Pazinjan. Istrijan. Kulturna institucija. Davor Šišović. Jedan od onih koji je istinski živio svoj posao, jedan od onih, sve rjeđih, novinara čiji su tekstovi nastajali isključivo temeljem provjerenih činjenica i istinski, baš na znanstvenim osnovama dokumentiranih postavki. Zadnje naše druženje bilo je na Istarskom festivalu pašte za koji je Davor bio osmislio Svjetsko prvenstvo u izradi makaruna. Pozvao me u žiri, a minucioznost s kojom je pripremio natjecanje kao i kontrola ispravnosti izvaljanih makaruna bili su baš šišovićevski posloženi: pedantno, precizno, studiozno. Zadivili su sve i njegovi podaci kako se u Istri rabi 27 naziva za makarune, najpoznatija istoznačnica su svakako pljukanci, a s istinskim je zanosom pojašnjavao i planove povezane sa svojim portalom Bookaleta koji je u jednom dijelu bio istinska riznica istarskog jezičnog bogatstva, dominantno povezanog s gastronomijom Poluotoka.

Formalno obrazovan na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Šišović je bio i pojam novinarstva samog. Nema te lepeze, koliko se god rastegnula, koja bi mogla predstaviti širinu njegovih zanimanja. O čemu god da je pisao, pisao je strasno i utemeljeno. Paralelno s razvojem istarske vinske scene potaknuto je bilo i njegovo zanimanje za enološke teme. Uronio je u tu tematiku na način koji je rezultirao rađanjem ne samo jednog od najboljih eno autora u Hrvatskoj, nego i u jednog od najbolji poznavatelja tehnologije izrade vina – da se upustio proizvoditi vino, Decanterova ga medalja ne bi zaobišla! Uživao je poput pravog putopisca uranjati u istarska sela gdje je pronalazio sjajnu riznicu ljudi, sudbina i iskustava te ih na istinski zavodljivi novinarski način prezentirao čitateljima. Desetljećima je radio u Glasu Istre koji je apsolutno bio njegova prirodna sredina, a on joj je vratio tako da se razvio u jednog od najboljih novinara koji je taj dnevnik ikad imao u svojim redovima. Na žalost, bio je prinuđen, s nemalom gorčinom, rastati se od svoje “novine”, ali nije stao s pisanjem – pokrenuo je portal Bookaleta koji je, za kratko vrijeme, postao riznica prepuna istarskih posebitosti vezanih uz život svagdanji, posebno onaj koji putem pijata omogućava svakodnevno življenje.

A tek “Jules Verne”! Davor je utemeljio društvo, klub nazvan po tom sjajnom književniku čiji se rad dotaknuo i Pazina. Koje su se tek tamo ideje rađale, osmišljavali programi prezentirani kroz Dane Julesa Vernea! Kakve je sve legende Davor Šišović pronalazio i publicirao, darovao ih javnosti! Sva čuda Istre, mitovi i legende, pa je tako bio i magnet za autore koji su se bavili tematikom fantastike, bio je i njihov idol! Svi su oni u Davoru i Pazinu vidjeli svoje idealne prijatelje, ljude i sredinu koji su ih razumjeli i voljeli. Briljirao je Davor Šišović i na kvizovima, osmislio je i festival poezije i vina…. zapravo bio je jedan od danas uistinu rijetkih, pravih renesansnih ljudi. Puno sam se puta ulovio u misli kako bi bio u stanju i pravu, medicinsku operaciju izvesti ako bi mu se dalo nekih desetak dana da – prouči materiju. Takav je bio. Strastven, predan, temeljit i – fantastično zanimljiv.

Da, naravno, njegov je odlazak silan i strašan gubitak prije svega za njegovu obitelj. Ali na nenadoknadiv će način njegov nestanak osjetiti kako Pazin i Istra, tako i cjelokupna hrvatska medijska i kulturna scena. Jer – malo je više danas Davora Šišovića. Pazinjana, Istrijana i kulturne institucije.

Iskrena sućut obitelji, kao i svima, a ima ih na tisuće, koji su cijenili i voljeli njegov rad.