Disco pop funky

Gacki galeb novo je ime na riječkoj glazbenoj sceni, a danas objavljuju prvi spot i singl

Katarina Bošnjak

Foto: JELENA TOMAC

Foto: JELENA TOMAC

"Ok je riječka scena jer mi se čini da se ljudi upuštaju u svakojake žanrove, što mi je uvijek zabavno za čuti", kaže frontman Goran Glušac.



Osnovan prošle godine, Gacki galeb jedan je od najsvježijih bendova na riječkoj glazbenoj sceni. Do sada broje par nastupa na kojima su brojnu publiku zarazili svojim funky zvukom, a ovog četvrtka objavljuju i prvi spot te singl. Tim smo povodom razgovarali s frontmenom Goranom Glušcem, koji nam je otkrio detalje o njihovom djelovanju.


Gacki galeb novo je ime na riječkoj glazbenoj sceni, pa krenimo od imena. Zašto Gacki galeb?


– To je bila usputna provala prijatelja koja je bila davno, ali ostala mi je kao buba u uhu. Fora je spoj jer sam ja iz Otočca, a bend je riječki. Takva fraza je jednostavno zaslužila da biva nošena kao ime benda.


Okupili ste se prošle godine, a u sastavu vas je poprilično puno – s obzirom na to da ste novi na riječkoj sceni, upoznajte nas s bendom – tko što svira, pjeva i piše?


– Ja sam Goran Glušac, sviram huljofon i trubu i pjevam. Ne znam postoji li prava hrvatska riječ za huljofon, ali svi znaju što znači pa neka ostane na tome. Dodatno nosim i ulogu autora glazbe i teksta što je uvijek izazov.




Naročito jer znam Cm7 i bluz ljestvicu, a zadnje sam pročitao »Sadako hoće živjeti« ‘97 godine jer je nestalo struje. Sviram i u Silk Milk bendu zadnjih puno godina. Kristian Kirinčić je na bubnjevima i vokalu. On inače svira i u bendu Fanaa, Ortega i Rinkluzija projekt bend. Sebastian Demark je basist.


Svira još u istarskoj etnos skupini Veja i Silk Milk kao i ja. Endi Oblak nam je na kongama i vokalu i on isto svira u Veji. Gitaru svira Marko Štalekar. Prije pol godine mu se na drugoj gitari pridružio Ivo Sekso, koji je ujedno i na vokalu.


Trenutno je Marko na porodiljnim obavezama, pa Ivo Sekso uredno puni tu prazninu. Na klavijaturama je i Franko Kirinčić. Mislim da nam je on najmlađi član.


Što se svira?


– Sad, nisam upućen da bolje okarakteriziram stil, ali neka vrsta disco pop funky bi bio temelj pa onda gdje god odlutamo, dobro smo si došli. Ritam dio benda ubija pa preko toga realno mi možemo što hoćemo i ispadne dobro.


Još kad se doda pjevanje, gdje nam je kraj. Nije da imamo neki vrhunski vokal u arsenalu, ali to pokrivamo s kvantitetom. Četiri vokala u višeglasju. Ili u našem slučaju lošeglasju.



»Na putu za Pluton«


Vaš prvi spot izlazi danas. O kojoj se pjesmi radi, kakav je spot? Radite li spotove kao neki vizualni i narativni izričaj svoje glazbe ili jer se to više-manje podrazumijeva za bendove?


– Pjesma se zove »Na putu za Pluton«. Spot je animirani 3D svijet u kojem se svatko iz ekipe vozi svojim svemirskim brodom. Ivo je došao kasnije u bend pa nema broda, ali ćemo se iskupiti u sljedećem spotu i dobit će najveći od svih. Imat će i bestežinski jacuzzi, zašto ne. Sve je to dosta amaterski jer sve to sami radimo, ali jedino tako je zabavno. Naročito kad nemaš para.


Kao i u glazbi, i u vašem vizualnom identitetu nalazi se miks svega – tu je galeb s ličkom kapom, a na fotkama ste u potkošuljama i adidas trenirkama, u nekom Slav squat stilu. O čemu se radi, kako i zašto spajate sve ovo?


– Pa sad da smo sjeli i smislili svoj vizual, to svakako nismo, ali lička kapa je prigodna da krsti galeba u Gackog. A taj neki Slav squat stil jer je opet najlakši izbor, jer svi imamo trenirke te su samo nedostajale bijele potkošulje. One rebraste. I svirat u trenirci je dosta fin osjećaj, ispostavilo se. Ali ljeti imamo šarene košulje, to si propustila! Preko potkošulje, naravno. Potkošulja se ne zaboravlja.


Koji su bendovi najviše utjecali na vaše dosadašnje stvaralaštvo i općenito, što slušate kao ekipa? Kakva vam je trenutna riječka scena?


– Teško je reći kad kroz život prolaziš faze cro popa, narodnjaka, nu metala, funka, prog rocka, bluza i čegasvene, pa kad se sjetiš raditi autorsku glazbu, pitaj boga tko ti je dao inspiraciju. Zadnje zabavno s naših prostora bi bio Nemanja, Đutko i Buč Kesidi, recimo.


Ok je riječka scena jer mi se čini da se ljudi upuštaju u svakojake žanrove, što mi je uvijek zabavno za čuti. I na sve strane po cesti viđaš ljude i klince kako nose neki kofer, negdje idu svirat, vježbati, što god. RiRock udruga definitivno ima snažan utjecaj na cijeli taj sloj društva.


Na kraju krajeva i mi smo uza sve svoje projekte pošten komad te scene pa ne mogu nego da je hvalim.