KRASOPIS

“Ni sami nismo svjesni kakvim blagom raspolažemo’. U Triblju održan trodnevni festival krša

Robert Šimonović

Foto Ana Križanec

Foto Ana Križanec

Naša krška narodna baština priznata je u svjetskim razmjerima, naši narodni nazivi dominiraju u karstologiji kao što danas u računalnoj tehnologiji dominiraju engleski nazivi ili nekada u industriji i mehanici njemački nazivi, kaže Ivo Lučić



TRIBALJ – U tribaljskom hotelu Village Balatura jučer je završeno drugo izdanje pomalo neobičnog i nesvakidašnjeg trodnevnog festivala, a riječ je o Krasopisu – festivalu krša. Ove godine svoje interpretacije i doživljaje krša s okupljenima su podijelili njemački, američki, hrvatski i bosanskohercegovački književnici i likovni umjetnici.


U dijelu programa stručnjaci iz područja karstologije, geologije, speleologije, geomorfologije, ali i drugi znanstvenici kao što su arhitekti, arheolozi ili ekolozi, analizirali su ovaj jedinstveni prirodni fenomen na čiju ljepotu i posebnost svi često zaboravljamo, i to iz više različitih perspektiva. Predstavljajući recentne trendove i znanstvene slike krša, glavni akteri festivala podijelili su s publikom i vlastite stavove, promišljanja i vizije zaštite ovog prirodnog blaga.


Šire poimanje krša


Drugo izdanje Krasopisa otvoreno je izložbom fotografija »Putovanje po Srednjoj Bosni« Josipa Lovrenovića. Autor je ovu kolekciju fotografija napravio za knjigu Ivana Lovrenovića pod nazivom »Ikavski zemljopis«, s kojim je i bio na putu. Ivan Lovrenović, dobitnik ovogodišnje nagrade »Ksaver Šandor Gjalski«, u Triblju je predstavio spomenutu knjigu. Festival krša sudionicima je omogućio i uživanje u glazbi, i to kroz nastupe jazz gitarista Brune Mičetića i Goran Tomić Tria. Oni koji su se u Triblju zatekli u subotu u prijepodnevnim satima na terenu su mogli pokušati uspostaviti komunikaciju s neljudskom prirodom – biljem i slobodnim konjima te uživati u nesvakidašnjem umjetničkom performansu.


Foto Ana Križanec




Na planini Tić, u gotovo netaknutoj prirodi koja se prostire na oko 800 metara nadmorske visine, sudionici festivala mogli su promatrati 14 divljih konja, a o komunikaciji s konjima saznali su štošta od njemačke terapeutkinje i šaptačice konjima Judith Stromeyer. Zagrebačka plesačica Iva Korbar pokretom je ispričala priču o krškom krajoliku kroz primjer žene, točnije generacija žena koje su živjele u okolnim brdima. Predstavljena je i dječja knjiga »Ebby, the Magnificent« autorice Jessice Julian… A zašto baš krš?


Što je toliko posebno u vezi njega, odakle fascinacija njime te ideja o pokretanju jednog ovakvog festivala? Pitanja su to koja smo postavili Anne-Kathrin Godec, glavnoj organizatorici festivala, koja zajedno sa suprugom Gordanom vodi prekrasan hotel Balatura.


– U Tribalj sam došla iz Njemačke, iz jednog drukčijeg prirodnog okruženja koje nudi moj rodni Schwarzwald. Međutim, prirodne ljepote Triblja momentalno su me osvojile. Bila sam očarana prirodom koja me okružuje, a ono što me posebno fascinira u ovom krajoliku je to što je toliko živ. Iako izgleda škrto, zapravo obiluje podzemnim rijekama, špiljama, raznolikošću biljaka i životinja… Dugo se bavim književnošću pa sam čitajući brojne knjige upoznala žanr koji se zove »Nature Writing« i došla na ideju o pokretanjem festivala krša. Bilo mi je logično spojiti ljepote ovog kraja s književnošću, kulturom i bliskim temema. Onda sam u jednom trenutku upoznala karstologa Ivu Lučića, koji je čitavoj toj priči dodao stručnu podlogu i upravo onu znanstvenu dimenziju koja nam je nedostajala. Iako dolazimo iz različitih perspektiva, shvatili smo da nas vodi ista stvar, a to je ljubav prema krajoliku, interes za ovakvim temama i želja za razmjenom iskustava. Krasopis sada široko promišlja odnos prema prirodi krša, umjetnički, znanstveno i uporabno, a za cilj ima upravo zaštitu ovih naših ljepota, kaže Anne-Kathrin Godec.


Foto Ana Križanec


Koje su specifičnosti vinodolskog krša u odnosu na neke druge krške predjele i reljefe, otkrio nam je karstolog i suorganizator Krasopisa Ivo Lučić.


– Vinodolski krš trebali bismo zapravo nazivati liburnijski krš, a on pripada Dinarskom kršu koji je najveća kontinuirana europska površina krša. Prostite se od Udina u Italiji do Skadarskog jezera u Albaniji, a uključuje i naše hrvatsko podmorje. Čak 30 posto hrvatskog terirorija čini podmorje krša, a čitav prostor od Splita do Italije nekad je bila krška dolina rijeke Po, kaže Lučić.


Vodeći u svijetu


Naglašava i da je dinarski krš vodeći u svijetu po brojnim prirodoslovnim obilježjima, a ujedno je i prvi krš koji je u svijetu zapažen i sustavno znanstveno proučen.


– Dinarski krš ima iznimno velik diverzitet osnovnih krških formi, od najmanjih do najviših, pa je tako školski primjer za proučavanje krša od strane znanstvenika iz čitavog svijeta. U pogledu bioraznolikosti on pripada istočnojadranskom nizu planina koje završavaju u Grčkoj. Ovaj je niz po broju biljnih vrsta vodeći u Europi, dok je po nekim aspektima faune, kao što su podzemna i riblja fauna, također u svjetskom vrhu, govori Lučić te pojašnjava i kako su mnoge svjetske krške forme dobile imena upravo po hrvatskim narodnim nazivima.


Foto Ana Križanec


– To su npr. kamenica, ponor, dolina, polje, hum… Naša krška narodna baština priznata je u svjetkim razmjerima, naši narodni nazivi dominiraju u karstologiji kao što danas u računalnoj tehnologiji dominiraju engleski nazivi ili nekada u industriji i mehanici njemački nazivi, kaže Ivo Lučić.


Dinarski krš višestruko je ugrožen, a najviše, kako kaže Lučić, zbog činjenice jer ni sami ne znamo kakvim blagom raspolažemo.


– Postupamo prema njemu kao prema nečem bezvrijednom. Kod nas kad želite reći da je nešto bezvrijedno, kažete »krš i lom«. To je zapravo pojam za »ništa«. Krš je ugrožen i brojnim zahvatima i intervencijama u prirodi, a ponajviše hidrotehničkim zahvatima, zaključuje karstolog Ivo Lučić.