RIJEKA Htio ne htio, nogomet je opet top tema u Hrvatskoj, reprezentacija je kroz razne generacije najomiljenija igračka tolikim Hrvaticama i Hrvatima u nas i onima raseljenima diljem svijeta, slavni Vatreni su jedan od zaštitnih znakova naše domovine. U ovoj ljubavi, kao i u svakoj, mijenjaju se radosti i razočaranja, navijači sada uživaju u onom povoljnom trenutku, sve nakon ovog uspjeha u gostima nad Latvijom koji je razvedrio horizont bolje od bilo koje bure.

Otvorena su vrata izlaska na Europsko prvenstvo, treba, međutim, prekoračiti prag da bi se zakoračilo na sjajnu međunarodnu pozornicu, na jednu od velikih međunarodnih predstava na koje nas je reprezentacija navikla već desetljećima. Oni porazi s Turskom i Walesom su, istina, ostavili ožiljke, ali sadašnje stanje stvari je ugodno buđenje nakon traumatičnih snova, optimisti diljem Lijepe Naše očekuju sretne dane, počevši već od današnjeg susreta s Armenijom u Zagrebu.

U toj izmjeni padova i uspona servirano je podosta dramatike, toliko da Hrvatska odlučuje u samom finišu kvalifikacija što joj, uostalom, nije prvi put. Inače, gledajući ukupnu sliku reprezentacije, o njoj i njezinoj kvaliteti kao naravno i o rezultatima dobro mišljenje ima Mauro Ravnić, riječki reprezentativni golman bivše države.

– Eto, opet smo tu s realnom šansom plasmana na Europsko prvenstvo – kaže Mauro Ravnić, jedan od sudionika onih osvajanja Kupova bivše Jugoslavije koncem sedamdesetih godina, čovjek iza kojega je nakon duge golmanske karijere bila i ona trenerska. – Već sama ta činjenica govori da reprezentacija ima dobra ostvarenja. Svakako, pritom smo, kao što je to u sportu, a i u životu općenito, imali i nesreće, ali i sreće. Jasno, mislim na činjenicu kako je Walles remizirao s Armenijom, tako da sada sve ovisi o nama. To sve govori, ovo je jedna velika vijest za nas.

Meč-lopta

Pritom poruka da »danas svi igraju nogomet« ni najmanje nije isprazna parola, govori to i spominjanje Armenije na koju će mnogi od prve samo odmahnuti rukom smatrajući je egzotičnom reprezentacijom s kojom će Hrvatska imati laki posao. Opreza u sportu nikada dovoljno, priziva ga i ovaj armenski remi s Walesom. Naravno da i Ravnić priziva punu mobilizaciju za ovako važan susret.

– Da se razumijemo, uz sve poštovanje gostima, lakše je pobijediti Armeniju nego recimo jednu Njemačku ili Francusku. Ali da će biti lako, neće, utakmica nikada nije laka. Treba odigrati dobro, biti sto posto koncentriran, motiviran, što vjerujem da će reprezentacija i biti i to je to.

Naravno, on je optimist kao i brojni navijači uoči susreta posljednjeg kola u kojem Dalićevi izabranici imaju i »sukno i škare«, u rukama drže meč-loptu, pobjeda znači plasman na EURO bez strepnji o rezultatu u ogledu Velšana s gostima iz Turske.

– Mislim da ćemo pobijediti, kakvi bismo mi bili kada bi mislili da naša reprezentacija neće dobiti. Uz to, igramo kod kuće taj tako važan susret. Vjerujem u ove igrače, u hrvatsku reprezentaciju.

Naravno da Mauro u raznim utakmicama motri golmanske prezentacije, zadovoljan je, dapače pun hvale za vrsne golmane na koje se hrvatska obrana može osloniti. U ovom slučaju, hvaleći obrane hrvatske »Jedinice« Dominika Livakovića, nekadašnji zapaženi golman je itekako samozatajan. U svemu ističe i kvalitete hrvatskih igrača.

Milano

– Kvaliteta naših golmana u reprezentaciji je uvijek na visokoj razini. Općenito, hrvatski reprezentativni golmani su uvijek dobro kotirali. Tako je to s vratarima naše izabrane vrste. Recimo, Livaković je golman svjetske kategorije. Čovjek je odigrao svjetska prvenstva, igrao je Ligu prvaka. Pritom naravno, o ukusima se ne može raspravljati. Gledajući gdje je branio, s kim je nastupao i koliko je vremena branio, moji bi sudovi bili kao recimo da neki igrač Risnjaka ide komentirati Joška Skoblara.

U ovoj usporedbi sam ja ako ne iz Risnjaka, onda iz Goranina. Ja sam bio reprezentativac, ali to je bilo davno, a on je pak nastupao na Svjetskom prvenstvu. Gledajući reprezentaciju i u ovom se slučaju pitam zbog čega ljudi nisu zadovoljni s onim što imaju, ima igrače razine kakve nije imala ni Jugoslavija. Uostalom, ona nije igrala puno svjetskih prvenstava.

Hrvatska ima stanovnika poput jednog Milana, a sportski su apetiti navijača kao da nas je cijela Italija. Sportašice i sportaši brojnim podvizima nastoje utažiti te apetite koji, međutim, djeluju nezasitno. Konkretno, ova mala Hrvatska je bila dva puta treća i jednom druga na svijetu, ali se u kuloarima u ćakulama često čuju kritike na račun reprezentacije, sve kao da se suparnike ništa ne pita u toj jakoj i brojnoj konkurenciji.

– Ljudi jesu zadovoljni rezultatima, ali i vole analizirati, pričati o nogometu. Neka bude tako, samo bez vrijeđanja, neka se priča o nogometu, to je uvijek dobro. Netko govori o Ronaldu, netko o Livakoviću, sve je to lijepo. Ponavljam, Dominik je za mene veliki vratar – zaključio je u svom stilu Mauro Ravnić.