Shela Gobertina i Johanna von Trapp / Foto Marko Gracin
Johanna II von Trapp i Shela Gobertina von Trapp unuka su i praunuka Georga von Trappa i Agathe Whitehead, čiji je djed Robert Whitehead izumio torpedo. Georg, austrougarski mornarički časnik u Rijeci se zaljubio u Agathu koju je upoznao u Tvornici torpeda na porinuću podmornice...
Riječka industrijska baština krije nevjerojatne priče, a konferencija o obnovi industrijskog nasljeđa koja je prošli tjedan održana u organizaciji udruge ProTorpedo i Građevinskog fakulteta, otkrila je neke od njih, dok je znalce tek podsjetila na to u kakvom gradu bogate i slojevite povijesti, živimo.
Osma međunarodna konferencija o industrijskoj baštini okupila je brojne domaće i inozemne stručnjake koji se bave tematikom revalorizacije industrijske baštine, što je svjetska, a ne samo riječka tema. Ime, odnosno prezime sudionika, koje nije moglo proći nezapaženo je Von Trapp: Johanna II von Trapp i Shela Gobertina von Trapp, sudjelovale su na konferenciji, odnosno boravile u Rijeci, s kojom ih veže obiteljsko nasljeđe, poznato širom svijeta, a za Rijeku izuzetno bitno.
Inspiracija za film
Naime, Johanna je unuka Agathe Whitehead, unuke izumitelja torpeda Roberta Whiteheada koja je rođena u Rijeci, i Georga von Trappa, poznatijeg kao barun von Trapp, austrougarskog mornaričkog časnika, koji je rođen u Zadru, no u Rijeci se školovao i – zaljubio. Mladu Agathu upoznao je upravo u Tvornici torpeda na porinuću podmornice koju je Agatha krstila bocom šampanjca. Ljubavna priča na riječkim dokovima odredila je potom životnu priču Georga von Trappa, koja je pak poslužila kao inspiracija za poznati film, mjuzikl »Moje pjesme, moji snovi«, u kojem se opisuje život časnika i njegove djece, a nakon smrti supruge, u turbulentnim ratnim vremenima… Jedno od djece je i Johanna, majka Johanne II. i Shelina baka.
S Johannom i Shelom susreli smo se i razgovarali u Rijeci, a obje o ovom gradu govore s neskrivenim oduševljenjem, kroz koje se prelamaju i osjećaji vezani uz baku i djeda, koji su obitelj zasnovali u Rijeci. Rijeka je u to doba bila svjetski grad, grad industrije, moderne tehnologije, te mondenih događanja, koja se zapravo prirodno vežu na snažnu gospodarsku bazu. Shela i Johanna žive u Nizozemskoj, kažu da su i 2016. godine bile na konferenciji udruge ProTorpedo, i vrlo ih se dojmila. Ističu da je za njih to prilika da slušaju i uče, te se još snažnije povežu s poviješću svoje obitelji. Johanna tako napominje da su Rijeku posjetile kako bi obiteljske priče vidjele i doživjele u stvarnom životu.
I riječki gradonačelnik Vojko Obersnel susreo se sa Johannom II von Trapp i njezinom kćerkom Shelom, nasljednicama obitelji Whitehead i von Trapp, objavljeno je na internetskim stranicama Grada Rijeke. U objavi se ističe da su Johanna II i Shela von Trapp izuzetno su zainteresirane za riječku industrijsku baštinu, za koju ne pokazuju interes samo zbog bogate povijesti svoje obitelji, već i kao predstavnice zaklade »Georg i Agata«, koja se bavi očuvanjem baštine obitelji von Trapp i Whitehead.
Majka i kćer von Trapp izrazile su oduševljenje Rijekom, posebice očuvanim zgradama i industrijskim objektima koji govore o bogatoj industrijskoj prošlosti. Zaželjevši im dobrodošlicu u Rijeci, gradonačelnik Obersnel istaknuo je kako je Grad Rijeka otvoren za suradnju po pitanju revitalizacije industrijske baštine.
U tom kontekstu u Rijeci se ususret 2020. godini, kad će naš grad ponijeti titulu Europske prijestolnice kulture, s ciljem stvaranja riječkog art-kvarta obnavlja područje bivše tvornice Benčić. Rijeku je nedavno posjetio još jedan nasljednik obitelji Whitehead, Robertov praunukom Peter Whitehead, navodi se na webu Grada Rijeke.
Mogućnosti Rijeke
Posjetile su i Zadar i Pulu, te otok Krk, ostvarile brojne kontakte, a iz razgovora s ljudima može se zaključiti, kažu, da mnogi znaju o mjuziklu, ali se zapravo malo zna o tome da se Georg von Trapp kao mornarički časnik obučavao upravo u Rijeci, te bio podmornički kapetan, što je tada bio pionirski pothvat, jer se taj segment mornarice tek počeo razvijati.
– Hrvati su svugdje u svijetu poznati po svojoj ljubaznosti i prijateljskom pristupu. Ljudi u Hrvatskoj su predivni, dobri, to je mišljenje koje vani prevladava. Rijeka ima jako složenu i zanimljivu povijest, s kojom trebate upoznati što više ljudi. Riječka povijest je jedinstvena, a mislim da se o tome još uvijek dovoljno ne zna, smatra Johanna. Treba se, kaže, fokusirati na uključivanje u europsku mrežu industrijskog nasljeđa, za što Rijeka ima ogromnog potencijala.
Shela Gobertina i Johanna von Trapp / Foto: M. GRACIN
– Mreža industrijskog nasljeđa u drugim zemljama Europe dokazano funkcionira. Turistički aspekt je važan, no pristup treba biti multifunkcionalan. Mogu se očuvati stare zgrade i strojevi, ali trebalo bi ih prenamijeniti, možda u njima otvoriti restorane, stanove ili pak useliti soft-industriju, opisuje Johanna. Pritom se poziva na nizozemskog stručnjaka Hildebranda de Boera, koji je i ovaj put sudjelovao na konferenciji (još 2016. ih je, kažu, inspirirao), a čija je specijalnost pomoći industrijskom nasljeđu da prođe kroz tranziciju.
– Rijeka ima potencijala da postane dio europske mreže industrijskog nasljeđa. Dobro je pogledati iskustva drugih gradova koji su uspješno proveli prenamjenu te vrste baštine, povezati se s njima, možda preslikati neke ideje, sugerira Johanna, a na našu primjedbu o nedostatku investitora kaže da je to dijelom i zato što se o potencijalima Rijeke još ipak ne zna dovoljno.
Slojevi povijesti
Shela primjećuje kako će činjenica da će Rijeka 2020. biti Europska prijestolnica kulture sigurno pridonijeti vidljivosti grada, odnosno pomoći će, kaže, da što više ljudi sazna o gradu i njegovoj povijesti.
– Čudesno je što imate ovdje, riječka industrijska baština je posebna, veoma vrijedna. Svaki sloj povijesti, o kojem govori industrijsko nasljeđe je vrijedan, i treba biti sačuvan i razumijevan u kontekstu vremena u kojem je nastao. Sve te slojeve, sve dijelove riječke povijesti, treba uklopiti zajedno, jer svaki dio pomaže bolje razumijeti kompletnu sliku. To je ono što čini riječku kulturu, zaključuje Johanna II. von Trapp.
