Foto: Denis Lovrović
Hrvatski učenici nisu produkt, nego nusprodukt školstva koje potiče prosječnost, a gasi izvrsnost, rekao je varaždinski maturant koji je s bratom Markom višestruko nagrađivan na Olimpijadama znanja, pred predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i ministricom obrazovanja Blaženkom Divjak
Svima nam je – školstvu, politici, državi i medijima, održao lekciju, i neka je, možda nam obrazovanje onih na kojima svijet ostaje postane mrvicu važnije nego što je sada. Ilija Srpak – sad bivši učenik Prve gimnazije Varaždin i dobitnik, samo ove školske godine, petog Oskara znanja – održao je na dodjeli ovog velikog priznanja nadarenim učenicima impresivan devetominutni govor, najiskreniju moguću lekciju obrazovanju u Hrvatskoj, punu mladalačkog poleta, ali i zrele hrabrosti.
U vrijeme kad svaki hrvatski sportski uspjeh slavimo na trgovima, i aktere tih uspjeha dočekujemo na aerodromima, Ilija nas je, s pravom, upitao koliko smo popratili, primjerice, medalje koje su hrvatski učenici donijeli, pa tako i on, s Olimpijada znanja u Argentini, s Tajlanda, s brojnih drugih natjecanja.
– No mediji samo odražavaju opću situaciju – u Hrvatskoj je znanje zadnja rupa na svirali. Prije tri godine skoro je došlo do ukidanja Oskara znanja, jednog od rijetkih događaja koji slave nadarene učenike. U Srbiji se nagrade za uspjehe na Olimpijadama znanja kreću od 8,5 do 12 tisuća kuna, a kod nas ih ili nema, ili iznose do tisuću kuna. I onda smo mi razvijeniji?!”, nizao je Ilija u svom govoru kritiku društvu, dodajući i to kako i profesori rade velike propuste, a previše im arogancije, dodao je, ne dozvoljava da vlastite greške priznaju. »Autoritet profesora se previše zlorabi, makar u znanosti autoriteta nema, važno je samo ono što je točno. Biti profesor je puno više nego samo ispričati gradivo, zato to i jest tako teško«, zaključio je ovaj 19-godišnji mladić iz Kučan Marofa, mjesta pored Varaždina, kojeg smo posjetili u njegovom domu.
Mama Dunja i tata Josip inženjeri elektrotehnike
Ilijinu obitelj čine mama Dunja i tata Josip, oboje inženjeri elektrotehnike, kao i mlađi brat Marko, koji je u ovoj školskoj godini, kao učenik 2. razreda Prve gimnazije Varaždin, primio četiri Oskara znanja. Marko je državni prvak iz fizike i informatike, a uz to je na međunarodnim natjecanjima osvojio srebro na Prirodoslovnoj olimpijadi Europske unije – EUSO u Sloveniji te treće mjesto na ACSL All-Star 2018. u Rhode Islandsu. Dok smo mi bili kod Ilije u Kučan Marofu on je bio u Kampu mladih informatičara Hrvatske u gradu Krku.
Ilija je, nabrojimo samo najrecentnije uspjehe. U ovoj školskoj godini osvojio četiri medalje na međunarodnim natjecanjima – srebrne medalje na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi u Tajlandu i na Mendeljejevoj olimpijadi u Bjelorusiji, a bronce na 2. Europskoj fizičkoj olimpijadi u Rusiji te na Međunarodnoj olimpijadi iz astronomije i astrofizike u Tajlandu. Uz to je postao državni prvak iz astronomije te je izabran za najboljeg učenika završnih razreda srednjih škola Varaždinske županije. Bilo do varaždinske vode, zraka ili hrane, ili ipak do poticanja nadarenosti u školama – valja primijetiti da su učenici iz Varaždinske županije osvojili čak 28 Oskara znanja.
Marko Srpak, brat hrvatskog maturantskog oskarovca Ilije ovih dana boravi u gradu Krku, sudjelujući u programu 28. kampa mladih informatičara Hrvatske. Varaždinski sedamnaestogodišnji srednjoškolac koji je upravo završio drugi razred Prve gimnazije Varaždin ondje boravi na poziv Hrvatskog saveza informatičara, sudjelujući u edukacijskim programima kojima se, na spomenutom krčkom kampu, s najdarovitijim mladim informatičarima već tradicionalno radi na širenju njihovih informatičarsko-programerskih znanja i vještina, ali i odrađuju pripreme za nadolazeća informatičarska državna i međunarodna natjecanja.
– Ponosan sam na svog brata, na sve što je u svom školovanju postigao, ali jednako tako i na pažnju koju je svojim istupom skrenuo na tematiku našeg školstva, posebice na sve one elemente koji u nas nisu baš dobro »postavljeni« i koji darovitim mladim ljudima priječe i otežavaju širenje njihovih znanja – rekao je Marko, napomenuvši da nije unaprijed znao što će brat reći.
– Potpisujem sve što je rekao i dijelim njegovo mišljenje, iako bih ja možda neke stvari ponešto drugačije formulirao – nastavlja naš sugovornik, priznajući da on sam, zahvaljujući nekim svojim srednjoškolskim profesorima – pojedincima koji, kaže, uvelike iskaču iz »tipičnog hrvatskog prosjeka«, ima iskustvo zahvaljujući kojemu može reći da ima onih koji staju iza svojih darovitijih učenika i koji u rad s takvima ulažu dodatan trud i napor.
