Kapica srčanka (Cerastoderma glaucum, Bruguière, 1789) je školjka iz porodice srčanki (Cardiidae) koja naraste do 55 milimetara dužine i pritom može težiti do 0,04 kilograma. Ipak, srednja lovna težina je puno manja, tek 0,02 kilograma.

Kapica srčanka ima bilateralno simetrične zaobljene ljušture četverokutno-srcolikog oblika koje su s vanjske strane izbrazdane s 22 do 28 sjajnih konveksnih radijalnih rebara. Vanjska boja ljušture je temeljno bjeličasta do sivožućkasta s maslinastim ili smeđeljubičastim nijansama. Jasno su vidljive linije prirasta. Često se mogu uočiti koncentrična pojasna zatamnjenja. Sam rub ljušture je zatamnjen.

Unutrašnja strana ljušture je bijela, često s primjesama sivosmeđe boje, prema vrhu glatka, a prema rubu s radijalnim žljebovima. Unutarnji rub ljušture često bude tamno smeđe obojan.

Gornji dio školjke često bude zelenkast ili čak obrastao vidljivim algama što je posljedica plitkog ukopavanja i povremene izloženosti tog dijela ljuštura sunčevoj svjetlosti.

Vrhovi ljuštura su povijeni jedan prema dugome.

Brava je ravna, sastavljena od dva kardinalna i dva lateralna zuba. Ligament je vanjski, relativno kratak, ali vrlo snažan.

Kapica srčanka je eurihalina vrsta i kao takva može podnijeti izuzetno velike oscilacije saliniteta, od 4 do 100 promila. Zapaženo je da jedinke koje žive na područjima višeg saliniteta imaju nešto tanje ljušture od jedinki koje žive u bočatom moru.

Kapica srčanka ima izrazito pokretno stopalo kojim se vrlo energično i dinamično može odgurivati. Ako je valovi izbace na suho, u kratkom se vremenu, odgurujući se stopalom, može vratiti u more. Stopalo je kao i u svih srčanki kukastog oblika, vrlo praktičnog za odgurivanje, ali i za ukapanje.

Mišići zatvarači su okruglog presjeka i gotovo jednake veličine.

Nema plašteni sinus. Hrani se planktonom filtrirajući more.

Kapica srčanka je školjka odvojenog spola i mrijesti se od svibnja do srpnja. Larvalna faza traje od 11 do 30 dana. Maksimalna zabilježena brzina rasta je 9,6 milimetara za godinu dana. Životni vijek je od 2 do 5 godina.

Zanimljivo je da su Jean Gulliame Bruguière (1750. – 1798.) francuski prirodoznanac i zoolog i Jean-Louis Poiret (1755. – 1834.) francuski botaničar, nezavisno jedan o drugome, iste godine, koristeći isto ime, opisali ovu istu školjku. Ipak, u nomenklaturi uz naziv Cerastoderma glaucum stoji Bruguièreovo ime.

Kapica srčanka je obična i česta školjka, rasprostranjena podjednako duž cijele naše obale. Plitko se ukopava u muljevito i pjeskovito-muljevito, katkada i ljušturasto dno obraslo zosterom, a nalazimo je i u plitkim lagunama i estuarijima. Ne podnosi područja izložena jakim udarima valova. Iako je možemo naći od zone plime i oseke pa sve do 50 metara dubine, najčešća je na dubinama od 4 do 10 metara. Najbogatija lovišta su uz zapadnu obalu Istre, na širem području Zadra te oko Splita.

Lovi se pridnenim povlačnim mrežama, dredžom, te ručno, ronjenjem, ali i sakupljanjem u plićacima na obali za vrijeme oseke kada su ljušture djelomično otkrivene i jasno vidljive.

Kapica srčanka je s gastronomskog stajališta vrlo cijenjena školjka. Ipak, iako vrlo ukusna, katkad može imati jak i za mnoge neugodan miris, što je u uskoj vezi s temeljnim mirisom supstrata u kojem živi. Jede se sirova i kuhana, najčešće spremljena na buzaru. U redovnoj je ponudi većine ribarnica. Ljušture se često koriste za ukrašavanje suvenira.

Ostali brojni narodni nazivi za ovu školjku su brbavica, čančica, čaša šara, gajun,galunić, gangula, jajarica, lopatica, kapatonda, kapica, krajica, kunka, kunjka lička, pišarunka prnjavica, sićka, šiškara, škaklja, škatula svetog Roka i vagan.