Piše Edi Prodan

Nepretenciozna Đekićeva slika sedamdesetih. “Rijeka moje mladosti” treba biti putokaz naših budućnosti

Edi Prodan

Revoluciju su pokrenuli i iznijeli srednjoškolci na rubu punoljetnosti te tako održali lekciju cjelokupnom kulturnom krugu



Rijeka moje mladosti, peti i šesti nastavak dokumentarnog serijala o Rijeci koji potpisuje Velid Đekić sinoć je u Art kinu Croatia pokazala čitav niz iznimno pozitivnih refleksija po svim svojim sastavnicama. Ponajprije autorski, Velid Đekić ne samo da je uspješno predstavio kulturološki element, materiju koja ga dominantno privlači čitav život, nego je na jedan nepretenciozni način oslikao i političku, te posebice sociološku sliku Rijeke sedamdesetih godina.


Izbjegao je zamku glorifikacije “bolje prošlosti”, a da je opet snažno naglasio kako je riječka glazbena scena s kraj sedamdesetih, pa i u dobom dijelu osamdesetih godina, bila pravi šok slobode u sivilu, kako je većina aktera filma istaknula, jugoslavenske ali i cjelokupne socijalističke Europe. Revoluciju su pokrenuli i iznijeli srednjoškolci na rubu punoljetnosti te tako održali lekciju cjelokupnom kulturnom krugu ljudi na važnim pozicijama koji su u isto to vrijeme – odlučno šutjeli.


Foto galerija: Premijera serije "Rijeka moje mladosti" Foto: Sergej Drechsler


Prebacimo li se u vrijeme sadašnje, projekcija navedenih dijelova Rijeke moje mladosti još je jednom potvrdila kako u Gradu itekako postoje institucije u kulturi koje vrijede svakog uloženog novčića. Art kino Croatia ispunjava sve uloge zbog kojih je i oblikovan. Ne samo kulturnu i umjetničku što mu je osnova rada, nego i eukacijsku, civilizacijsku i demokratizacijsku ulogu, a može ga se pohvaliti, odnosno njegov tim predvođen Bobom Mišković, i u tehnolškom smislu s obzirom da je zahvaljujući nedavno nabavljenom novom projektoru i kvaliteta tog dijela rada na vrhunskom nivou. Za razliku od mnogih “kulturnih bunara” u koje se skoro bez ikakvog propitkivanja istinskog sadržaja istovaruje nemale količine proračunskih sredstava, a da se realno nema nikakve povratne informacije zbog čega se to čini, Art kino istinski, poput najvrjednijih dionica, oplođuje uloženo te kao multipliciranu vrijednost vraća građanima svog grada.




Treća komponenta sinoćnje priče je HTV. U oblikovanju i realizaciji projekta iznimno je važna, umnogome i presudna, bila je uloga hrvatske javne televizije. Uloživši malo, posebno za njihove produkcijske pojmove, dobili su – silno veliki kapital. Rijeka moje mladosti je nastala u okviru programa kulture, tradicionalno najsamozatajnijeg u žrvnju HTV-ovih taština, te je istinski pokazala zbog čega pretplata – treba postojati. Ali i kod njih, kao i kod riječkih ustanova u kulturi, na žalost vrijedi zavjet šutnje. Nikad, ili jako rijetko unutar kruga istomišljenika, ne progovaraju kritički o radu kolega, o pojedinim kulturnim institucijama ili drugim redakcijama HTV-a koje bi sredstva utrošena na nastanak Rijeke moje mladosti za neke svoje projekte s indignacijom odbila kao smiješna. Nije nikakav problem u radu i sadržaju Trećeg programa HTV-a jer on u najvećoj mjeri uistinu ispunjava ulogu koju ima javna televizija, no, a vidi se to čak i površnim praćenjem Prvog i Drugog programa, kako se u proizvodnji nekih sadržaja troše kamioni novca što sasvim sigurno, čak i kad je rezultat dobar, teško može naći svoje opravdanje. Oni, a ne sadržaji poput Rijeke moje mladosti, iritiraju gledatelje i “neke političare”, kako je naglašeno na premjeri u Art kinu Croatia kojoj je prisustvovala i Lidija Špiranec, urednica kulture HTV-a, te ih tjeraju na rat protiv TV pretplate.


Velid Đekić, Aleksej Gotthardi Pavlovsky, Davor Borić – prije svega hvala na finom, elegantnom, privlačnom i svakako nadahnjujućem sadržaju i formi pete i šeste epizode dokumentarca o Rijeci. Srećom, postoje ljudi i djela zbog kojih proračunska sredstva namijenjena kulturi i medijima itekako imaju smisla. Hvala i na tome što će vaš film o revoluciji s kraja sedamdesetih, skoro pola stoljeća kasnije možda pokrenuti promjene u kulturi Rijeke i sadržaju HTV-a. Iluzije o revoluciji ipak nemamo.


Na premijernoj projekciji vrlo blizu jedno drugog sjedili su i gradonačelnik Marko Filipović te predsjednica Gradskog vijeća Ana Trošelj. A da se ratovanje i ucjenjivanje s kulturom pretvori u istinski sadržajne razgovore o smislu i sadržaju te iste, proračunskim sredstvima filane kulture?


Te da se tako umjesto političkih naguravanja otvori mjesto za – Rijeku budućnosti.