Uvođenju kaznenog djela femicida u kazneno zakonodavstvo, što je pokrenula Plenkovićeva vlada, usprotivila se Hrvatska odvjetnička komora i suci Vrhovnog suda, koji takav prijedlog smatraju neustavnim. U praksi bi se, tvrde, moglo dogoditi da se kazneno djelo ubojstva muškarca kažnjava bitno blaže nego ako se radi o ubojstvu žene.

Uvođenjem femicida uvodi se, tvrde također, veću kaznenopravnu zaštitu žena u odnosu na muškarce u istoj situaciji, što je suprotno ravnopravnosti spolova kao jednoj od najviših vrednota ustavnog poretka.

I pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, najavila je da će tražiti povlačenje prijedloga izmjena Kaznenog zakona i doradu kako bi se definirale vrste femicida i to teško kazneno djelo stavilo u kontekst otegotnih okolnosti.

Ona ističe da sprečavanju femicida treba pristupiti temeljito i analitično, po uzoru na Belgiju, Maltu i Cipar, koje su pitanje femicida uredile znatno šire od prijedloga koji je kod nas na e-savjetovanju.

Predložene formulacije

Protiv predložene formulacije femicida kao teškog ubojstva bliske ženske osobe izjasnile su se u javnoj raspravi i aktivistice udruge B.a.B.e., podsjećajući da žrtve femicida mogu biti i počinitelju nepoznate ženske osobe.

– Femicid ne predstavljaju samo slučajevi ubojstava žena u bliskim partnerskim i obiteljskim odnosima. Radi se o rodno uvjetovanom nasilju koje nije ograničeno samo na bliske osobe pa ni kazneno djelo femicida ne treba ograničavati samo na slučajeve gdje su žrtve ženske osobe iz kruga bliskih osoba počinitelja, poručuju.

Sanja Sarnavka iz Zaklade Solidarna smatra da je dobro što se o femicidu govori, a na pravnicima je da pronađu najbolju zakonsku formulaciju za kažnjavanje takvog zločina.

– To je za pravnu struku izazov, u svakom slučaju. Bitno je što se konačno govori o femicidu, što se priznaje da on postoji i da je rodno uvjetovan. Kad muškarac, na primjer, ubije ženu nakon što ona podnese zahtjev za razvod braka, jer »ako nećeš biti moja, nećeš biti ničija«. A drugo je pitanje kako se to može staviti u zakon, veli Sarnavka. Trebalo bi dodaje, pronaći formulaciju koja uvodi pojam rodno uvjetovanog ubojstva.

– Evidentno je da imamo rodno uvjetovano nasilje, da netko misli da može ubiti nekog zato što je žena, kao što iz prezira prema ženama zna biti ubojstava žena koje se bave prostitucijom. Netko se zapitao što će biti ako dođe muž i zatekne ženu s ljubavnikom, je li to što je ubio ženu teži zločin od toga što je ubio ljubavnika. To su nijanse za pravnike, nek’ oni nađu način, imamo ih hvala bogu pametnih, zaključuje Sarnavka.

Sanja Sarnavka / Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

No ona ukazuje i na drugi problem kad je riječ o nasilju nad ženama i femicidu, a to je primjena zakona.

»Ne vjerujem da će se to u praksi provoditi kad imamo visoki postotak presuda gdje se dosuđuju minimalne kazne. Možete definirati femicid kako god hoćete, dok imamo suce koji za silovanje maloljetnice odrede kaznu od godine i pol dana«, upozorava.

Društvena osuda

I ustavna stručnjakinja Sanja Barić smatra da nije problem u zakonskoj formulaciji, već u provedbi svih onih mjera koje mogu spriječiti počinjenje femicida.

Činjenica je, kaže, da u Hrvatskoj stradava puno više žena nego muškaraca i postoji razlog da se šalje društvena osuda određenog ponašanja. »Vidim ja tu itekako argumente za ustavnost, a ne samo neustavnost«, ocjenjuje.

– Imamo ozbiljan problem na razini provedbe – prevencija, sigurne kuće… Još su nam možda policijski službenici najbolje educirani, ali sve to traje presporo, sudovi ne izmještaju… Država tu mora intervenirati ako misli ozbiljno, veli Barić. Izmjena Kaznenog zakona način je, kaže, da se suce odmakne od mogućnosti slobodne ocjene. Time je poslana određena politička poruka, i ona je ispravna, ali je pitanje je li to dobar način, ističe.

Pravo mjesto intervencije, dakle, nije izmjena zakona, nego preuzimanje odgovornosti za postupanje prije nego dođe do femicida. I sudbena bi vlast, smatra Barić, trebala konačno preuzeti odgovornost.

– Krasno je da suci Vrhovnog suda kažu svoje, ali mi imamo problem s nižim sudovima i vrlo neujednačenom praksom, i tu je mjesto gdje bi trebalo raditi na edukaciji. Što ako imate sud koji pusti čovjeka iz pritvora ili mu ne stavi mjeru zabrane pristupa? Policija zna da mora izdvojiti osobu, a oni ga puste.

Tu i tamo može postojati neki needucirani sudac, ali radi se uglavnom o stavovima.

Ne može se sve svesti na needuciranost, Vrhovni sud je odgovoran za ujednačavanje prakse, pa može organizirati seminare, pravosudne akademije organizirati »road show« po sudovima, gdje su takve statistike, kaže Barić. I sve to treba biti obavezno,što je teško u situaciji gdje je sudac nakon imenovanja do 70-e godine života neuklonjiv s dužnosti, dodaje.

– Ali kad imate pravu volju, možete to odraditi. Pisanje strategija je popunjavanje papira. Ovo je najmanje priča definicije u Kaznenom zakonu jer teško ubojstvo je teško ubojstvo. Treba raditi kontinuirano i široko, a kad ti je do nečeg stalo, na tome radiš, zaključuje.