Od osamdesetak maturanata i maturantica u mojoj generaciji, samo njih četvero je završilo s ocjenom odličan. Njih trojica iz muškog razreda te jedna učenica iz ženskog razreda. Fakultete je završilo 63% iz naše generacije, a tad su postojala samo tri sveučilišta: ono u Zagrebu, u Beogradu i Ljubljani.

Dakle, nije se moglo studirati u Rijeci, pa je to bila jedna velika muka, kako za nas, tako i za naše roditelje. Od nas koji smo završili fakultete, trinaest je pak steklo doktorat znanosti. Jedan iz generacije je bio dekan te smo imali četiri prodekanice.

Takav je bio uspjeh generacije sušačkih maturanata školske godine 1947./48., rekao je dr. sc. Vjekoslav Bakašun na predavanju o gimnazijskom školovanju u sušačkoj gimnaziji.

Događaj je održan u prepunoj svečanoj dvorani dr. Izidora Kršnjavog Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci. Živahan i dobrog sjećanja, godinama usprkos, dr. sc. Bakašun je živopisno prepričavao vlastito školovanje, kroz tada osam razreda Gimnazije na Sušaku, koja je tada imala odvojene muške i ženske razrede.

Velika je otegotna okolnost tadašnjim đacima bila što se njihovo školovanje odvijalo u ratnom vihoru. Gotovo da su u tom periodu promijenili više država nego razreda. Vrlo je problematična bila školska godina 1944./45. zbog toga što su se u zgradu Gimnazije smjestili njemački vojnici, pa se stoga nastava nije mogla održavati, već se morala nadoknaditi i to u ljetnom terminu, po ubrzanom kursu, od 9. srpnja do 31. kolovoza 1945. godine.

Na koncu, ova je generacija maturirala 1948. godine i unatoč otežanim uvjetima školovanja, dala lijep broj visokoobrazovanih osoba. Međutim, bilo je u svemu tome i lijepih druženja te su stvorene trajne uspomena, ali i pokoja nepodopština kakvima su mladi oduvijek skloni.

Jedne od njih, s izleta na pitoreskni Bled kad su trojica mladića pokušala skratiti dosadu, prisjetio se dobro raspoloženi dr. sc. Bakašun.

– Bili smo mladi, a na Bledu se nije moglo ništa kupiti, tada nije bilo velikih kremšnita. A kako je bio jedan strašljivac, jednu noć smo se nas trojica pokrili lancunima i došli mu na vrata. On je otvorio i kad je vidio nas trojicu što mu vičemo “buuu” on se srušio, pa smo morali potražiti zaposlenike iz hotela da pozovu doktore, jer je ovome pozlilo od straha, zaključio je uz gromoglasni pljesak dr. sc. Vjekoslav Bakašun.