Carrolina Bajrić

Boćarica Čavle ŠB postala je dvostruka svjetska prvakinja: “Ovo nisam zamišljala ni u najluđim snovima”

Zlatko Horvat

Predsjednik HBS-a Denis Peršić i glavna tajnica Lukrecija Zanki dočekali su hrvatsku reprezentaciju u zagrebačkoj Zračnoj luci »Franjo Tuđman«/Foto HBS

Predsjednik HBS-a Denis Peršić i glavna tajnica Lukrecija Zanki dočekali su hrvatsku reprezentaciju u zagrebačkoj Zračnoj luci »Franjo Tuđman«/Foto HBS

Ne mogu biti ponosnija. Ovo je vrhunski rezultat, nastupila sam u dvije discipline i u obje osvojila zlato - kaže Carrolina Bajrić



RIJEKA   Iz Ženeve prema Frankfurtu, a zatim prema Zagrebu poletio je vrijedan teret. Prvi put u povijesti Hrvatska je najuspješnija nacija s pet odličja na Svjetskom boćarskom prvenstvu za žene i mješovite discipline, održanom u francuskom Rumillyu. Carrolina Bajrić je prva dama Mundijala, osvojila je zlato u štafeti s Rijom Vojković te u paru s klupskom kolegicom Nikol Belasić. Iza hrvatskih reprezentativki bila je – besana noć. Njihovo putovanje kući krenulo je u četiri sata ujutro.


– Još uvijek nemam osjećaj što sam i kako napravila. Išla sam s ciljem pozlatiti srebra s prijašnjih svjetskih prvenstava. Hvala Bogu, ostvarilo se. I neka je. Znala sam da možemo uspjeti, ali vodila sam se time »ako je suđeno, tako će i biti, ako ne, idemo dalje«. Ne mogu biti ponosnija. Ovo je vrhunski rezultat, nastupila sam u dvije discipline i u obje osvojila zlato. Stvarno, to nisam zamišljala niti u najluđim snovima – kaže Carrolina Bajrić.


Vjekoslav Matetić, direktor reprezentacija, priželjkivao je komplet odličja, a na kraju je Hrvatska osvojila dva zlata, srebro i dvije bronce. Prava boćarska velesila.




– Napokon. Rasturili smo domaćine Francuze, Talijanke… Baš možemo biti ponosni.


Svestranost


Kada je u pitanju Carrolina, njoj su oba zlata jednako draga.


– Ja volim sve discipline, svestrana sam i mogu igrati baš sve discipline. Štafeta je sama po sebi intenzivna, bolja za gledati, napeta, ali volim i par, iako duže traje. Odigrat ću sve kako treba.


Početak njezinog boćarskog puta seže u 2011. godinu. I od tada je na jugu…


– Jedne godine me trener Dean Klarić nije uzeo na jedno prvenstvo i to sam mu zamjerila. Zbog toga sam se zainatila, stisla više, trenirala više i od 2014. godine sam u reprezentaciji, a godinu kasnije sam osvojila prvu medalju. Od 2017. godine osvajam odličja u nizu. Mogu biti ponosna na sebe, ali i trenera Deana Klarića bez kojega toga ne bi bilo, on nas trenira i priprema za sva prvenstva. Ove su pripreme bile dosta intenzivne, mjesec dana smo skoro svaki dan imale treninge, službene pripreme reprezentacije plus klupske treninge. Ipak, posljednja dva tjedna prije odlaska sam si dala oduška, odmorila sam se, posložila psihu. Bilo je uspješno.


Nikol i Carrolina su više od klupskih i reprezentativnih kolegica.


– Mi smo kao sestre. Dobro se poznajemo i od prvoga dana smo kliknule. Dobro se razumijemo u igri, znamo što kojoj treba reći u kojem trenutku. Jako dobro funkcioniramo u jogu, kod nas nema svađe niti dizanja nosa, uvijek se motiviramo, dajemo podršku, nema odustajanja. I ovoga puta smo pokazale koliko smo dobre i uspješne.


Nikol Belasić, Ria Vojković i Carrolina Bajrić


S Rijom Vojković je i klupska suparnica.


