Razgovor

‘Teško je režirati sam sebe’: Filip Sertić uoči premijere “Kontrabasa” u Klubu Kazališta Komedija

Ante Peričić

Foto Ines Novković

Foto Ines Novković

Subtitle Režirati samoga sebe iznimno je teško, gotovo i nemoguće, priznaje Sertić. To je »kao da pokušavate usisavati i prati suđe istovremeno, naprimjer«, objašnjava naš sugovornik



ZAGREB – »Kontrabas« Patricka Süskinda, koji u Klubu Kazališta Komedija postavlja i izvodi glumac Filip Sertić, premijerno će biti izveden 16. listopada. U fokusu ove drame je glazbenik koji je cijeli život podredio glazbi, a sada sjedi u zadnjem redu orkestra. Što ako cijeli život igramo po pravilima, poslušno i požrtvovno, a život nas za to ne nagradi? Predstava je oda onima koji su od života očekivali više, a život nije fer. Događa li se uistinu sve s razlogom? Zašto su neki od nas talentiraniji, bogatiji ili ljepši od drugih? Zašto neki sjede u prvom, a neki u zadnjem redu orkestra?, samo su neka od pitanja koja postavlja najnovija predstava Filipa Sertića koji nam je otkrio kako je uzbuđen kao oko niti jedne premijere do sada.


Svjetska uspješnica


»Jako volim ovaj tekst i to nije samo moje mišljenje, radi se o svjetskoj uspješnici te tekstu koji je osvojio publiku diljem Europe pa se nadam da će se svidjeti i našoj publici. Čak i ako vam ja neću biti dobar, isplati se čuti genijalnost samog komada«, prepričava nam sugovornik ususret premijeri, dodajući kako je Süskind nevjerojatno talentiran i iznimno maštovit pisac. Taj je Nijemac široj publici najpoznatiji po svojoj knjizi »Parfem« po kojoj je i snimljen istoimeni film, a Sertiću, koji voli sva njegova djela, »Kontrabas« je ipak ono najdraže. Režirati samoga sebe, priznat će nam, iznimno je teško, gotovo i nemoguće. »Kao da pokušavate usisavati i prati suđe istovremeno, naprimjer. Pomaže mi profesorica s Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu Ivana Legati. Ne bih mogao potpuno sam. No, ovaj je komad izuzetno inspirativan. Svi se mi ponekad osjećamo neshvaćeno i svatko od nas ima svojih muka. Mislim da je i uspjeh ‘Kontrabasa’ u tome što je uspio prikazati muke današnjeg čovjeka na tako duhovit način. Vjerujem da se svatko u barem nekom aspektu života osjetio neshvaćeno, neprihvaćeno i pozivam sve na predstavu da se zajedno nasmijemo svojoj muci, to je ionako sve što možemo. S druge strane, zadaća umjetnosti je da nam pomogne shvatiti ovaj svijet i nas same. Kontrabasist postavlja više pitanja nego što daje odgovora, ali na kraju ipak zaključuje da je potrebno uzeti život u svoje ruke te da je dosta čekanja i odlučuje se za radikalan korak. Dalje neću otkriti, ali sviđa mi se još jedan citat iz komada: ‘Onaj tko stalno razmišlja, taj čini veliku grešku.’«


Tesla Teatar


»Kontrabas« nastaje kao koprodukcija Tesla Teatra i Kazališta Komedija. »Tesla Teatar novoosnovano je kazalište koje sam pokrenuo s kolegom Fabijanom Pavlom Medvešekom te producenticom Karlom Medvešek. Imamo velike planove, ali zasad ćemo ih još zadržati za sebe. Ime smo odabrali jer se divimo najpoznatijem Hrvatu koji je nekako i sinonim za progresivnost.« Biti nezavisni umjetnik u Hrvatskoj vrlo je teško te je taj status obilježen konstantnim nedostatkom sredstava i podrške, a samim time, tvrdi naš sugovornik, život nezavisnog umjetnika sačinjen je doslovno od preživljavanja. »Smatram da bi nezavisnu scenu trebalo puno jače podržavati jer se ljudi iznimno trude i rade čuda u danim okolnostima«, otkriva Sertić kojemu je ovo redateljski debi i koji je dio karijere proveo i preko velike bare, pa stoga može potvrditi kako je naš sustav humaniji. »Ima svojih problema, ali ipak je nekako moguće naći svoje mjesto pod suncem i baviti se umjetnošću kontinuirano, što je u Americi uistinu teško, imati kontinuitet u radu. Što se režije tiče, jako je zahtjevno bilo što izrežirati i nisam siguran da ću si uskoro ponovo priuštiti taj izazov.«




Projektom »Kontrabas« mladog glumca Filipa Sertića Kazalište Komedija ponovo daje priliku za suradnju autorima s nezavisne kazališne scene. »Prostor Kluba Kazališta Komedija pokazao se idealnim za komorne predstave i kabaretske sadržaje, a ova monodrama idealno se uklapa u takva programska promišljanja. Autorima s nezavisne scene nije lako pronaći mjesto za igranje predstava i za nova kazališna istraživanja. Stoga nam je posebno drago da u prostorima Kluba možemo ugostiti mlade umjetnike. Ulazeći u koprodukciju s nezavisnim autorskim projektima poput ovoga, dajemo tehničku i logističku podršku novim predstavama i umjetničkim idejama, a kao najveće gradsko kazalište smatramo da takva suradnja donosi obostrani benefit«, kazuju iz Kazališta Komedija.


