Denis Brižić u prvom planu kao Scrooge / Foto DRAŽEN ŠOKČEVIĆ
Bez pokušaja aktualizacije ili radikalnog osuvremenjavanja, predstava na svim razinama - od scenografije do kostimografije, priziva jedno prošlo vrijeme
povezane vijesti
RIJEKA Uoči božićnih blagdana, prigodno, Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvela klasik »Božićna priča« engleskog književnika Charlesa Dickensa (1812. – 1870.), najproslavljenijeg pisca viktorijanskog doba. Prvi put objavljena 1843. godine, »Božićna priča« odmah je postala jedna od najomiljenijih pripovijesti na engleskom jeziku uopće, pa i dio božićne tradicije, oduševljavajući nove generacije čitatelja. Maštovita je to pripovijest o jezivim susretima ostarjelog, hladnog, sebičnog i ljutitog Ebenezera Scroogea s duhovima Božića. Dok putuje s njima kroz prošle, sadašnji i buduće Božiće, Ebenezer će se preobraziti iz oholog i bezobzirnog škrca u velikodušno i brižno ljudsko biće. Na taj način »Božićna priča« uspijeva prizvati pravo ozračje i smisao Božića.
Za Dickensova je djela karakteristično da je društvenu kritiku i značajke realizma kojemu pripada obogatio komičnim likovima i situacijama, ali i iznimnim dočaravanjem strašnog i jezivog. Obje te vrline ogledaju se upravo u »Božićnoj priči«, koju su za riječku predstavu adaptirale Ivana Đula i Milica Sinkauz. Redateljica Renata Carola Gatica postavila je ovaj klasični predložak jednako tako klasično, situirajući ga u vrijeme viktorijanskog Londona. Bez pokušaja aktualizacije ili radikalnog osuvremenjavanja, predstava na svim razinama – od scenografije do kostimografije, priziva jedno prošlo vrijeme, doba 19. stoljeća koje je u Engleskoj obilježila akumulacija kapitala. Oličenje ili metafora okrutnih kapitalističkih odnosa je lik Ebenezera Scroogea, čangrizavog pohlepnog starca koji u sebi nema nimalo božićnog duha. Dapače, on mrzi Božić i smatra ga »podvalom«.
Denis Brižić kao Scrooge
Radnja je ukratko ova: na Badnjak Scroogea posjeti duh njegova preminulog poslovnog partnera, Jacoba Marleyja, koji mu želi pomoći da izbjegne njegovu sudbinu i patnju koju mora podnositi nakon smrti. Poruči mu da će ga posjetiti tri duha, kako bi uz njihovu pomoć ponovo u sebi pronašao božićni duh. Prvi je Duh prošlih Božića, koji mu pokazuje usamljene Božiće koje je Scrooge proživljavao kao dijete. Također je vidio i vrijeme u kojem je počeo gubiti svoj božićni duh i postajao sve pohlepniji, odbijajući pomoći siromašnima. Sljedeći posjetitelj je Duh božićne sadašnjosti, koji pokazuje Scroogeu kako njegovi poznanici provode Božić. Posljednji se pojavljuje Duh Božića koji tek trebaju doći. On je zastrašujući Fantom koji pokazuje Scroogeu njegovu sudbinu – ako se posve ne promijeni i postane velikodušan, dobar i suosjećajan, umrijet će sam i nitko za njim neće žaliti. Na kraju Scrooge nauči lekciju i postane velikodušna osoba.
Na premijernoj izvedbi Scroogea, vlasnika kancelarije »Scrooge i Marley«, utjelovio je Denis Brižić (glavnu ulogu tumačit će i Dean Krivačić), koji je i habitusom i načinom glumačke igre prikladno odabran za interpretaciju ovoga lika. Kako Dickensov predložak to i nalaže, Brižić u početku svojega Ebenezera Scroogea tumači kao bezdušnog, krutog kapitalista koji nadasve ne voli Božić te je ogorčen na sve ljude – od svojeg nećaka do zaposlenika, a pogotovo je okrutan prema djeci koja u njemu pokušavaju probuditi božićni duh.
