Do Božića je ostalo manje od mjesec dana, a do jedne vrlo lijepe izložbe koja će se postaviti u Kuli u Lovranu još desetak dana. Naime, prvog dana prosinca u ovom će lovranskom prostoru, koji je već i sam po sebi zanimljiv, biti izloženi ručni radovi koje je s puno dobre volje i mašte izradila Lovranka Izabela Lelek Purić. Moći će se pogledati njezini anđeli i ostali prigodni božićni ukrasi.

Osim što su ukrasi o kojima je riječ simpatični i posebni, takva je i priča o autorici. Naime, Izabela Lelek Purić je 2019. godine osvojila nagradu PGŽ-a za volonterku godine, a prošle godine i nagradu za volonterku Liburnije koja iza sebe ima više od tisuću odrađenih volonterskih sati.

– Punih šest godina sam volonterka u Udruzi osoba s Invaliditetom Grada Opatije gdje izrađujem prigodne ukrase raznih tematika ovisno o godišnjem dobu u kojem se nalazimo. Izradila sam više od 50 lutaka i ostalih radova. A kada je riječ o lovranskoj izložbi koju pripremam, bit će to izložba humanitarnog karaktera. Sve lutke će biti na prodaju, tako da će posjetitelji moći rezervirati lutke i uplatiti određeni iznos na žiro-račun UOI Grada Opatije. Želja mi je da na izložbi budu prisutni brojni građani Lovrana i okolice, a mislim da će biti vrlo zanimljivo jer ćemo kulu dekorirati i ukrasiti u blagdanskom ruhu – najavila je Izabela Lelek Purić. Ova dvostruka »najvolonterka« ima zlatne ruke i kako nam je otkrila u kratkom predstavljanju, inspiraciju za svoje kreacije pronašla je u radovima jedne norveške dizajnerice…

Foto Marko Gracin

– Moje ime je Izabela Lelek Purić, rođena sam u Rijeci 1978. godine. Pohađala sam osnovnu školu u Lovranu i Samoboru gdje sam se s obitelji preselila 1988. U Zagrebu sam završila srednjoškolsko obrazovanje, srednju školu Vladimira Preloga i po zanimanju sam geološki tehničar. Iako ne radim u struci smatram da osim ovog kreativnog radim najljepši posao, a to je posao u nautičkom turizmu kao voditelj prodaje Volvo Penta brodskih motora i rezervnih dijelova u tvrtki Diesel d.o.o iz Brseča. Nakon završetka srednje škole vraćam se natrag u svoj rodni Lovran. Udana sam i imam 16-godišnju kćer Alessiju, učenicu Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, koja je krenula mojim stopama, kako kreativnim tako i onim volonterskim – rekla je o sebi lovranska kreativka i volonterka.

Svakodnevno usavršavanje

Otkrila je i druge zanimljive detalje iz priče o spoju umjetnosti i volontiranja.

Foto Marko Gracin

– Kreativnim radom se bavim nekih osam godina od čega intenzivno zadnjih šest od kada volontiram u Udruzi osoba s invaliditetom grada Opatije. Krenulo je spontano kada sam se zaljubila u jednu lutku norveške dizajnerice koja mi je tada bila nedostižna, pa sam ju odlučila sama izraditi. Od tada se svakodnevno usavršavam. Obožavam izrađivati krojeve, šivati, osmišljavati ideje i dezene za svoje lutke i različite dekoracije. Inspiriraju me emocije i ljubav, želja da svojim radom mogu nekome pomoći, inspiriraju me djeca iz udruge koja mi daju motivaciju i koja su dokaz da je to što radim nešto dobro, korisno i pozitivno. Najviše me veseli kada pred ljeto svojim cjelogodišnjim trudom i radom zajedno s djecom iz udruge uspijemo sakupiti dovoljno donacija kako bi najmlađi, kako bi najmlađa grupa osoba s invaliditetom, naši Smajlići mogli ići na zasluženo ljetovanje.

A sve je započelo prije točno šest godina kada me prijateljica iz zbora Ingrid Šimić zamolila da napravim nekoliko božićnih anđela za njezinu udrugu. Anđeli su se svima odmah svidjeli i pozvali su me da održim radionicu Smajlićima i pritom ih naučim neke nove vještine koje bi njima bile vrlo korisne, jer na taj način vježbaju motoričke sposobnosti. Radionice smo nazvali Kreativna srijeda. Ovisno o događanjima u našem kraju i ostalim temama osmislim ideju, kod kuće pripremim materijale, a zajedno sa djecom iz udruge krećemo u realizaciju – objasnila je gospođa Izabela, a zatim je otkrila i više detalja o samoj izložbi. Naime, posebnost je ovakvih izložbi unikatnost i originalnost…

Trud i entuzijazam

– Na ovu temu mogu reći da je sve krenulo prije šest godina u vrijeme Božića na nagovor Slavka Sekulića i njegov prijedlog da napravim izložbu svojih rukotvorina. Prihvatila sam izazov i pripremila pregršt jedinstvenih i unikatnih radova koji se ne mogu kupiti u trgovinama. Tu su prekrasni božićni anđelići u različitim veličinama, božićni vijenci u malo drugačijoj izvedbi, pregršt vilenjaka, božićnih drvca, sobova i jelena i još puno puno božićnih ukrasa za koje sam sigurna da će razveseliti posjetitelje. Izložba je humanitarnog karaktera jer sve što sam izradila posjetitelji će moći kupiti, a uplatu izvršiti na žiro račun udruge osoba s Invaliditetom grada Opatije. Jer fokus i cilj je uvijek isti – besplatno ljetovanje za naše Smajliće, čemu se oni najviše vesele!

