ZAGREB Biciklom je od Poljske do Zagreba prešao više od 700 kilometara, a za relaciju koju automobilom prijeđete za manje od devet sati, trebalo mu je 15 dana. Za biciklistički turizam doduše ništa neobično, da se ne radi o biciklistu koji je – gotovo slijep. Poljak Marcin Zarnecki, 38-godišnjak iz poljskog gradića Nowy Targ ima dioptriju -28, a vid mu je toliko slab da nazire samo konture, oblike… Riječ je o progresivnoj bolesti koja rezultira sljepoćom, pa je odlučio putovati dok još može vidjeti. U Hrvatsku je stigao u želji da vidi Plitvička jezera i Jadran, a igrom slučaja na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru sreo sunarodnjaka Lukasza koji se zainteresirao za njegovu priču. Ostalo su učinile društvene mreže… Jedna objava na Fejsu zainteresirala je za njega medije, i brojne građane koji bi rado pomogli Poljaku da stigne do cilja. 

Ovaj ulični slikar i glazbenik, naime, ne raspolaže budžetom koji bi mu dopustio noćenje u hotelu, pa dok putuje spava u šatoru, uz cestu ili u kampu, ako na njega naiđe. S invalidninom od 150 eura, koja mu je jedini stalni prihod, procijenio je da mu je previše platiti ulaznicu za Plitvička jezera od 250 kuna, pa je od te destinacije odustao.

No, Plitvice će ipak vidjeti, i to već danas jer je objava na društvenim mrežama još jednom pokrenula lavinu dobrote u ljudima iz svih krajeva Lijepe naše i sa svih strana stižu pozivi i nudi se smještaj, hrana, prijevoz… kako bi se Marcinu ispunila želja da upozna našu zemlju. Pa je već sada sigurno da će Marcin do Splita, a vjerojatno će nakon toga i do Kvarnera koji je, prema onome što je ispričao Lukaszu pri prvom susretu i bio njegov cilj jer mu je internet pokazao da će do mora najprije stići ako krene prema – Novom Vinodolskom.

S Marcinom smo porazgovarali u hostelu u središtu Zagreba, gdje su mu noćenje platili njegovi zagrebački dobrotvori. Ne govori engleski pa u pomoć uskače Lukasz, također Poljak, koji je primijetio Marcina kako ispred Glavnog kolodvora, na biciklu sa poljskom zastavicom, proučava kartu grada.

– Odlučio se doći u Hrvatsku zbog prirodnih ljepota, ali i zbog balkanske kulture i tradicionalne glazbe koja ga osobito zanima. I mene je začudilo da se usudi na takav put, a on mi je objasnio da mu je moto “Hrabrost je moja snaga” i da bez hrabrosti ne bi mogao funkcionirati – prenosi nam Marcinove riječi.

Svjestan opasnosti puta na koji se odlučio, ovaj nesvakidašnji turist bira sporedne puteve s manje prometa, kako bi smanjio rizik da nastrada u prometu. Pejzaži su u Hrvatskoj, kaže, prekrasni, no kad dođe do putokaza ne vidi što na njemu piše pa vadi dalekozor da bi mogao dovoljno uvećati slova. Slabovidan je od rođenja, i to zbog retinopatije nedonoščadi, poremećaja kod prijevremeno rođene djece koji se manifestira nepravilnim razvojem krvnih žila na očnoj pozadini. To može rezultirati krvarenjem, a u najtežim slučajevima i odljuštenjem retine što dovodi do gubitka vida.

Iako nepovratno gubi vid, ili upravo zato, ovaj je Poljak odlučio vidjeti ljepotu svijeta, pa je već uzduž i poprijeko obišao Mađarsku i Slovačku, a sljedeća mu je destinacija Gruzija. I to je odredište vezano za njegove dvije ljubavi – slikarstvo i glazbu. Završio je glazbenu srednju školu za osobe s invaliditetom, a nakon toga i dvogodišnji tečaj slikarstva pa danas više nego skromni budžet popunjava prodajući na ulici svoje slike pejsaža i arhitekture. Da ima slikarskog talenta, potvrđuje drugim mjestom na minhenskom natjecanju uličnih slikara, osvojeno 2000. godine. Svira gajde i još nekoliko puhačkih instrumenata, uglavnom na koncertima u turističkim mjestima koje organiziraju njegovi prijatelji.