Dobrodušna i blaga Boba Cratchita, Scroogeova zaposlenika, igra Deni Sanković. Iako je na početku Cratchit siromašan, do kraja priče Scrooge mu je dao povišicu i pomogao spasiti njegova bolesnog sina, malog Tima. Očekivalo se da će umrijeti prije sljedećeg Božića, ali ga je spasila Scroogeova velikodušnost nakon što se promijenio. Scroogeova nećaka Freda, s određenom humorističnom crtom, tumači Edi Ćelić, koji igra i Gospodina Fezziwiga. Fred svake godine poziva svog ujaka na večeru, no Scrooge ga grubo odbija.
Fantastika
No zatim se počinju događati neobične, fantastične stvari. Svaki put kad legne na počinak Scroogeu se počinju ukazivati spomenuti duhovi, koji su na pozornici maštovito prikazani, sa snimljenim glasovima glumaca u offu. Aleksandar Cvjetković dao je glas duhu staroga Jacoba Marleyja, a Duhu prošlih Božića glumica Aleksandra Stojaković Olenjuk. Taj duh vratio je Scroogea u prošlost, gdje on evocira sliku malog dječaka koji božićne praznike provodi sam, kao i oca koji je bio grub prema njemu. Glas Duhu sadašnjeg Božića »posudila« je Olivera Baljak, a taj je duh odveo Scroogea u siromašnu kuću gdje je živio Bob Cratchit s obitelji. Posljednjeg duha Dickens je zamislio kao Fantoma odjevenog u crnu halju s kapuljačom. U predstavi je ovaj duh poput velike bijele, pomalo jezovite lutke koja se na kotačićima kreće pozornicom. Glas Duhu budućih Božića dala je Ivana Đula, a Duhove na sceni utjelovili su Andreja Brozović Adžić-Kapitanović, Serena Ferraiuolo i Ana Marija Brđanović, dok kor predstavljaju Nika Grbelja i Mario Jovev. U predstavi, u različitim podjelama, sudjeluju i polaznici dramskog studija Pontes: Aria Sofia Čule, Lucija Štefanić, Klara Cota, Oriana Peričić, Mila Dukić, Lara Grgurić, Elena Kolić, Noel Trošelj, Linda Palmić, Vito Juričić, Lucia Babić, Nika Struja, Mia Lukić, Petra Polić, David Crnjaković, Niko Bazzara, Viktorija Redžepi, Mirna Vratarić, Ilina Lukić, Petar Vrbanić Đula, Ellia Saracone, Lucia Sabljar i Pia Petričić Ferlin. U predstavi sudjeluje i Dječji zbor »Kap«.
Tema zajedništva
Scenografkinja Paola Lugarić Benzia nizom pomičnih kulisa uvodi nas u ozračje Engleske 19. stoljeća, dok se takva pokretna scenografija transformira u različite prostore zbivanja radnje i dočarava vremenske skokove »Božićne priče«. Sukladno takvom konceptu, kostimografkinja Sandra Dekanić kreirala je stilizirane kostime viktorijanske epohe, kao i fantastične likove duhova. Predstava se na trenutke doima kao mali mjuzikl, a skladatelji Ivana Đula i Luka Vrbanić inspiraciju su našli u božićnim pjesmama napisanim u stilu tradicionalnih christmas carols koje zborovi pjevaju na ulicama u vrijeme Božića. Koreografiju potpisuje Kristina Paunovski, svjetlo je oblikovao Dalibor Fugošić, a asistentica režije i dramska pedagoginja je Nikolina Hrga. Pouka »Božićne priče« je da nikad nije kasno da ispravimo greške iz prošlosti i postanemo bolji ljudi, a riječka predstava naglašava i temu zajedništva. Premijerna, uglavnom mlađa publika, ispratila je predstavu pljeskom i povicima odobravanja.