Zahvaljujući trudu i radu publicistkinje i knjižničarke Karmen Delač Petković kraju se provodi prvi kompletan dio budućeg Leksikona znamenitih Gorana vezan uz jednu lokalnu samoupravu, točnije uz Općinu Brod Moravice. Naime, većina planiranog i zamišljenog posla je pri kraju pa će tako Brodmoravičani prvi imati na jednom mjestu prikupljene podatke o značajnim stanovnicima tog područja. To je, na jedan način, i – kako to Amerikanci kažu – poetska pravda. Jer, upravo je od Karmen Delač Petković i potekla ideja o stvaranju Goranskog leksikona.

– Na ideju sam došla tijekom magistarskog i doktorskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Oba moja završna znanstvena rada bavila su se knjižnicama Gorskoga kotara i tijekom njihova pisanja otkrila sam da se o pojedinim zaslužnim Goranima ništa ne zna, osim možda da je on bio »strašno dobar« doktor ili učitelj ili tamburaš… Tada sam prvi put pomislila kako bi o svakome od njih valjalo napisati dvadesetak rečenica kako bi ostali upamćeni i za nove generacije. Iskustvo mi je pokazalo da je Gorski kotar imao doista iznimnih ljudi čiju biografiju vrijedi zabilježiti. Drugi je razlog užasna goranska demografska katastrofa pa je ovaj leksikon, kao i sav moj znanstveni rad, pokušaj da se zabilježi ono što je u našem životnom vijeku bilo važno, po čemu smo bili dobri, čak i jedinstveni – poput Hrvatske čitaonice sela Kuti. Ukratko, da se upamti tko smo bili i kakvi smo bili… Na kraju, motivirao me i moj stav prema zavičaju – duboko sam uvjerena da je svima nama zavičaj dao nešto dobro i kako se svi mi tome zavičaju moramo odužiti, svatko prema svojim mogućnostima. Ideju sam izložila prof. Marinku Krmpotiću, on ju je prenio predsjedniku Matice hrvatske Ogranak Čabar Ivanu Janešu i još nekim Goranima, oni su se zagrijali za nju i tako je počelo…

Vjerodostojan tekst

Prvi korak dogodio se 2014. godine kad se u Delnicama manja grupa ljudi, već istaknutih na polju kulture, s namjerom da ostvare moju ideju o Leksikonu znamenitih Gorana. Zahvaljujem svima koji su tada došli, kao i onima koji su nam se poslije pridružili u ovom dugotrajnom i mukotrpnom radu. Tada smo se podijelili po općinama i formirali prvo Uredništvo Leksikona. Donijeli smo i kriterije po kojima će se raditi te opće upute za suradnike. Znači, na Leksikonu radimo gotovo deset godina. Tu moram posebno istaknuti prof. Ivana Janeša koji je ponudio mrežnu stranicu svoga Ogranka Matice hrvatske kao mjesto gdje će se leksikonske jedinice prikupljati kako bi trajno bile dostupne javnosti. To je odlična ideja, iako je materijal još nedorađen, tim više što je web-stranica zamišljena tako da se može trajno nadograđivati novim leksikonskim jedinicama pa ne moramo čekati gotovu knjigu da saznamo podatke o nečijem životu i radu. Na stranici su dostupne i sve informacije potrebne za rad na Leksikonu. Na izvrsnoj potpori moram zahvaliti i prof. i novinaru Marinku Krmpotiću koji se također pokazao odličnim suradnikom, dok se potpora medija pokazala neprocjenjivom pri izradi i promociji Leksikona – govori Karmen Delač Petković koja pojašnjavajući temelje pristupa izradi Leksikona kaže kako broj leksikonskih jedinica nije ograničen.

– Bude li ih više, knjiga će biti bogatija. Međutim, veoma je važno da sve leksikonske jedinice budu ujednačene oblikom i sadržajem. Znači, svaka mora imati ime, nadimak ili pseudonim osobe koja se obrađuje, njegovu ili njezinu portretnu fotografiju i biografske podatke, tj. podatke o životu i, nakon toga, podatke o radu, odnosno »dokaz« čime je ta osoba zaslužila uvrštavanje u Leksikon. Važan dio leksikonske jedinice su izvori, odnosno literatura. To je iznimno bitno jer tekstu daje vjerodostojnost i otvara vrata budućim istraživačima. Iz navedenoga je jasno kako je svaka leksikonska jedinica zapravo malo autorsko djelo pa mora biti i potpisana imenom autora. Proizlazi da se od suradnika na Leksikonu traži istraživanje, prikupljanje i oblikovanje podataka, a ne pusto prepisivanje iz već postojeće literature.

