Zima je razdoblje kada naši vrtovi opuste i većina ukrasnog grmlja i drveća odbaci lišće. I većina lončanica u našim domovima uspori životni ritam i odmara se, iako mi to možda i ne primjećujemo.

No, kako pripremiti naše ukrasno bilje u vrtu za nadolazeću jaču zimu te kako postupati sa sobnim biljem da bi ono bilo zdravo i bujno ili kako bi neke cvjetnice obilno cvale zimi i zaista bile ukras našeg doma?

No, pođimo redom.

Limune ili neke druge na hladnoću osjetljivije biljke trebalo je već unijeti u zatvoreni, dobro osvijetljeni, ali ne suviše topao prostor kako bi lakše prezimili.

Ukoliko u vrtu imamo negdje u zavjetrini posađeno stabalce mandarine unšiu ili neku drugu sortu, nešto otporniju na hladnoću, ona može, osim u ekstremno jakim zimama, prezimiti na otvorenom. Ipak, treba se i za nju pobrinuti. Dobro bi joj bilo grane pažljivo skupiti i svezati ih špagom, te oko njih poslagati grane crnogorice.

Sve treba omotati mrežom protiv tuče ili lutrasil tkaninom, kojom inače prekrivamo zimsko povrće protiv mraza. I stablo im je dobro omotati tkaninom, slamom ili hasurom. Treba osobito zaštititi mjesto na kojem je mandarina bila cijepljena jer to je mjesto dosta osjetljivo na hladnoću. Slično postupamo i s ružama stablašicama, ali njih oblažemo zaštitnim materijalima tek pred jaču zimu, kako bi joj se grane prije toga stigle dobro zdrvenjeti, što je preduvjet za bolje prezimljenje.

I niske grmove ruža možemo zaštititi tako da na njih nabacamo rahlu zemlju, a da im samo vrhovi grančica vire van. Umjesto rahle zemlje možemo na njih nabacati sloj suhog lišća ili grančica crnogorice koji će ih štititi od mraza.

Zaštitni pokrov s njih skidamo u rano proljeće, kad temperature malo porastu i ustale se, no dobro je sačuvati zaštitni materijal i imati ga pri ruci kako bismo svoje ruže i drugo osjetljivije grmlje prekrili ako se slučajno pojave kasni proljetni mrazevi. Ruže penjačice ne treba posebno zaštićivati jer su one većinom dovoljno otporne na zimu.

Ukoliko lukovice tulipana, narcise ili nekog drugog lukovičastog ukrasnog bilja i zimi ostavljamo u zemlji, bilo bi dobro da i njih zaštitimo debljim slojem listinca ili komposta.

Ako u vrtu imamo posađene krizantime koje cvatu pred zimu, osobito ako imamo visoke sorte, bilo bi dobro pored njih zabiti kolac i njihove grmove povezati špagom uz njega, te ih prekriti plastičnom folijom kako bi ih zaštitili od mraza ili jake kiše.

Po danu, kad opasnost prođe, plastične »kape« se mogu skinuti pa će krizanteme opet biti lijepe i dulje će trajati. Kad ocvatu, treba ih podrezati na 10-15 cm iznad zemlje te ih prekriti suhim lišćem, kompostom ili grančicama crnogorice pa će na proljeće opet potjerati izboje. Sličnu zaštitu treba pružiti i ostalom grmlju i trajnicama za koje smo ustanovili da su osjetljivi na hladnoću.

Neke biljke vole hladnoću,  a druge grijanje

Sa sobnim biljkama postupamo nešto drukčije. I one zimi uglavnom miruju, no potrebno je znati kakve uvjete pojedina biljka ili grupa biljaka zahtijeva za svoje prezimljenje. Neke biljke bolje prezimljuju u nešto hladnijim, ali ipak ne prehladnim prostorijama, dok druge, koje potječu iz tropskih ili suptropskih područja, više vole grijanu prostoriju.

Tako ciklame bolje cvatu, a paprati i asparagusi, odnosno ukrasne šparoge bolje prezimljuju u prostorijama u kojima se temperatura kreće između 10 i 15 C.

Neke druge sobne biljke kao što su npr. fikus benjamina, monstera ili filodendron, više vole nešto topliji prostor. Nadalje, dok većina lončanica voli svijetlo mjesto, neke, kao paprati ili aspidistru, možemo držati i u tamnijem hodniku ili tamnijem kutu sobe.

Inače, aspidistri, biljci velikih zelenih listova koja je bila omiljena sobna biljka i u stanovima naših baka, ne škodi ni centralno grijanje, odnosno vrlo suh zrak koji većina lončanica teško podnosi.

Scindapsus, također vrlo otporna puzavica, isto tako dobro podnosi suh zrak, a i nedostatak svjetla, no u nešto manjoj mjeri nego aspidistra. Valja znati i to da cindapsus, rođak filodendrona sa zelenim lišćem, bolje podnosi nedostatak svjetla od onog čije je lišće žuto ili bijelo prošarano.

