Nemoguće je uhvatiti „u leru“ Tomislava Čanića (84), gospićkog planinara, književnika, novinara i pasioniranog igrača šaha. Na poziv u rano jutro Tomica se ne javlja pa je prva pomisao kako smo ga nazvali prerano, u neprimjereno vrijeme.

Na jedva +2 stupnja C, koliko je jutros izmjereno u Gospiću. Nakon nepune minute Tomica uzvraća poziv.

“Od velebitskog raja do Himalaja”

– Oprosti što se nisam odmah javio, u vožnji sam. Imam posla vezanog uz izdavanje moje nove knjige. Promijenio sam joj naslov pa se neće zvati „Od Čanić gaja do Himalaja“, kako sam bio prvotno zamislio, nego „Od velebitskog raja do Himalaja“.

Nikada se neću umoriti svijetu kazivati istinu: Velebit treba doživjeti i osjetiti jer je to raj i bez premca najljepša planina na svijetu. Argumenata za ovu tvrdnju ima bezbroj.

Što sam se dulje bavio planinarenjem više sam bio svjestan njegove ljepote i posebnosti. Lakše mi je nabrojati planinske vrhove na kojima nisam bio, nego li one druge.

Kada sve zbrojim i prisjetim se, ja sam u ovih 60 i kusur godina planinarenja uglavnom bio u raju što se Velebit zove. Mnogi razvikani vrhovi u Europi su komercijalizirani, imaju previše posjetitelja pa se planinari nerijetko naguravaju na tim vrhovima.

Toga na Velebitu nema. Druge planinare i izletnike možda sretnete uglavnom na Premužićevoj stazi, a drugdje vrlo rijetko, govori Tomica i prekida razgovor.

Ispričava se i hita dalje kako bi pronašao nakladnika i dogovorio izdanje svoje knjigu koju već sada mnogi planinari nazivaju „planinarskim bestselerom“.

S obzirom na dulji planinarski staž i pregledane arhive od 30 tisuća planinarskih fotografija stvaranje te knjige bio je vrlo delikatan posao.

Tomislav Čanić najstariji je aktivni lički planinar. Gotovo svakog vikenda protekloga ljeta i početka ove jeseni bio je na nekom planinarskom pohodu. Protekloga vikenda na Promini s prijateljima iz PD „Željezničar“ Gospić.

Svijet je lijep, ali na Velebitu je ipak najljepše

Tomislav je bio na svim važnijim vrhovima Europe, na Kilimandžaru u Africi, na vrhu Aconcagua u Južnoj Americi, na nekim vrhovima Himalaja…

Naš sugovornik je bio na Mont Blancu, u Grčkoj na Olimpu, na Triglavu najmanje 20-ak puta, kao i na svim važnijim vrhovina bivše države.

Napominje notornu činjenicu po kojoj bi ponovno izdvojio najljepšu planinu na kojoj je bio.

– Opet ću vam reći i nikada se neću umoriti: Velebit je bez premca ipak najljepša planina na svijetu. Njegova geologija, reljef, flora i fauna, sve se to ne može uspoređivati s ostakom svijeta.

Lijepih i posebnih planina imamnogo, ali Velebit…, zaključuje nastariji aktivni ličlki planinar.

Tijekom svojega dugoga planinarskog staža bio organizator i sudionik gradnje triju planinarskih kuća, pokrenuo je komemorativni slet „Putem Lovinačkog zbjega“, bio je predsjednik Planinarskog društva „Željezničar“ iz Gospića, a danas je član njihovog Upravnog vijeća.

Iskreno mu želimo da u nekom planinarskom pohodu proslavi svojih prvih 100 godina života.