Spinning ili jednostavno rečeno obalno varaličarenje je prema mišljenju mnogih ribolovaca tehnika koja na test stavlja svu ribolovnu vještinu i znanje. Pored ispravnog odabira varalice, treba pogoditi dubinu i brzinu povlačenja, pročitati sve one nevidljive upute ispisane u kurentu, a istovremeno ostati nevidljiv.

Upravo je zato malo ribolovnih tehnika koje se svojom dinamičnošću mogu mjeriti s obalnim varaličarenjem ili spinningom, kako mnogi vole nazivati ovu ribolovnu tehniku. Ribolovac je cijelo vrijeme u pokretu u stalnoj potrazi za ribom, pri čemu do punog izražaja dolazi sva njegova vještina, upornost i znanje.

Kao i sve ostale ribolovne tehnike, tako i varaličarenje ima svoju preporučenu opremu. Štap bi trebao biti dug od 2,4 do 2,7 metara, akcije prilagođene težini varalice, odnosno očekivanom ulovu. Idealni su jednodijelni modeli, no većina je ribolovaca ipak sklonija dvodijelnim ili teleskopskim izvedbama, i to ponajviše radi lakšeg transporta.

Role moraju biti brze s lako dostupnom i pouzdanom finopodesivom kočnicom. Slaganje strune na rolama za obalno varaličarenje treba biti savršeno, prvenstveno stoga jer se na nekim lokacijama često uz minimalan pokret ograničen prostorom treba ostvariti veći domet uz neizbježnu preciznost, što je s loše namotanim kalemom jako teško postići. S obzirom na veličinu, najpraktičnije je koristiti manje modele iz jednostavnog razloga – lakši su. Naime, varaličarenje podrazumijeva neprestano držanje pribora u ruci uz nebrojeno mnogo izbačaja, tako da je izbor laganog pribora zapravo stvar praktičnosti.

Izbor strune je najčešće stvar osobne procjene i sklonosti. Varaličarenje pomoću najlonskih monofila omogućuje mekši kontakt s lovinom uz rizik kasnih kontri, dok je s upredenicama kontra u principu uvijek pravovremena. Kontakt ribolovca sa zakačenom ribom preko upredenice je uvijek vrlo neposredan i tvrd, tako da vještina i iskustvo ribolovca prilikom zamaranja lovine igraju presudnu ulogu.

No bez obzira za kakvu se strunu odlučili, predvez bi uvijek trebao biti fluorokarbonski. Izuzetak je jedino varaličarenje izrazito zubatih vrsta, poput strijelke, kada se varalica veže direktno na sajlicu.

U spinningu je iznimno važno  dobro pročitati smjer kurenta i varalicu voditi tako da simulira prolaz sitne ribe. To se najčešće radi lagano niz kurenat i iz mraka u svjetlo, ako uopće postoji kakva obalna rasvjeta.

Ono što se nikako i nikada ne smije raditi je ‘gađanje’ ribe varalicom.

Varalicu treba provući predviđajući putanju kojom se lovina kreće i dovodeći je u ‘ranjivu’ poziciju kojoj nijedan predator ne može odoljeti.

Mada se kaže da svaka varalica ima svoju ribu, postoje modeli koji su u nekom općeprihvaćenom smislu univerzalni. Tako primjerice varalica Pin’s Minnow od svog pojavljivanja na tržištu uspješno lovi sve što se nađe u njenoj blizini.

Ipak, unatoč toj činjenici podjela se može napraviti.

Popperi, kao i većina floating wobblera kakvi su primjerice Husky ili Sliver  te kastmasteri, love površinske brze lovce poput spomenutih lica, iglica, ušata, palamida…

Wobblerima poput Rapalinog Originala, raznim shadowima, Pin’s Minnowima, uspješno se love brancini, lokarde, skuše, šaruni, ušate, iglice, feluni…

Sinking count down varalicama, kao i svim tonućim varijacijama u koje su uključeni i jigg-silikonci, love se sve predatorske pridnene vrste, poput pauka, pirge, kanjca, ali isto tako šaruna i brancina.