja koji pokazuju da čak 84 posto današnjih maturanata želi studirati, što govori u prilog tome da je visokoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj postalo normativno očekivanje.


Iako su očekivanja troje učenika optimistična i u pogledu vlastite, ali i Hrvatske budućnosti, realnost je ipak malo drugačija i potvrđuje rezultate istraživanja koji kažu da bi svaki drugi srednjoškolac napustio Hrvatsku. Bivši učenici Medicinske škole, prema iskustvima profesorice i voditeljice nastave Nensi Araminčić, odlaze iz Hrvatske gotovo na dnevnoj bazi.


– Neupitno je da ih puno odlazi van. Vidimo to u školi po količini onih koji dolaze po dokumente za odlazak. Ne odlaze odmah. Najprije se zaposle u Hrvatskoj, no u prosjeku nakon dvije godine odluče se za odlazak. KBC je za njih  tek prolazna stanica. Najveći odlazak je kod medicinskih sestara, no odlaze i druge struke koje obrazujemo. Uglavnom odlaze u zemlje njemačkog govornog područja i Irsku, a u razgovoru s njima jasno je da su financije glavni razlog odlaska. Mlađi navode uvjete rada, međuljudske odnose i organizaciju rada, ali stariji ističu financije – ističe Araminčić.Dodajući kako poslodavac puno toga može učiniti po pitanju same organizacije rada te na taj način može mlade motivirati za ostanak i utjecati na smanjenje odlazaka, Araminčić ističe kako je bilo za očekivati da će se ulaskom Hrvatske u EU dogoditi ovakva situacija, posebno kada su u pitanju regulirane profesije.


Srednjoškolci koji se školuju u zdravstvenim zanimanjima tek su dio traženog kadra, jer i Strojarsko-brodograđevna škola za industriju i obrt ima iskustva da se kadar vrbuje još za vrijeme školovanja, a jednako tako i da odlazi u inozemstvo zbog bolje plaćenih poslova. Stolari te škole, kaže ravnateljica Evica Kozera, rade u Švedskoj, ali i u Engleskoj.– U kontaktu sam sa svojim bivšim učenicima i ima primjera odlazaka poput jednog od učenika koji je nedavno otišao u London za plaću do 40 tisuća kuna. Međutim, ima ih i koji i ovdje jako dobro zarađuju i žive od stolarije. Naši su učenici ove školske godine u sklopu Erasmus+ projekta »First EU Experience« odradili stručnu praksu u Frankfurtu. Budući instalateri grijanja i klimatizacije te stolari bili su prvi riječki srednjoškolci s odrađenom praksom u inozemstvu u ukupnom trajanju od 16 dana i tamo im je odmah ponuđen i posao. Svi su se usuglasili da ne žele raditi u Njemačkoj, ali tako misle sad kad nemaju obitelj. Vjerojatno će jedan dio jednog dana otići, jer i bivši učenici koji su otišli nisu to odmah učinili, već su neko vrijeme radili u Hrvatskoj – navodi Kozera.


Kadar za druge


– Zemlje u koje odlaze naši učenici dobivaju gotov kadar u koji je Hrvatska uložila – kaže Araminčić.


Njeno mišljenje dijeli i ravnatelj Medicinske škole Alen Vukelić koji upozorava da će, ako se nešto ne poduzme, Hrvatska stalno obrazovati i osposobljavati kadar za zapadne zemlje.


– Zadnjih nekoliko godina taj trend odlazaka mladih postao je jači, a ono što im treba ponuditi bolji su uvjeti rada. Uvjeti rada su ti koji diktiraju i presuđuju u konačnoj odluci kod onih koji se premišljaju. Kadar koji naša škola obrazuje i u Hrvatskoj je iznimno tražen. Naši učenici dobivaju radno mjesto i prije nego maturiraju. Sad smo u situaciji da moramo izdati nekoliko diploma prije svečane podjele koju obično organiziramo početkom srpnja, jer su je učenici tražili zbog radnog mjesta – zaključuje Vukelić.