Foto Marko Gracin

Do sada je Izabela Lelek Purić dobila i dvije vrlo lijepe nagrade koje zaslužuju samo odabrani pojedinci, oni koji poklanjaju dio sebe da bi pomogli zajednici u kojoj žive… Ona je najprije postala volonterka godine u PGŽ-u, a zatim i najvolonterka Liburnije…

– Nagrade su me definitivno iznenadile, ali i usrećile jer se na taj način prepoznao sav trud i rad i sve ono što zajedno stvaramo. Drago mi je da su moj trud i želju da radim nešto korisno i vrijedno prepoznali i naši dragi građani Lovrana, Opatije i cijele okolice i na tome sam im beskrajno zahvalna. Volontirati sigurno neću prestati jer motiviranost, kreativnost, trud i entuzijazam daju mi snagu za nove projekte i osmišljavanje novih ideja – istaknula je Lelek Purić.

Biti anđeo dobrote

Neizbježno je bilo saznati i koliko joj je vremena i materijala potrebno za izradu božićnih anđela i drugih ukrasa, ali i pokoji detalj o planovima i novim iznenađenjima iz Izabeline kreativne radionice….

Foto Marko Gracin

– S obzirom na to da sam što se tiče izrade ukrasa perfekcionist i volim u rad uložiti sav svoj trud i ljubav, veliku pažnju posvećujem kvaliteti kako same izrade tako i kvaliteti materijala. Za jednog anđela potrebno mi je šest do osam sati rada, dok za neke manje zahtjevnije ukrase potrošim do tri sata. Dvaput godišnje odlazim u Vicenzu po materijale koji se ne mogu nabaviti kod nas u Hrvatskoj, kako bi uvijek imali nešto novo drugačije i posebno, te kako bi privukli građane da se zaustave pored našeg štanda i odaberu nešto za sebe. Uvijek se vodim time da ti nitko ništa neće dati besplatno, a kada ljudima možeš ponuditi radove koji su malo drugačiji, svatko će se zaustaviti i pustiti koji euro donacije. Na taj način razveselili smo jedni druge, mi njih našim radovima, a oni nas donacijama koje nam omogućuju da ih iskoristimo na najbolji mogući način da našim Smajlićima na nekoliko dana omogućimo da budu samostalni dok su na ljetovanju. Motivaciju i cilj imam, tako da građani definitivno mogu očekivati puno od nas, a nakon Božića dolazi nam vrijeme ljubavi, Valentinovo tako da je to sljedeći projekt na kojem radimo.

Za kraj, zamolili smo lovransku kreativku velikog srca za predblagdansku poruku kao uvod u prosinac, za mnoge najljepše doba u svakoj godini…

– Moja poruka bi bila da darujemo drugima ljubav, toplu riječ i osmijeh. Ako smo u mogućnosti da pomognemo osobama u svojoj okolini, da sitnicama uljepšamo nekome svakodnevicu. Mislim da to zaslužuju sva bića na ovom planetu. Božić je vrijeme mira, sklada i čarolije, budimo i mi nekome anđeo dobrote – poručila je Izabela Lelek Purić.

Foto Marko Gracin

Osobe s invaliditetom na Učki

U sklopu projekta Hrvatskog planinarskog saveza koji za cilj ima popularizaciju planinarenja kod osoba s invaliditetom (OSI), Planinarsko društvo Opatija organiziralo je izlet »Pruži mi ruku«. Izlet Poklon – Vojak – Poklon bio je namijenjen osobama s invaliditetom, zdravstvenim teškoćama i njihovim prijateljima. Na izletu je sudjelovalo 68 sudionika, pratitelja, vodiča i volontera iz Hrvatske, Slovenije, Belgije i Italije. Sudjelovala su društva PD Obruč, Društvo prijatelja planina, HPD Matica Zagreb, OSI HPS, In Planinc iz Slovenije te poznati istarski tandem Sergio Ostović i Feručo Lazarić. Nakon uspješnog pohoda na vrh Učke sudionici su se okrijepili u Planinarskome domu Poklon gdje su ih domari dočekali s kavom i čajem.

Izlete za osobe s invaliditetom inicirala je radna skupina za osobe s invaliditetom (OSI) Komisije za vodiče Hrvatskog planinarskog saveza, a izlet na Vojak organizirao je PD Opatija« na čelu s glavnim vodičem pohoda Stivenom Knausom. Sve se realiziralo u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode Učka i HGSS Stanicom Rijeka čiji su članovi bili u pripravnosti te je sufinanciran sredstvima Primorsko-goranske županije.

UHVIDR-a Liburnija Opatija na lošinjskim igrama

Nakon više godina apstinencije UHVIDR-a Liburnija Opatija ponovo je aktivno sudjelovao u sastavu HVIDR-a PGŽ na 27. sportskom natjecanju invalida Domovinskog rata koje se održalo na Malom Lošinju.

– Više od tisuću sudionika, razvrstanih u 22 ekipe natjecalo se u devet sportskih disciplina – boćanju, visećoj kuglani, elektroničom pikadu, kuglanju, stolnom tenisu, streljaštvu, ribolovu, šahu i utrci u invalidskim kolicima. Naši članovi su činili dio ekipe za streljaštvo i pikado. Sami rezultati igara bili su u drugom planu u odnosu na sve što se paralelno događalo. Naime lijepo je bilo sresti suborce koje nismo vidjeli godinama. Teško je bili zadržati emocije koje su pucale na sve strane. To i je cilj naših igara – rekao je nakon natjecanja predsjednik HVIDR-e Liburnije Opatija Milan Kralj.