RIJEKA – Na 28. Reviji lutkarskih kazališta u Rijeci prikazana je predstava »Palčica« Lutkarskog kazališta Ljubljana. Prema poznatoj bajci Hansa Christiana Andersena adaptaciju su napravile Maja Kunšič i Tajda Lipicer, a redateljica i izvođačica je Maja Kunšič. Za ovu prigodu, s publikom i izvođačicom na pozornici HKD-a na Sušaku, predstava je izvedena na hrvatskom jeziku, dok su pjesme ostale na slovenskom (skladateljica je Zvezdana Novaković). Pritom iz Andersenove bajke nije izostavljeno ništa bitno i ovo igrano-lutkarsko uprizorenje slijedi narativnu liniju i likove. Drukčiji je režijski pristup »Palčici«. Predstava je, naime, zamišljena za jednu izvođačicu koja svojim pripovijedanjem, glumom, pjevanjem, animacijom lutaka i predmeta vodi gledatelje u jedan prošli svijet, odjevena u starinsku haljinu (kostimografkinja je Tina Kolenik).

Vizualna dizajnerica i scenografkinja Zala Kalan u središte scenografije postavila je veliki drveni stol, koji je poput školske klupe s otvorima za knjige i malog učioničkog laboratorija. Ispod stola je i razno sasušeno bilje, a među predmetima na stolu je i veliko sito ispunjeno zemljom. U ovoj »Palčici« sve počinje sa sjemenom, koje je izvođačica posijala, dok za klijanje potrebnu svjetlost predstavlja snop svjetla koji je oblikovala Maša Avsec. Prema originalnoj priči žena koja je najviše od svega željela imati dijete uzela je na savjet stare vještice zrno ječma i posadila ga je u lonac za cvijeće. Nakon toga želja joj se ostvarila – iz zrna je izrastao predivan cvijet, a u njemu je bila mala djevojčica visoka tek koliko jedan palac, pa ju je žena nazvala Palčica.

U predstavi je Palčica minijaturna lutka, koja kreće na svoje životno putovanje – zapravo na put vlastita sazrijevanja – na kojemu će sresti razne likove i upoznati se sa svijetom koji zna biti okrutan. Sreće tako žabu krastaču i njezina ružnog sina, koji su prikazani u obliku plošnih lutaka. Kako se ne bi morala udati za žapca, Palčici su pomogle ribe da pobjegne iz močvare. Zatim je na svojem putovanju stigla do šume, a zatim ju je u svoj dom primila poljska mišica. Njihov susjed bio je crni krt za kojeg se Palčica trebala udati. Na dan vjenčanja Palčica se odlučila pozdraviti sa suncem, nebom i livadom jer nakon što se uda za krta, morat će do kraja života živjeti pod zemljom. A onda je Palčicu izbavila lastavica, kojoj je prije toga ova mala djevojčica spasila život.

Palčicu je spustila među cvijeće da si tamo potraži dom, a Palčica se od tada zvala Maja – s porukom predstave na kraju da je osim fizičkog rasta važan i onaj unutarnji rast. Na suptilan način, pripovijedanjem, glumom, pjevanjem, animacijom lutaka, predmeta, slikovnica i 3D slikovnica, s patinom drevnosti Maja Kunšič na novi je način kazališno oživjela Andersenovu bajku.