U gospodarskom smislu Hrvatska ne ovisi samo o sebi. Premala smo zemlja da ne bismo osjetili udare izvana
Dobre vijesti iz Državnog zavoda za statistiku. Gospodarstvo u trećem kvartalu ostvarilo je realan rast od 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Najviše su tome pridonijeli potrošnja i investicije. BDP raste već 11. tromjesječje za redom, usto, hrvatski rast brži je i od prosjeka EU-a. Eurostat je objavio da je u proteklom tromjesečju gospodarstvo EU-a, prema sezonski prilagođenim podacima, stagniralo u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini poraslo za 0,1 posto. U usporedbi s trenutnim podacima za 23 države članice EU-a, Hrvatska u trećem kvartalu ove godine bilježi najveću stopu rasta u EU-u.
Ono što se može zaključiti iz ove gomile podataka jest to da su Vladine mjere imale jako dobar učinak. Tome su pridonijeli privatni sektor koji sve bolje funkcionira, ali i intervencije Vlade u okolnostima brojnih kriza. Njene mjere pomogle su u očuvanju zaposlenosti što je dovelo do očuvanja razine agregatne domaće potražnje što je uz investicije dovelo do ovako dobrih brojki za treći kvartal.
No, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) spomenula je i tamniju stranu objavljenih brojki. A to je da je izvoz roba u odnosu na isto razdoblje pao za čak 20 posto. To jest jedno solidno upozorenje za nešto što se iza brda valja. U HUP-u kažu da loša struktura rasta BDP-a najavljuje izazove s kojima će se gospodarstvo morati boriti u nadolazećim mjesecima. U HUP-u ukazuju i na to da pad izvoza usluga pokazuje da se postojeći model turizma suočava s ograničenjima rasta, te da je potencijal turističkog modela koji ima Hrvatska došao do vrhunca.
Nije ovo ništa posebno novo. Oba ova problema s izvozom traju već desetljećima. Što se tiče izvoza roba, riječ je ovdje o staroj boljki hrvatskog gospodarstva koja traje još od sredine devedesetih. Tada je naime inauguriran stabilizacijski program koji je ponajviše stabilizirao valutu. Točnije rečeno, precijenio ju je, što je zajedno s još nizom mjera dovelo do toga da se odtad pa sve dosad u Hrvatskoj više isplati uvoziti nego izvoziti. Odnosno da se više isplati baviti trgovinom nego proizvodnjom. To, uz loše provedenu pretvorbu i privatizaciju dovelo je hrvatsku industriju na jako niske grane. A pojava Kine i drugih azijskih tigrova ugrozila je industrijsku proizvodnju ne samo u Hrvatskoj nego i u puno razvijenijim europskim zemljama. Još ako se na sve to pojavi kakav veći vanjski udar kao što su to korona, rat u Ukrajini ili sada ovaj na Bliskom istoku pa smanji potražnju za našim proizvodima na našim tradicionalnim tržištima, onda se stvari još dodatno usložnjavaju. Isto vrijedi i za turizam. Postojeći model zaista se istrošio. Ali i tu bi trebalo u budućnosti više paziti da eventualni novi na kraju ne ispadne gori od postojećeg. Frontalni i nekritički napadi na manje iznajmljivače sigurno nisu dobar put. Ako ništa drugo, oni sve što zarade potroše u Hrvatskoj. Ili barem ostave u hrvatskom bankovnom sustavu. Ne iznose profite van kao strani vlasnici velikih turističkih kompleksa.
Hrvatska je mala država i stoga bi bilo za očekivati da se reforme u njoj mogu provoditi puno lakše nego u nekim mastodontskim zemljama s preko 50 milijuna stanovnika. Cijela je Hrvatska kao jedan malo veći grad u nekoj od njih. Zašto se ta komparativna prednost nikada nije iskoristila, tema je za analize podrobnije i sveobuhvatnije nego što je jedan običan novinski tekst. Ali da bi rezultati jedne takve analize bili jako zanimljivi, bili bi. I to definitivno.
U svakom slučaju Vlada je svojim mjerama očuvala financijsku stabilnost zemlje. Radikalno je smanjen vanjski javni dug, posložen je porezni sustav. Interveniralo se mjerama u trenucima velikih kriza, i epidemioloških i ratnih. Ali u gospodarskom smislu Hrvatska ne ovisi samo o sebi. Premala smo zemlja da ne bismo osjetili udare izvana. Zasad su brojke jako solidne. Ako nas posluži sreća i ako napravimo daljnje dobre poteze, možda sve skupa i dobro završi. I to u smislu da Hrvatska u sljedećem desetljeću može razvijati i reformirati svoje gospodarstvo bez nekih novih vanjskih udara. Da možemo ovisiti samo o sebi. Naravno, i sami smo sebe znali i prečesto iznevjeriti, ali valjda smo i tu lekciju konačno naučili.
