Sinoć se u Palachu održala nova poslastica koncertne sezone, a riječ je o promociji solo projekta Antuna Alekse pod nazivom IDEM i njegovog albuma “Poyy”. Društvo su mu pravile domaće snage, pop punk bend Pokle te Mrave Brojim koji su u zadnji čas uletjeli kao dostojna zamjena za Kraj programa koji su morali otkazati nastup zbog zaraze koronavirusom.

Prvi su nastupili Mrave Brojim, riječki eksperimentalno psihodelični indie rock narančasti kolektiv. Klas i Neira večer su otvorili sa “Stanicom”, a zatim su izveli “Tijelo” te “Yana brani Ukrajinu”. Iako u početku nije bilo pretjerano puno ljudi, prostor se već do druge pjesme fino popunio, a neizbježno je komentirati kako im puno im bolje leže svirke u zatvorenim prostorima kakav je Palach, nego na otvorenom, kakva je bila u sklopu Ljeta na Kantridi.

Možda je do ozvučenja, možda do energije, no jednostavno je ovaj nastup bio jedan od njihovih najboljih do sada – zvuk je bio čist, a oni izuzetno energični, puni emocije i fantastično sinkronizirani. Izveli su i jednu od novih stvari, “Petak” koja govori o ustajanju petkom te kako svaki dan može biti petak. Činilo se kako je Klasova pjevna i tečna poezija napokon dolazila do izražaja koliko zaslužuje, a Neirin vokal nikada neće prestati oduševljavati. Mrave Brojim nikako nisu jedan od onih lokalnih bendova koje podržavate i slušate samo na koncertima – oni su bend uz koji je lijepo buditi se i ići spavati, slušati dok perete zube i buljite u strop.

Idući je nastupio Pokle s Lukom Poklepovićem na vokalu uz Tina Brkljačića na bubnjevima i Vinka Jakupaka na gitari. Otvorili su s pjesmom “Prvi level”, a zatim na drugoj, “Možda” krenuli s animiranjem publike, odnosno reciprociranjem uzvika “hey yo”. Povratak ljetu publika je doživjela uz “Sunce”, a najviše je oduševio “Twingo” nakon kojeg se vikalo “hoćemo još“. Kombinacija punk ritma i pop melodija super se primila kod publike, a Pokle je bio super prijelaz od Mrava do Idem.

Za kraj večeri ostavljen je post pop punk i promocija albuma „Poyy“ projekta IDEM. Iako su za koncert u zagrebačkom Vintage Industrialu karte rasprodane već mjesec i pol dana unaprijed, čini se da je riječka publika za ovaj projekt bila nešto manje zainteresirana – u Palachu se definitivno skupilo ljudi, no daleko od toga da je koncert mogao biti rasprodan. No, bez obzira na to, koncert Idem protekao je u savršenom redu, a Antunova pozitivna energija bila je dosta zarazna.

Mišljenja je bilo svakakvih, neke je potpuno oduševio svojim plesom, skakutanjem i stihovima o komičnoj stvarnosti, dok se čulo i po koje „pa hajde, okej je”. Koncert je otvorio s „Barem 500“ uz koju je lako poistovjetiti se, najviše zbog stiha „zašto je ovdje živjeti tako teško“. Iduća, „Nikad Ne Ne Idem Van“ uvjerljivo je jedna od melodijski i ritmički najveselijih, a slična je i „Potopi ovaj brod“. Na koncertu je svakako bilo jasno zašto je kritika ovog albuma pozitivna – jednostavnost i jasnoća stihova u kombinaciji s veselim melodijama i punk ritmom pružaju neku vrstu sreće i mira, dok su pak otvoreni za interpretaciju onima koji žele zaroniti dublje u misli iz svakodnevice.