U nedjelju 22. listopada u HNK-u Ivana pl. Zajca svjetski poznati umjetnik sevdaha Božo Vrećo nastupit će na dobrotvornom koncertu naslovljenom »Moja Mila, tvoja snaga«, riječke Udruge Srce za nju, koja Mjesec ružičaste vrpce posvećuje ženama oboljelim od karcinoma dojke.

Bio je to povod za razgovor sa svestranim autorom, diplomiranim arheologom, autorom knjige »Mila« koju je posvetio voljenoj majci, te dobitnikom prestižne španjolske nagrade Goya za kratki dokumentarni film »Maldita – a love song to Sarajevo«.

U intervjuu za naš list otkrio je svoje viđenje snage ljubavi, privrženost prema majci Mili, vjeru u Boga te pojedinosti o novim projektima: knjizi »Lacrimarium« i nadolazećem sedmom albumu »Sevdahology«.

Što ovaj nastup predstavlja za vas s emotivnog aspekta?

– Ozdravljenje, neka donese božanski lijek za duše i tijela svim hrabrim i ponositim ženama herojinama i dakako pobjedu svjetlosti nad tamom. To moji koncerti i jesu, pobjeda svjetlosti, ljubavi i istine.

Vaša je majka također bolovala i vi ste bili uz nju. Što smatrate da predstavlja važan element za ozdravljenje kad se žena nađe u takvoj nezavidnoj situaciji?

– Ljubav koja može regenerirati, preporoditi, zacijeliti i izliječiti i dušu i tijelo. Volite svim srcem svojim i svom snagom svojom, svim umom svojim i svom dušom svojom. Neka vaša ljubav postane molitva Bogu.

Što biste još savjetovali članovima obitelji kad se netko iz njihove familije razboli?

– Da čuda postoje i da čuda donosi svemogući Bog za sve koji iskreno mole. Ta iskrena molitva je jača od svih zala i nedaća.

Veliki ste vjernik i u više ste navrata istakli kako vam je Bog pomogao da prebrodite teške trenutke. Opišite nam vaš odnos s Bogom?

– Njemu se samo svesrdno i pokorno zahvaljujem za sve što mi daje, i kušnju i darove i najveće radosti i najdublje pronicanje u nutrinu samoga sebe. Iz te i takve nadnaravne i svekolike zahvalnosti rađa se molitva svih molitava, molitva duše koja mu pripada, jer to nikad i nije bio samo glas već moja duša koja pjeva Njemu i svima koji nose božansku svjetlost u sebi.

Imate brojne tetovaže, neke predstavljaju i slova glagoljice. Koja se priča krije iza crteža koji krase vaše tijelo?

– Samo zahvalnost Stvoritelju, sve su to psalme i Njegovo veličanje uz prizmu mistike, spiritualnog i tradicionalog. Moje tijelo je knjiga koja kad bi se iščitala jednog dana odgonetnula bi možda i tajne toga da je ljubav naš jezik, univerzum naš jedini dom i istina naše jedino zrcalo.

Ovo će biti posebno emotivan nastup u kojem će važnu ulogu odigrati i estetika koju vi posebno njegujete. Otkrite nam bar djelić onoga što ste priredili za ovaj važan nastup i u kakvim ćemo vas kreacijama gledati?

– Rijeka će me inspirirati, Fiume voljena, i ta silina snage, ženske snage i volje za životom. Neka to bude sila koja mijenja svijet, mogu li obući hrabrost i snagu da je donesem i podijelim s vama, mogu li donijeti život i plodove kreposti među vas, mogu li udahnuti nadu i rasplamsati sreće plamen tamo gdje je tih i jedva vidljiv?! Eto, to ću vam i otpjevati i odjenuti. Ljubav koja liječi!

Dobitnik ste nagrade Goya za dokumentarac »Maldita: A Love Song to Sarajevo«, a New York Times je napisao: »Umjetnik anđeoskog glasa, koji liječi duše i otvara srca.« Što vam znače priznanja iz inozemstva?

– Znače mi jer su to potvrde toga da su sloboda življenja i stvaranja, umjetnost življenja i stvaranja, hrabrost življenja i stvaranja triptih smisla svega što jesmo i što je naš autentični pečat. To da u Španjolskoj osjećaju vašu emociju, da vas nagrade s najvećim priznanjem filma za vašu ispjevanu proživljenu priču ima veliko značenje i zahvalan sam svim srcem.

Nastavljam dalje raditi na tom polju jer me film dakako inspirira i kroz sfere mojih vizuala za pjesme, koje ću redateljski potpisivati u narednom periodu, jer mi je falio taj aspekt povezivanja zapisanog i vizualnog u punini istog tvorca sevdaholikosti.

Podsjetimo se: kad se rodila ljubav prema sevdahu i što vas je inspiralo da krenete kao autor s inovacijama u tom glazbenom žanru?

– Cijeloga života sevdah je bio prisutan u životu moje porodice, moje majke i sestara i mene kao najmlađeg i to su bile pjesme s kojima smo odrastali i u kojima smo prepoznavali djeliće sebe u nečemu i mitološkom i ljubavnom i žalnom i sjetnom, taj karasevdah je bio iskra svjetlosti i tame u meni koja se prelamala i negdje stvorila doticaj posve nov, s istim istančanim talentom ispjevavanja i istom melankolijom zapisivanja. S 26 godina, poslije studija arheologije, znao sam da je to moja misija, sevdah kao nauka, katarza i enigma svega što ima bilo kakvih poveznica sa mnom. Božiji dar, rekao bih, o koji se nisam oglušio.

Otkrite nam što biste voljeli ostvariti u nadolazećem razdoblju i što imate u planu?

– Novi album, moj sedmi, naziva »Sevdahology« na kome još vrijedno radim. Knjiga »Lacrimarium« i sve oko nje skoro je dovršeno i spremno čeka proljeće 2024. i jako me veseli svaki taj trenutak iskrenosti, ljubavi, nadahnuća, poleta, vjere u dobrotu, hrabrosti i nenadmašive i svesrdne volje.