Putevi i stranputice
BDP raste, ali i izazovi
Zlatko Crnčec
29. studeni 2023 07:47
Ilustracija / Foto Igor Kralj/PIXSELL
U gospodarskom smislu Hrvatska ne ovisi samo o sebi. Premala smo zemlja da ne bismo osjetili udare izvana
Dobre vijesti iz Državnog zavoda za statistiku. Gospodarstvo u trećem kvartalu ostvarilo je realan rast od 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Najviše su tome pridonijeli potrošnja i investicije. BDP raste već 11. tromjesječje za redom, usto, hrvatski rast brži je i od prosjeka EU-a. Eurostat je objavio da je u proteklom tromjesečju gospodarstvo EU-a, prema sezonski prilagođenim podacima, stagniralo u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini poraslo za 0,1 posto. U usporedbi s trenutnim podacima za 23 države članice EU-a, Hrvatska u trećem kvartalu ove godine bilježi najveću stopu rasta u EU-u.
Ono što se može zaključiti iz ove gomile podataka jest to da su Vladine mjere imale jako dobar učinak. Tome su pridonijeli privatni sektor koji sve bolje funkcionira, ali i intervencije Vlade u okolnostima brojnih kriza. Njene mjere pomogle su u očuvanju zaposlenosti što je dovelo do očuvanja razine agregatne domaće potražnje što je uz investicije dovelo do ovako dobrih brojki za treći kvartal.
No, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) spomenula je i tamniju stranu objavljenih brojki. A to je da je izvoz roba u odnosu na isto razdoblje pao za čak 20 posto. To jest jedno solidno upozorenje za nešto što se iza brda valja. U HUP-u kažu da loša struktura rasta BDP-a najavljuje izazove s kojima će se gospodarstvo morati boriti u nadolazećim mjesecima. U HUP-u ukazuju i na to da pad izvoza usluga pokazuje da se postojeći model turizma suočava s ograničenjima rasta, te da je potencijal turističkog modela koji ima Hrvatska došao do vrhunca.
Nije ovo ništa posebno novo. Oba ova problema s izvozom traju već desetljećima. Što se tiče izvoza roba, riječ je ovdje o staroj boljki hrvatskog gospodarstva koja traje još od sredine devedesetih. Tada je naime inauguriran stabilizacijski program koji je ponajviše stabilizirao valutu. Točnije rečeno, precijenio ju je, što je zajedno s još nizom mjera dovelo do toga da se odtad pa sve dosad u Hrvatskoj više isplati uvoziti nego izvoziti. Odnosno da se više isplati baviti trgovinom nego proizvodnjom. To, uz loše provedenu pretvorbu i privatizaciju dovelo je hrvatsku industriju na jako niske grane. A pojava Kine i drugih azijskih tigrova ugrozila je industrijsku proizvodnju ne samo u Hrvatskoj nego i u puno razvijenijim europskim zemljama. Još ako se na sve to pojavi kakav veći vanjski udar kao što su to korona, rat u Ukrajini ili sada ovaj na Bliskom istoku pa smanji potražnju za našim proizvodima na našim tradicionalnim tržištima, onda se stvari još dodatno usložnjavaju. Isto vrijedi i za turizam. Postojeći model zaista se istrošio. Ali i tu bi trebalo u budućnosti više paziti da eventualni novi na kraju ne ispadne gori od postojećeg. Frontalni i nekritički napadi na manje iznajmljivače sigurno nisu dobar put. Ako ništa drugo, oni sve što zarade potroše u Hrvatskoj. Ili barem ostave u hrvatskom bankovnom sustavu. Ne iznose profite van kao strani vlasnici velikih turističkih kompleksa.
Hrvatska je mala država i stoga bi bilo za očekivati da se reforme u njoj mogu provoditi puno lakše nego u nekim mastodontskim zemljama s preko 50 milijuna stanovnika. Cijela je Hrvatska kao jedan malo veći grad u nekoj od njih. Zašto se ta komparativna prednost nikada nije iskoristila, tema je za analize podrobnije i sveobuhvatnije nego što je jedan običan novinski tekst. Ali da bi rezultati jedne takve analize bili jako zanimljivi, bili bi. I to definitivno.
U svakom slučaju Vlada je svojim mjerama očuvala financijsku stabilnost zemlje. Radikalno je smanjen vanjski javni dug, posložen je porezni sustav. Interveniralo se mjerama u trenucima velikih kriza, i epidemioloških i ratnih. Ali u gospodarskom smislu Hrvatska ne ovisi samo o sebi. Premala smo zemlja da ne bismo osjetili udare izvana. Zasad su brojke jako solidne. Ako nas posluži sreća i ako napravimo daljnje dobre poteze, možda sve skupa i dobro završi. I to u smislu da Hrvatska u sljedećem desetljeću može razvijati i reformirati svoje gospodarstvo bez nekih novih vanjskih udara. Da možemo ovisiti samo o sebi. Naravno, i sami smo sebe znali i prečesto iznevjeriti, ali valjda smo i tu lekciju konačno naučili.