Frljić i Taufer


Na Sertića su, kao glumca, posebno utjecali Oliver Frljić i Vito Taufer. »Raditi s njima bilo je predivno. Radi se o iznimnim redateljima i uistinu je čast biti s njima na probi i promatrati proces rada. Jako sam sretan zbog tih prilika jer im se divim i volim njihove predstave. Frljić mi je prvi dao priliku u kazalištu i na tome ću mu zauvijek biti zahvalan.« Poznato je da Sertić dobro pleše a, s obzirom na to da igra Kontrabasista, morali smo ga priupitati svira li pokoji instrument te smatra li da Hrvatskoj nedostaje snažnija kabaretska scena? »Ne sviram nijedan instrument, pa ni kontrabas, ali nemojte nikome reći (smijeh). Pravim se da u predstavi ipak znam što radim. Bavio sam se plesom, akrobatskim rock’n’rollom dugi niz godina, bio sam i prvak Hrvatske i jako volim ples, mjuzikle, pa i kabaret. Veliki sam fan filmova iz zlatnog doba Hollywooda. Obožavam sve filmove Genea Kellyja. Mislim da nedostaje takvih sadržaja i u tom smislu jako mi je drago da postoji Klub Kazališta Komedija.«


Prekooceanska karijera


Sertić je, u posljednjem intervjuu za naš list u siječnju 2022., otkrio detalje iz svoje prekooceanske karijere. U Hrvatsku se vratio zbog tamošnjeg štrajka dionika filmske industrije. »Štrajk se dugo najavljivao i, evo, traje već pet mjeseci, ne nazire mu se kraj. Svima koji inače rade u filmskoj industriji financijski je jako teško. Podržavam štrajk, tu se ne radi o honorarima velikih zvijezda, nego svih onih glumaca čija imena ne znate, a koji se strašno trude da bi dobili epizodne uloge na televiziji. Ipak, to nije jedini razlog zašto sam se vratio, nedostajala mi je obitelj i prijatelji i zaključio sam da mi je dosta te odvojenosti. A i život je puno stresniji ondje. I dalje imam agenta te, ako se pojavi neka prilika, naravno da ću je prihvatiti.« Najveća želja našeg sugovornika je raditi još više u kazalištu ali, napominje, kao i svakom glumcu, želja mu je ostvariti što različitije uloge kako na filmu, tako i na televiziji.


Uz koju čašicu previše, antijunak ovog komada otkrit će nam sve o usamljenosti, anonimnosti i o instrumentu koji baš i ne voli. U maniri dobrih, starih tragikomedija naš Kontrabasist učinit će sve da osvoji jednu sopranisticu. Ali izlazi li ona sasvim slučajno s dirigentom? Ili je ipak problem u instrumentu? Čime mu se zamjerio Mozart i što je još pošlo po krivu u njegovu životu, otkrit će nam iz svog dnevnog boravka jedan… ime mu nije važno, kontrabasist!


O piscu i komadu


Patrick Süskind njemački je pisac i scenarist, autor svjetski poznatog bestselera »Parfem« po kojem je snimljen i holivudski film. »Kontrabas« je svjetska uspješnica, tekst koji je preveden na 27 jezika i koji je postao jedan od najizvođenijih njemačkih drama.


»Kontrabas« je gorko-slatka poetska monodrama o usamljenom mladom glazbeniku koji živi sam sa svojim kontrabasom. Iako ga njegov instrument obogaćuje i ispunjava, on ga u isti čas opterećuje, živcira i ljuti. U opisu ove neobične simbioze saznajemo mnogo o mladom glazbeniku: o njegovoj ljubavi, razmišljanjima i životnim namjerama. Kroz nježni humor kojim je protkana ova priča, autor progovara i o mnogim aktualnim temama koje nisu direktno oslovljene: o samoći, nesigurnosti – o izazovima modernog svijeta. Labilan kontrabasist briljantna je paralela s unutarnjim borbama i previranjima današnjeg čovjeka. Izrazito aktualan zbog naizgled brojnih prilika, ali istovremeno i rastuće anksioznosti, pravi je antijunak u kojem će se svak prepoznati.


Süskind majstorski opisuje prostore unutarnjih fantazija i emotivnih previranja svojih likova, pa tako i u »Kontrabasu« donosi simboličnu priču o osjetljivom, ali nezgrapnom instrumentu koji zapravo opisuje glazbenika – njegovog vlasnika.