S posebnim oprezom, krajnje nježno krenem ribu oslobađati od udice koja se u tom mom milosrdnom pokušaju pošteno ritne, ispadne mi iz ruke i tako mi zabije opako oštru Ownericu pravo u palac, kroz rukavicu. Onda se nakon toga još i pošteno zakoprca kao da je želio biti siguran da je udica ušla baš do kraja.
povezane vijesti
Iz Donje Zdenčine nam se javio Vedran Slijepčević, podvodni ribolovca koji je u pokušaju panulanja doživio nešto što se baš svakome može dogoditi. Iz te je nezgode izašao relativno glatko, a evo što mu se dogodilo:
– Ronio sam toga dana s nekoliko prijatelja, a kako sam htio biti dobar domaćin i barkariol, više sam ih prebacivao po pozicijama nego što sam ronio. A onda rekoh sam sebi’:
– Povući ću panulu dok zujim oko njih, pa možda primi štogod…
I stvarno, primilo je jako brzo.
Izvlačim i već pred samim brodom otpadne, ali odmah primi opet. I privučem ja to skroz do broda kad vidim da imam felunića na panuli i da ga u tom privlačenju prati cijelo jato – priča nam Vedran.
– Odmah vidim da je u pitanju prava beba pa ga stoga s posebnim oprezom, krajnje nježno krenem oslobađati od udice.
Naravno, u tom se mom milosrdnom pokušaju malac pošteno ritne, ispadne mi iz ruke i tako mi zabije opako oštru Ownericu pravo u palac, kroz rukavicu. A onda se nakon toga još pošteno zakoprca, kao da je želio biti siguran da je udica ušla baš do kraja.
Osjetio sam popriličnu bol, ali nema mjesta panici.
A prijatelj na brodu me prilično čudno i zabrinuto gleda jer sam se počeo smijati znajući što me čeka – nastavlja Vedran svoju priču.
– Dakle najprije s jednakim strpljenjem i nježnošću nastavim oslobađati felunića koji se s dva kraka trokuke zakačio u kut usana.
On ovaj put surađuje, umiruje se, pa čak i pozira za fotku sasvim mirno nakon čega ga vraćam jatu.
A onda ide teži dio. Udica je ušla kroz rukavicu, a s njom debelo i kontrahakl, duboko u kožu i tkivo palca.
Ne da mi se uništavati rukavicu, a udica je baš u dubini tkiva i nema šanse da je protjeram ‘prek-na-prek’, odrežem vrh, pa vratim natrag. Mora natrag istim putem.
Uzimam kliješta u ruke, primam trokuku i čupam.
Pritom sasvim jasno i vrlo bolno osjećam pucanje slojeva potkožja i kože.
A cijelo vrijeme se smijem k’o lud.
Složim neku kompresiju od zavoja da se uspori krvarenje, pa već nakon petnaestak minuta nastavljam s ronjenjem i u sat vremena šulje uspijevam složiti pristojnu nisku.
I na kraju ide pouka dana:
– Ostavite se opasnih sportova i bavite se samo podvodnim ribolovom – ispričao nam je Vedran Sljepčević.