Države članice postigle su u utorak na sastanku u Luxembourgu dogovor o reformi tržišta električne energije kojem je dosad na putu stajalo neslaganje između Njemačke i Francuske oko subvencioniranja nuklearne energije.

Privremeni politički dogovor, koji predstavlja zajedničko stajalište svih članica, postigli su ministri energetike država članica EU-a na sastanku u Luxembourgu.

On će biti podloga na temelju koje će rotirajuće predsjedništvo Vijeća nastojati postići dogovor o konačnom tekstu zakona s pregovaračima Europskog parlamenta. Zastupnici EP-a prošli su mjesec izglasali svoje stajalište i sada mogu krenuti pregovori o konačnom tekstu zakona.

“Postigli smo dogovor koji bi bio nezamisliv samo koju godinu ranije. Zahvaljujući ovome dogovoru potročai u EU imat će koristi od stabilnijih cijena energije, koje će biti manje ovisne o cijenama fosilnih goriva i bit će zaštićeniji u budućim krizama”, izjavila je Teresa Ribera Rodríguez, španjolska ministrica za ekološku tranziciju i demografske izazove.

Europska unija krenula je u reformu  kako bi odgovorila na drastičnu nestabilnost cijena na tržištima električne energije nakon početka ruske agresije na Ukrajinu.

Pregovori među državama članicama uglavnom su zapinjali na pitanju  mogu li investicije u postojeće nuklearne elektrane dobivati državne subvencije. Na tome je najviše inzistirala Francuska, koja većinu svojih potreba za električnom energijom podmiruje iz nuklearnih elektrana, koje su već stare i koje zahtijevaju obnovu i modernizaciju. Tome se najviše protivila Njemačka, koja je odustala od nuklearne energije i čije je gospodarstvo godinama išlo na pogon jeftine ruske energije.

Prema tekstu koji su sada dogovorile države EU-a, samo novi energetski projekti, klimatski neutralni, poput vjetroelektrana, sunčevih i nuklearnih elektrana mogu dobivati državne subvencije za koje će se sredstva namicati kroz dvosmjerne ugovore za kompenzaciju razlike cijena. Prema tim ugovorima, proizvođači na dulji rok prodaju struju po fiksnoj cijeni, neovisno o kratkoročnim kretanjima na tržištu.

Za države koje žele subvencionirati investicije u produljenja vijeka potojećih nuklearnih elektrana korištenje dvosmjernih ugovora za kompenzaciju razlike cijena bit će opcija, ali neće biti obvezno. Ako se te države na to odluče morat će poštovati europska pravila o državnim potporama i Komisija će paziti da takve sheme ne dovedu do narušavanja konkurentnosti i do različitih uvjeta koje bi neka gospodarstva stavljala u povoljniji položaj na jedinstvenom tržištu.

Kroz ugovore za kompenzaciju razlike cijena država će jamči potrošačima niže cijene u razdobljima kada s cijene struje visoke. Proizvođači električne energije u tim razdobljima višak zarade vraćaju državi koja tim sredstvima osigurava niže cijene. S druge strane, u razdobljima niskih cijena država nadoknađuje proizvođačima gubitke i tako pruža sigurnost za investicije u energetske projekte.