RIJEKA  Iznimno kvalitetan koncert pod nazivom »Monteverdi u Verdijevoj« održan je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Unatoč prilično neatraktivnom terminu u nedjelju navečer koji je rezultirao i slabijim odazivom publike, velika je šteta što svi oni koji vole glazbu nisu u svoje kalendare uvrstili i ovaj glazbeni događaj. Izuzetna je rijetkost imati priliku uživo čuti glazbu ovog glazbeno-stilskog razdoblja, a pogotovo u domaćoj produkciji i na ovakvoj kvalitativnoj razini.

Claudio Monteverdi po mnogo čemu je poseban i izuzetno značajan skladatelj koji je djelovao u Italiji na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Jednako tako, u navedenom je razdoblju, kao i neposredno prije njega, Venecija bila važno središte glazbenoga života, ali i još važnije ishodište brojnih inovacija u glazbi. Bazilika sv. Marka baštinila je svoju posebnu tradiciju nastalu na prostornim mogućnostima i akustičkim zadatostima, pa ne začuđuje činjenica da je upravo Monteverdi, osoba neospornoga talenta, sve navedeno objedinio ucrtavši neke nove glazbene pravce. U njegovom se stvaralaštvu, posebno ako se ono promatra u cjelini, mogu primijetiti brojni skladateljski postupci koje je majstorski koristio, a koji su danas manje poznati ili se više uopće ne upotrebljavaju. S obzirom da je glazba toga razdoblja kasnije doživjela brojne promjene, ali i zbog činjenice da je iz današnje perspektive karakteriziramo kao »staru glazbu«, izvedbe ovakvih djela postaju rijetkost rezervirana za specijalizirane ansamble koji osim znanja imaju i potrebna autentična glazbala.

Ilustracija za koncert / Foto HNK ZAJC

Autentična glazbala

Skladba Vespro della Beata Vergine koju skraćeno često nalazimo pod nazivom Vespro, prema suvremenim muzikološkim tumačenjima nastala je tijekom dužeg vremenskog perioda i za razne prigode te kao takva ne predstavlja jednu zaokruženu cjelinu. Navedeno se odnosi na tekstualni dio koji, za razliku od tekovina toga vremena ne slijedi neki liturgijski kanon, ali i na glazbeni sadržaj. Poznato je da je djelo objavljeno 1610. godine, a jedan od ciljeva objave bila je i afirmacija Monteverdija u području sakralne glazbe kao i zaposlenje na mjestu kapelnika sv. Marka tri godine kasnije. U Vespru Monteverdi uključuje standardne marijanske blagdanske tekstove, ali i motete i concerte, odnosno psalme, proročke zapise, dijelove evanđelja te stihove nepoznatih pjesnika. Rezultat je ciklus od 13 stavaka u kojima se izmjenjuju nastupi različitih izvođačkih sastava, a kulminacija je završni Magnificat.

Publika koja je nazočila riječkom koncertu mogla je prije svega čuti Zbor HRT-a uz ansambl Concerto dei venti sastavljen od autentičnih puhačkih i gudačkih glazbala: Uwe Ulbrich i Amy Shen (violine), Annalisa Pappano (bassgamba i lirone), Anna Schall i Martin Bolterauer (korneti), Adam Bregman, Cameron Drayton i Robert Schlegl (tromboni), Marija Andrejaš viola, Lea Sušanj Lujo (barokno violončelo), Izidor Erazem Grafenauer (teorba) i Pavao Mašić (orgulje). Od prvog je trenutka bilo potpuno jasno da su svi glazbenici vješti u ovakvim izvedbama i da su virtuozi na svojim glazbalima, što je i rezultiralo izuzetnim zajedničkim muziciranjem. Općenito govoreći, Vespro prije ili kasnije u nekom od dijelova baš svakom glazbeniku nametne neki tehnički zahtjevan dio solističkog karaktera, pa iako se radi o ansamblu, može se reći da su glazbenici ujedno bili i solisti.

Domaće snage

Jednako tako, mogućnost da se doživi muziciranje na autentičnim glazbalima koje gotovo da i nemamo prilike čuti i vidjeti vrijedno je samo po sebi. Ako govorimo o pjevačima, onda se može reći da su oni koristili svoje glasove jednako kao i prije više stotina godina, međutim primijenjena vokalna tehnika i odgovor na skladateljske postupke bili su drukčiji i usklađeni prema glazbeno-stilskim obilježjima. Navedeno je posebno vrijedno i u kontekstu činjenice da se radi o domaćim snagama koje, istovremeno, uspješno nastupaju i u drugim projektima. Zborski solisti bili su: Daniela Perosa, Monika Cerovčec, Ivana Barun, Gorana Biondić Ruško i Natalija Kralj (soprani), Martina Borse, Nikolina Virgej Pintar i Loredana Medan (alti), Želimir Panić, Luka Šindija i Andro Bojanić (tenori), Boris Beus (bariton) i Vjekoslav Hudeček (bas). Iz popisa su namjerno izostavljeni tenori Siniša Galović koji je podnio opsegom i najveći pjevački solistički zadatak pokazavši fenomenalne glasovne sposobnosti, kao i mladi Tomislav Jukić koji je istančanom interpretacijom zadobio i posebnu naklonost publike, posebno nakon moteta Nigra sum.

Koncert u trajanju od 90 minuta predvodio je dirigent Tomislav Fačini koji je također pokazao veliko znanje i umijeće oblikovanja zvuka u (možda) ponešto izazovnom okruženju kazališne pozornice, ali je unatoč navedenom rezultat bio doista iznimno kvalitetna interpretacija pojedinačno i kolektivno zahtjevne Monteverdijeve fakture. U tom smislu bila je čast nazočiti ovoj izvedbi, a neospornu kvalitetu i umjetnički doživljaj prepoznala je i publika.