Također, smatram da je vrlo bitno da nam je jedan od glavnih kriterija da u Leksikon ne uključujemo živuće pojedince, već samo one koji više nisu među nama. Naravno, činjenica da su neki od znamenitih Gorana rođeni još u 19. stoljeću pokazuje se velikom preprekom pri »rekonstruiranju« njihovih života. Jednostavno, nemate više koga pitati, a dogodilo mi se da sam saznala kako su kuće prodane, grobno mjesto preprodano, arhivi nedostupni… Na sreću, uvijek ima dragih i sposobnih ljudi u matičnim uredima, župama, na grobljima, fakultetima, u bolnicama, muzejima, knjižnicama… koji će rado pomoći. Ili će nas uputiti na one koji mogu i žele pomoći.

Ukoliko se radi o iznimno značajnoj osobi, kakva je bio pjesnik Ivan Goran Kovačić, literature ima dovoljno. Podatke o lokalno važnim osobama moguće je naći u monografiji Gorski kotar i mjesnim monografijama većih goranskih naselja. Malo je ljudi koji imaju vlastite biografije i bibliografije, poput Ivana Brajdića i Rudolfa Crnkovića. Želimo li upoznati ostale ljude, valja se okrenuti svim dostupnim izvorima koji govore o njihovu radu. I tako sam iščitala brojne bilješke o autorima, biografske zapise, kritike, novinske članke… Osobito sam se potrudila pregledati i njihove vlastite uratke – članke, knjige, slike. Razgovarala sam sa svim dostupnim rođacima, prijateljima.

Volonterski rad

Istraživanje me često vodilo u inozemstvo. Kada se radilo, recimo, o Sloveniji, to nije bio problem, ali postalo je problem kad su u pitanju Češka, Francuska ili Sjedinjene Američke Države. Jer, malo tko danas ima mogućnosti da osobno ode u Ameriku i tamo istraži sve što ga zanima. Svejedno treba biti uporan, valja ići za svakim tragom do kraja, iako smo svjesni da će nas mnogi od njih odvesti u slijepu ulicu. Međutim, događa se da često nađemo i posve nepoznate, a važne podatke.

Čitav ovaj rad traži mnogo zalaganja i mnogo novca jer vam nitko neće platiti vaše uloženo vrijeme, rad ili putne troškove. Sve se ovo radim volonterski i zato ponovo zahvaljujem suradnicima koji su se voljni žrtvovati da bi ovaj projekt zaživio, kazuje Karmen Delač Petković koja govoreći o radu na biografijima mještana Brod Moravica i okolnih sela, koji odgovaraju postavljenim kriterijima kaže da je zanimljivo da se iz nekih obitelji javljaju po dva, ali i tri zaslužna mještanina (otac i dvije kćeri, dva brata).

– Zanimljivo je također da su više od trećine navedenih bili prosvjetari, tj. učitelji ili profesori. Brodmoravički je kraj inače imao vrsne učitelje koji su zaslužni za izrazito visok postotak pismenih u prvoj polovini 20. st. Imali smo manju stopu nepismenih prije Drugog svjetskog rata nego grad Zagreb u poratnom razdoblju. Među svima navedenima su samo dvije žene, obje također učiteljice, što nam pokazuje kako je to, prije stotinjak godina, zapravo bio vrhunski domet djevojčica iz seoskih i siromašnih građanskih obitelji, kaže Karmen Delač Petković.

Puno posla do izdavanja leksikona

– Uvjerena sam da ovaj posao ima smisla jer je nedvojbeno pokazao da Gorski kotar ima i na tom polju što ponuditi. Zato vjerujem da će ovaj projekt, kroz jedno dulje razdoblje, ipak biti dovršen, a onda će trebati oformiti Uredništvo knjige koje će urediti tekst, tj. pregledati i ujednačiti građu, ali i napraviti kvalitetnu selekciju gdje to bude nužno te, na kraju, odabrati nakladnika i tiskati knjigu. Dotad planiram svoj dio Leksikona znamenitih Gorana ponuditi kao separat u zasebnoj knjizi, za čije su tiskanje zainteresirani Općina Brod Moravice i Etno udruga »Turanj«, te o tome održati još nekoliko dodatnih predavanja širom Gorskog kotara, ističe Karmen Delač Petković.

Zaslužni Brodmoravičani upisani u leksikon

• Anderle, Václav Lev; rođen u Češkoj, radio i u Hrvatskoj, šumar i lovac, slikar, ilustrator i autor brojnih tekstova u tisku. Izradio je najljepše poznate crteže G. kotara, a njegov »Drvodjelac iz Gorskog kotara« danas je simbol brodmoravičkog kraja.

• Brajdić, Ivan (pseud. Goran); rođen u Gornjim Kutima, živio u Zagrebu, prof. slavistike, književnik, samouki slikar i glazbenik. Vrstan prevoditelj sa slovenskog jezika, vanjski član Slov. akademije znanosti i umjetnosti.

• Burić, Antun; rođen u Gornjim Kutima, živio u Beogradu i Rijeci, predavač na vojnoj školi, amaterski se bavio antroponimijom i ornitologijom, inicirao osnivanje Hrvatske čitaonice sela Kuti.