Suh zrak podnosi i sansevierija, koja ima duge, poput sablje zašiljene listove obrubljene žutim rubom ili isprugane svjetlijim poprečnim prugama.

Cissus ili sobna lozica dekorativna je puzavica koju često upotrebljavamo za sadnju u visećim košaricama ili je pustimo da se penje po rešetkastim pregradama u dnevnoj sobi ili kuhinji. Ona također može podnijeti dosta suh zrak, no treba joj više svjetla da bi dobro napredovala.

Ipak, želimo li u grijanim prostorijama uzgajati i neke druge biljke koje vole više vlage u zraku, tada bismo na peć ili radijatore trebali postaviti posude s vodom koja bi neprestano isparivala i vlažila zrak.

Bilo bi dobro pojedine biljke i svakodnevno orošavati vodom kako bi lakše podnijele uvjete u stanu koji se dosta razlikuju od onih u njihovoj pradomovini na koje su navikli. No i tu treba biti oprezan i ne prskati sve biljke redom.

Prekrivanje “škartocom”

Naime, neke biljke kao npr. u nas vrlo česta afrička ljubica, koja gotovo čitave godine obilno cvate, ne podnosi vlaženje listova već je treba zalijevati samo u podlošku u kojoj stoji cvjetni lonac. Za razliku od nje neke biljke kao npr. božićna zvijezda, ne vole »mokre noge« pa im ne bi trebalo ostavljati vodu u podlošku.

Inače, kako je i lončanicama potreban zimski odmor, zimi ih treba, osobito one koje držimo u nešto hladnijim prostorijama, vrlo malo zalijevati kako im korijenje ne bi trunulo ili kako ne bi tjerale suviše izbojaka. Naime, ako ih pustimo da zimi miruju, pa ih tek pred proljeće počnemo jače zalijevati, ove će nam lončanice dobro prezimiti i u proljeće bolje napredovati.

Zima je i vrijeme kada ljubitelji bilja u stanu imaju dosta sobnog bilja s dekorativnim listovima, ali malo cvatućih lončanica. No, i tome je moguće »doskočiti«. Moguće je, naime, neko rano proljetno cvijeće natjerati da procvjeta ranije i tako svojim lijepim cvijetom ukrasi naš dom.

Jedna od takvih biljaka koja se i najčešće koristi za pospješivanje ranije cvatnje je zumbul. Da bismo ga natjerali da procvate još za vrijeme zime, možda oko Božića, moramo nabaviti vazu ili neku drugu posudu s nešto suženim grlom na koju ćemo postaviti lukovicu zumbula.

Ako takvu posudu nemamo, tada možemo upotrijebiti i onu širokog grla, ali tada moramo od drvenih štapića napraviti podlošku za lukovicu kako ona ne bi upala u posudu.

Naime, posuda se napuni hladnom vodom samo do donjeg djela lukovice i ona ne smije biti uronjena u vodu jer bi trunula. U posudu je dobro metnuti i komadić drvenog ugljena koji pročišćava vodu, kako je ne bismo morali često mijenjati.

Posudu s lukovicom se preko dana prekrije »škartocom«, koji se svake večeri skine. Zumbule tako držimo nekoliko tjedana u hladnoj prostoriji gdje se temperatura kreće oko 10 C. Postupak će ići znatno brže ako kupimo već »jaroviziranu » lukovicu, takvu koja je već u rasadniku bila pripremljena za

pospješivanje cvatnje. Kada iz lukovice potjera korijen i izboj, odnosno listići i vrh cvjetne stapke, prekrivač se skine. Tada zumbul možete premjestiti prvo na nešto toplije mjesto gdje se temperatura kreće oko 15-18 C kako bi se postepeno navikao na promjenu, a tek nakon toga možete ga donijeti u grijanu sobu pa će čitava soba intenzivno mirisati.

Na isti način moći ćete pospješivati i niske rane sorte tulipana i rane sorte narcisa. S narcisima je postupak čak i jednostavniji jer su one biljke toplijih krajeva, pa ih ne morate stavljati na hladno mjesto, niti »zatamnjivati«.

Njih obično ne uzgajamo samo u vodi, već u posudi u koju smo stavili sloj šljunka. Na šljunak poslažemo lukovice, a između njih i iznad njih nasipamo pijesak. Posuda ne smije imati rupe, već u nju do donje strane lukovice nasipamo vodu.

Posudu s lukovicama stavimo u sobu na prozorsku dasku, a nakon mjesec do mjesec i pol narcisi će procvasti. Ako izaberete neku mirisnu sortu narcisa, tada ćete moći uživati ne samo u ljepoti njenog cvijeta u vrijeme kad vani vlada zima, već i u njenom lijepom mirisu.