– Mi u jogu odradimo svoje. Kad igramo zajedno, onda smo si top jer jedna bez druge ne možemo ostvariti vrhunski rezultat. Ovo sve drugo nije ni važno. Uvijek se mi posložimo da to funkcionira.


Diploma


Carrolini je u srijedu 24. rođendan… Zlatni darovi stigli su malo ranije, a počelo je s diplomom za predškolski odgoj.


– Ja sam sama sebi već darovala lijepi dar. Nekako mi ide baš super, prije nekoliko dana sam diplomirala. Već danas počinjem stažirati u vrtiću, neće biti odmora… Bit će malo naporno, ali što prije krenem, to bolje.


U boćarskom domu Hrastenica se stvaraju svjetske prvakinje. Jučer je organiziran mali doček, kao i uvijek.


– Želimo i s klubom do vrha, kako mi to već znamo. Prva utakmica je ispala odlično, odigrale smo neriješeno protiv Pule, aktualnih hrvatskih prvakinja. Super smo krenule i nadam se da ćemo to nastaviti do kraja i dizati formu da bismo finale odradile na najbolji mogući način.


Nives Jelovica je osvojila odličje 23 godine nakon zlata u krugu na SP-u, također održanom u Francuskoj. Možda je bilo razočaranja jer je riječ »samo« o bronci.


– Nives je iskusna igračica koja svakoj od nas može biti uzor i motivacija. Držati tu razinu forme u njezinim godinama je – vau. Skidam joj kapu za sve što je osvojila. I dalje je u svjetskom vrhu i na tome joj treba zapljeskati.


 


Nikol: Nagrada za 13 godina truda i znoja

Nikol Belasić je druga svjetska prvakinja koja je izrasla u dvorani Hrastenica. Ni za nju nema odmora.


– Čekaju me moji prvašići u Osnovnoj školi »Vežica«. Baš im se radujem. Rekli su mi da se ne smijem vratiti bez medalje. U ovom mjesecu mi se puno toga poklopilo. Napokon sam dobila posao na neodređeno vrijeme. Bit će ovo moja godina!


Stiže im ne samo razrednica, već i svjetska prvakinja.


– Uh, teško je naći riječi, ali lijep je osjećaj biti svjetska prvakinja i vrlo sam zadovoljna. Zapravo, to je jedna nagrada za 13 godina rada, truda, znoja, treninga, svega što sam uložila u boće. Ovo je kruna svega toga. Imam ja doma medalja, ali ovo je stvarno najviša stepenica s obzirom na to da boćanje nije olimpijski sport. Više od toga ne može. Očekivale smo medalju, to nam je bio cilj. Znale smo da možemo. Igrale smo finale Carrolina i ja također prije dvije godine u Alassiju na Svjetskom prvenstvu. Izgubile smo za jednu boću… Dvije godine mi se vrti u glavi kako se to dogodilo. Sada smo uspjele sve to riješiti u svoju korist. Stvarno smo cijelo prvenstvo odigrale besprijekorno. Svi su nam čestitali na tome.


U pet partija na prvenstvu izgubile su ukupno 14 punata, što dovoljno govori.


– Dobile smo sve partije dosta uvjerljivo, nijednom nije bilo napeto. Odigrale smo savršeno, Carrolina u izbijanju, ja u koštivanju. Rekle smo same sebi da nas nitko neće dobiti ako budemo ovako igrale.


Nikol je imala veliku podršku s tribina, stigli su joj suprug Bruno i otac Slobodan Marelja-Bošnjak.


– Ugodno su me iznenadili. Bilo je priča da će možda doći ako uđemo u polufinale. Ipak je to put od gotovo tisuću kilometara u jednome smjeru. Kada su se pojavili, srce mi je bilo kao kuća. Sada smo imali godišnjicu braka. Uživamo…


Ponosan je i Dean Klarić, trener Čavle Škole boćanja, koji je sa svjetskim prvakinjama od prvoga dana na jogu 2011. godine.


– Vjerne smo svome klubu, svojem treneru i ovo je njegova zasluga. Zahvaljujući njemu smo ovo napravile. Poklopilo se da Carrolina i ja, iz istoga kluba, igramo skupa istu disciplinu. Ovo još više znači za nas, našu općinu, mjesto i ljude koji nas prate – zaključila je Nikol Belasić.