• Crnković, Rudolf; rođen u Gornjim Kutima, živio u SAD-u, vrstan glazbenik, tamburaš, vlasnik tvornice tamburica, skladatelj i aranžer, prodavao note i tambure širom svijeta, pisao stručnu i putopisnu literaturu, uvršten u Kuću slavnih tamburaša.

• Delač, Ivan; rođen u Gornjim Kutima, živio u Rijeci, prof. strojarstva, fotograf i autor desetak amaterskih dokumentarnih filmova. Dobio niz nagrada na domaćim i međunarodnim festivalima, a njegov je film predstavljao Jugoslaviju na međunarodnom filmskom festivalu amaterskog filma u Maastrichtu.

• Delač, Miroslav (psud. Slavić); rođen u Rijeci, živio na Lokvici blizu Brod Moravica, slikar naivac. Iako je umro veoma mlad sudjelovao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama, priznat u Hrvatskoj i svijetu, ostavio velik opus slika na staklu, lesonitu i platnu.

• Golubić, Danica; rođena u B. Moravicama od oca učitelja; učiteljica, glazbenica i misionarka, službovala širom Hrvatske, pokazala se tako dobrom učiteljicom da ju je zagrebački tisak kovao u zvijezde.

• Golubić, Darinka; rođena u B. Moravicama od oca učitelja; učiteljica, službovala širom Hrvatske, šikanirana od poslijeratnih vlasti, nije odustala od poučavanja i upamćena je kao vrsna učiteljica.

• Golubić, Vilko; rođen u Karlovcu, učitelj, 40 godina službovao u B. Moravicama, 20 god. kao jedini učitelj, iznimno stručan, pravedan, duhovit, vrstan govornik, član Hrvatske seljačke stranke, borac za učiteljska prava i narodni boljitak, osnivač Učiteljskog društva G. kotara, načelnik B. Moravica.

• Jurković, Josip Stipe; rođen u Moravičkim Selima, činovnik na željeznici, antifašist i pokretač ustanka u brodmoravičkom kraju, živio u B. Moravicama i Zagrebu, prvoborac NOB-a, član CK KPH, terenski radnik, organizira NOO, AFŽ, omladinsku organizaciju; ubijen u atentatu, a mjesna OŠ je nosila njegovo ime.

• Jurković, Viktor; rođen u B. Moravicama, pedagog (učitelj, nastavnik) dijalektolog, novinar (feljtoni, putopisi) i prozaist (romani, pripovijetke, rasprave, kritike, eseji), etnolog amater. Živio u B. Moravicama, Lukovdolu, Rijeci. Najpoznatiji kao književnik (desetak knjiga).

• Jurković, Zdenko; rođen u B. Moravicama, pedagog (učitelj, profesor, direktor srednjoškolskog centra), vrsni šahist i šahovski pedagog. Živio u B. Moravicama, Ravnoj Gori, Delnicama, na Krku. Tijekom gotovo šezdeset godina istaknuo se kao izvrstan promicatelj šaha u G. kotaru i šire, osnovao šah. klub i šahovsku knjižnicu u R. Gori.

• Kanotti, Rafael; svećenik i kanonik, rođen u Donjoj Dubravi (Međimurje), 42 godine župnik u B. Moravicama, zaslužan u pastoralnom radu i zaštiti i obnovi sakralnih objekata, papa Pio XI. odlikovao ga za primjeran rad čašću komornika.

• Kuretić, Franjo Kurtis, Frank; rođen u SAD-u od roditelja Gorana iseljenih iz sela Razdrto, počeo kao kovač, izučio za automehaničara i dizajnera, najbolji onodobni konstruktor trkaćih automobila u SAD-u, konstruirao go-cart, imao tvornicu alata za vojne potrebe i 3 tvornice automobila, pobjeđivao na najvažnijim utrkama bolida, uvršten u nekoliko Kuća slavnih.

• Rutar, Peter; rođen u Sloveniji, živio u Osilnici, slikar, kipar i graditelj oltara, opremio crkvenim namještajem velik broj crkava Slovenije i G. kotara, rekonstruirao crkveni inventar i freske širom Hrvatske.

• Štajduhar, Josip; rođen u Brod Moravicama, živio u Karlovcu i Zagrebu, prvi školovani liječnik u kraju, vrstan oftalmolog i znanstvenik, uveo oftalmologiju u Hrvatsku i na fakultete, europski priznat rad, promicatelj G. kotara i dobrotvor.

• Zrinski, Juraj IV.; rođen u Čakovcu, živio u središnjoj Hrvatskoj i današnjoj Mađarskoj, hrvatski plemić, veleposjednik, borac protiv Osmanlija, mecena brojnim književnicima i tiskarima, izgradio lanac obrambenih kula u brodmoravičkom kraju.