Saborska zastupnica SDP-a Martina Vlašić Iljkić oglasila se o problemu ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

“Jedan od najčešćih oblika zlostavljanja starijih osoba je financijsko, odnosno ekonomsko zlostavljanje, poput utjecanja kod potpisivanja različitih ugovora i sastavljanju oporuka, krivotvorenja potpisa, zlouporabe punomoći i skrbništva, pa sve do lažnih predstavljanja, krađa i obmana.

U vremenu kada starije osobe sve teže žive, mirovine su nedostatne za podmirenje osnovnih životnih potreba, a u želji da si osiguraju dostojanstvenu starost, starije osobe su izložene većem riziku od prijevara.

I zato je potrebno ozbiljno pristupiti rješavanju društvenog problema kojem su izložene starije osobe, jer često ne razumiju pravne posljedice koje proizlaze iz pravnog posla koji sklapaju.

U javno savjetovanje su puštene izmjene Zakona o obveznim odnosima, što se tiče ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Izmjene koje su ponuđene, poput osnivanja registra ugovora, ograničenja broja sklopljenih ugovora, jasnijeg definiranja razlike između doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja donekle poboljšava dosadašnji zakonski okvir, no iz prijedloga ne vidimo da se problematika rješavala sveobuhvatno i međuresorno sa sustavom socijalne skrbi, pravosudnim i zdravstvenim sustavom, štiteći starije osobe.

I dalje se ne propituje zdravstvena sposobnost starije osobe, kao što je to, na primjer, slučaj oboljele osobe od uznapredovale demencije ali su formalno poslovno sposobne osobe ili iskorištavanja osoba teško narušenog zdravlja koje su preminule vrlo brzo nakon sklapanja ugovora čime se također zloupotrebljava ovaj institut.

Smatramo da je potrebno dodatno zaštiti starije osobe na način da se uvede obveza da se prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju priloži potvrda o zdravstvenoj sposobnosti starije osobe kao i potvrda o tome da je starija osobe prije sklapanja ugovora prošla savjetovanje pri Zavodu za socijalni rad i da je potpuno informirana o tome što potpisuje.

Budući da se zalažemo za reorganizaciju sustava socijalne skrbi na način da naknade poput osobne invalidnine i doplatka za pomoć i njegu, čije priznavanje ovisi isključivo o nalazu i mišljenju tijela vještačenja, odnosno zdravstvenom stanju korisnika – izmjestimo iz sustava socijalne skrbi i naglasak damo na usluge; dajemo prostora stručnim radnicima da pružaju pomoć obiteljima i pojedincima u potrebi – putem usluge savjetovanja, pomaganja starijim i nemoćnim te kvalitetnoj procjeni najprikladnijeg oblika pomoći.

Drugim riječima, stručni radnici se trebaju baviti vođenjem slučaja, pružanjem pomoći, a manje administriranjem.

Također, s obzirom na razmjere današnjih ugroza, vrijeme je da ozbiljno raspravimo da li nam je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kao institut uopće potreban?

Kod sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, imovina prelazi odmah u vlasništvo davatelja uzdržavanja, čemu su starije osobe izložene puno većem riziku da izgube sve preko noći, a za uzvrat ne dobivaju uzdržavanje.

Takav oblik ugovora predstavlja zakonit oblik koji daje mogućnost za ekonomsku zlorabu građana. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju imovina prelazi u vlasništvo davatelja uzdržavanja, nakon smrti primatelja uzdržavanja, te su starije osobe zaštićenije.

Prema podacima MPU, u 2022. je pred sudovima sklopljen 1.231 ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, dok je pred javnim bilježnicima sklopljeno 1.604 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (567 u formi javnobilježničkog akta, 1.037 solemnizacija) i 4.855 ugovora o doživotnom uzdržavanju (2.366 u formi javnobilježničkog akta, 2.489 solemnizirano), dakle sveukupno 7.690 ugovora o uzdržavanju.

Pozdravljamo najavljene izmjene što se tiče ubrzanje sudskog postupka radi raskida ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, kako se ne bi događalo da osobe preminu a nisu ni dočekale prvo ročište, a kamoli okončan sudski postupak.

U RH je 22.45 % stanovništva starije od 65 godina. Nažalost, hrvatski umirovljenici žive ispod granice dostojanstva. Niske mirovine, nedostupni smještajni kapaciteti, zagušen zdravstveni sustav listama čekanja, nedostatne socijalne usluge, socijalna isključenost, samo su neki od problema s kojima se svakodnevno nose naši umirovljenici, a u riziku siromaštva u Hrvatskoj je gotovo 33% osoba starijih od 65 godina.

Sve ovo ukazuje na žurnu potrebu za ozbiljnim aktivnostima i mjerama za zaštitu starijih osoba jer svaka dodatna nesigurnost u životu starijih osoba narušava njihovo psihofizičko stanje”, poručuje Martina Vlašić Iljkić.