U Palachu će u subotu nastupiti istarski bend Tacoor i riječki bend Gacki galeb. Bit će to premijerno koncertno predstavljanje Tacoora, skupine kreativaca iz Poreča i Pule koji su napravili bend na ostacima Shoopak Tacoora koji je svirao 2012., skrenuvši u žanrovski nešto drukčije glazbene vode.

Riječ je o projektu glazbenika i audiovizualnih umjetnika koji predvodi idejni začetnik i autor tekstova Mladen Đaković Mlaggio, ujedno autor nekoliko dokumentarnih filmova te redatelj brojnih domaćih spotova, a sastavu su se još pridružili multiinstrumentalist Davorin Poropat koji je godinama svirao u pulskom bendu Dogma, Marko Bolković kao idejni tvorac festivala svjetlosti Visualia te Ivan Laus, Petra Šugar, Alan Rešidović, Zoran Sedlanić, Flora Franjul, Jurica Prodan i Luka Vrbanec. U nastavku donosimo intervju s Mladenom Đakovićem.

Album »do kraja godine«

S Gackim galebom nastupit ćete u Palachu. Kakav repertoar pripremate za riječku publiku?

– Da, to je naš prvi službeni koncert. Svirat ćemo pjesme koje su već izašle kao singl, ali i niz pjesama koje će tek izaći na albumu. Jedna je pjesma iz stare postave benda iz 2012. godine. Ta se nekako probila na TikToku, pa je red da je zasviramo pred riječkom publikom. Jako smo uzbuđeni, naročito ja kao frontman u poodmaklim godinama koji je, eto, odlučio realizirati prvi album prije nego navrši pedesetu. Veselimo se što ćemo upoznati i Gacki galeb, bend koji je žanrovski i poetikom vrlo sličan nama pa vjerujem da će to biti lijepo druženje.

Do kraja godine trebao bi izaći vaš album prvijenac za Croatia Records. Otkrijte nam malo više kako je izgledao proces stvaranja albuma?

– Album bi ipak trebao izaći sljedeće godine, u veljači, jer smo sada zauzeti pripremanjem za koncerte pa nećemo stići, međutim čim odradimo najavljena dva koncerta, vraćamo se albumu i njegovoj promociji nakon toga. Osim toga glazbenici sviraju u niz ostalih projekata pa se malo teže uskladiti, a uvijek smo u intervjuima naglašavali da će »album izaći do kraja godine«, što nije sasvim netočno, pitanje je samo koje.

Nostalgija za 80-ima

Najnoviji singl »Undo« vrvi referencama na popularnu kulturu prošlog stoljeća. Čime se vodite u stvaranju estetike, nastojite li se imidžom i zvukom benda oslanjati na prijašnje glazbene standarde?

– »Undo« to radi očito, s čak pomalo patetičnim dozivanjem osamdesetih, ali zvuk Tacoora je zaista zasnovan na nostalgiji za osamdesetima jer je većina benda generacijski okusila te godine kroz svoje odrastanje, pa nije čudno da se to osjeti. Osim toga, kada zavirimo u dob naših fanova u statistikama s naših društvenih kanala, vidimo da je najvjernija publika od 25 do 55, pa je prirodno da se oni prepoznaju u tome jer je glazba njima i namijenjena.

Taj retro zvuk oplemenjujemo modernim, pa nastaje zanimljiv spoj humora, funka, popa, crossovera i svega što nam uz to paše. Imidž, ako mislite na mene, je zaista zasnovan na retro poetici našeg djetinjstva; koketira s bivšom zajedničkom državom, ali je isto tako autoironičan, trapav. To nije daleko od moje osobnosti, pa sam to još više iskarikirao i stvorio tog lika s perikom i »yassa« trenirkom.

Spotovi su nezaobilazni dio cijelog koncepta, a odlikuju se filmskom trash poetikom i osebujnim protagonistima. Tekstovi u kombinaciji s glazbom su jako vizualni, a time i izazov kako bi dostojno parirao glazbi.

Tacoor čini skupina glazbenika, ali i audiovizualnih umjetnika. Kako ste se uspjeli spojiti?

– Sve su to poznati glazbenici, a svirali su u Dogmi, Gustafima, Barbarima, Cirkusu, dok dio benda nastupa u popularnim Techno Vikingsima. S obzirom na to da se bavim snimanjem, režiranjem i montiranjem, upoznao sam jako puno glazbenika s kojima sam surađivao ili se družio, pa sam im tako sramežljivo puštao svoje snimke, što im se svidjelo pa su me motivirali da krenem ozbiljnije u to, i to s bendom.

Na svu sreću, uspio sam ih »začarati« tekstovima, okupiti ih, i dugo se kuhalo, ali evo sad je tu. Nadamo se da će se ljudima svidjeti. Vrlo je važna i produkcija koju radi Davorin Poropat koji uspješno spaja moderno s retro zvukom.

Autoironičan stav

U vašim pjesmama provlači se uglavnom socijalna tematika, nerijetko i motiv društvene krize. Stvarate li glazbu s namjerom kritičkog osvrtanja na suvremena društvena zbivanja?

– Iako imamo pjesama koje se bave sudbinama i odnosima malih ljudi, koje društvena stvarnost ne zanima, većina se pjesama dotiče socijalnih tematika, ali na autoironičan način jer smo svjesni da se ništa neće promijeniti, ali tako nam je jednostavno lakše. Možda time liječimo sebe. Album je nastao u doba najveće svjetske krize ikad, pa je logično da se taj motiv provlačio kroz pjesme.

Ne možeš se odvojiti od stvarnosti i praviti da ona ne utječe na tebe jer bi to bilo, za nas, neprirodno. Poanta umjetnosti je kritika društvene stvarnosti pa tim više ne bježimo da se izrazimo i prenesemo poruke kroz humor. Dakle, glazbu ne stvaramo s namjerom kritičkog osvrtanja, nego se ona stvara kao reakcija naše trenutačno okruženje. I kad tu dodate trash, funk, hip hop, disco, crossover i sve što nam padne na pamet, i još ste uz to brutalno iskreni, onda dobijete Tacoor.

Kakvi su nadolazeći glazbeni planovi, dogovaraju li se svirke?

– Tjedan dana nakon Palacha imamo koncert u Poreču skupa s Cirkusom i Nikom Turković u sklopu proslave blagdana svetog Maura, i dana Grad Poreča. To je predstavljanje pred našim prijateljima, jako smo uzbuđeni zbog toga, i na ta dva koncerta će se bend zapravo roditi, jer je do sada bio diskografski projekt, umjetnika i glazbenika koji su svirali na drugim projektima, a ja sam se bavio filmom. Sad je došlo vrijeme da to napravimo kako spada, a to nam je trebalo jer pred nama je i promocija albuma pa smo napokon dočekali da vidimo reakciju publike.