– Ipak, i ja sam mišljenja da se iznadprosječnosti u nas ne pridaje dovoljna pažnja, a više organiziranije potpore trebalo bi se dati onim učenicima koji pokazuju da znaju, da mogu i koji svoje mogućnosti nerijetko potvrđuju na nacionalnim, ali i međunarodnim natjecanjima. Uspjesi koje naši srednjoškolci i studenti ondje postižu često bivaju potpuno neprepoznati, što govori samo za sebe o tome gdje znanje stavljamo u našem sustavu vrijednosti, zaključio je Marko Srpak koji, za razliku od svog brata Ilije, zaljubljenika u kemiju, više zadovoljstva i izazova nalazi u informatici i fizici.
Bez imalo »cifranja«, Ilija, koji za sebe kaže da nikome neće ostati dužan ako zna da je u pravu, na velikoj je dodjeli Oskara znanja u Zagrebu, pred predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, ministricom obrazovanja Blaženkom Divjak i ostalim visokim uzvanicima, urbi et orbi dao do znanja da su hrvatski učenici ne produkt, nego »nusprodukt« školstva, koje potiče prosječnost, a gasi izvrsnost.
Je li rekao baš sve što misli, i što mu se u grudima sakupljalo, očito, godinama, pitamo Iliju. »Štošta mi smeta odavno pa sam odlučio, kad mi se već ukazala prilika, javno reći što mislim. Ima i gorih stvari, koje u govoru nisam dotaknuo«, uz smijeh nam odgovara Ilija. Najupečatljiviju svoju rečenicu – da hrvatsko školstvo hrani prosječnost, a gasi izvrsnost – nadopunjuje pojašnjenjem kako oni koji žele, i mogli bi u školama naučiti više, to ne uspijevaju jer se sve podređuje prosjeku, ili čak ispodprosječnima.
Prirodni predmeti ne bi trebali biti »štrebanje«, a jesu
– Ako je, karikiram, za dvojku iz matematike potrebno zbrojiti dva prirodna broja, za trojku ih pomnožiti, a za peticu znati riješiti kvadratnu jednadžbu bez kalkulatora – to nema smisla, jer će slabiji doći do dvojke, a nadareniji neće dobiti priliku naučiti i puno više od toga, kaže Ilija.
Prirodni predmeti, nastavlja, ne bi trebali biti »štrebanje« no jesu, jer je program loš. Umjesto toga, kemija, matematika i fizika moraju biti međusobno povezani predmeti. »Sustav nas u prvom razredu na kemiji uči, primjerice, Rydbergovu konstantu, a u četvrtom, na fizici, Bohrovom modelu atoma, iako su te dvije stvari povezane. Kad bi profesori te predmete ispreplitali, bilo bi i više interesa učenika za njih. Nije bitno pamtiti formule, koje se mogu ‘izguglati’ za pola minute, nego razumijevati stvari«, Ilijin je savjet.
Za sada je bio na deset Olimpijada, europskih i svjetskih – iz kemije, biologije, fizike. Prirodnjak je, ali se, kaže, trudi i oko društvenih predmeta. »Kad nekome nešto dobro ide, to nije isprika da se ne potrudi i oko onoga što ide malo teže«, pametno zbori. Previše se petica poklanja, pogotovo u manjim sredinama, smatra, a sustav ocjenjivanja nije standardiziran nego često vrlo subjektivan, zbog čega bi bilo dobro, kao što postoji matura za srednje škole, da se znanje provjerava i prilikom upisa u srednje škole – još je jedan Ilijin savjet školskom sustavu.
– Od malih nogu, Ilija se nikad nije mirio samo sa činjenicama, već je uvijek tražio i objašnjenje za njih, ništa nije uzimao zdravo za gotovo. Kad je imao pet godina pitao me zašto je broj 61 veći od 58, kad je broj jedan manji od osam, pa smo mu već tada objasnili razliku između jedinica i desetica, smije se mama Dunja, profesorica elektrotehničkih predmeta na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Roditelji svojoj djeci, smatra ona, koliko god umorni bili, moraju odgovoriti na pitanje, zadovoljiti njihovu znatiželju, u protivnom će djeca prestati pitati, i zanimati se za nova znanja.
Je li ih iznenadio Ilijin govor na dodjeli Oskara znanja, pitamo mi mamu Dunju. »Govor je sam pripremao, nismo imali pojma što će u njemu biti, jer da jesmo, možda bi ga spriječili!«, šali se ona, dodajući kako ih je, kao i sve, Ilijin nastup oduševio. »Nije pretjerao niti rekao nešto što ne drži vodu«, zaključuje mama, dodajući kako je nekad bilo normalno da učenik zbog neznanja »padne« razred, što danas, koliko god jedinica bilo, nije više »dopušteno« pa se onda i drugi, bolji učenici, pitaju čemu njihov trud.
Na natjecanjima, priča Ilija, često ispravlja pogreške u postavljenim zadacima, ne libi se profesorima reći da su pogriješili. Jednako tako, međutim, na jednom je natjecanju komisiji rekao da su mu dali previše bodova, jer nisu vidjeli njegovu grešku.
– Želim vas potaknuti da se zauzmete za sebe i za sve ostale. Budite promjena koju želite vidjeti u svijetu. Kao astronom, mogu reći da ništa nije zapisano u zvijezdama, i da je sve na nama«, kazao je zaključno Ilija i u svom govoru.
Studirat će prirodne znanosti na Cambridgeu, čeka još samo konačne rezultate državne mature, kojima će finalizirati svoju prijavu tom britanskom sveučilištu. Privlači ga istraživačka kemija, u laboratoriju, ali i, jednog dana, prenošenje znanja drugima. Kako je i u govoru rekao, mladi iz Hrvatske ne žele odlaziti – osim ako ih se, ovakvim, pogrešno posloženim sustavom, odavde ne bude tjeralo. Zadržimo Iliju od kuće, trebat će nam. Itekako.
