Jadrolinijin brod »Tijat«, nakon 68 godina službe, ovog je ljeta otplovio svoju zadnju liniju na šibenskom području nakon čega je otišao na vez u Lošinj, ali je zahvaljujući širokoj građanskoj inicijativi okupljenoj u grupi »Tijat u srcu« na društvenim mrežama, te podršci Šibensko-kninske županije i Jadrolinije, na kraju prošlog tjedna ipak iz Lošinja doplovio natrag u Šibenik. Novi vlasnik broda je Šibensko-kninska županija, a brod bi, nakon remonta i obnove trebao zaploviti kao »peta šibenska tvrđava«, na linijama prema turističkim odredištima u šibenskom akvatoriju.

O novoj namjeni broda i velikom uspjehu građanske inicijative pitali smo Roberta Udiljaka i Sašu Jurata, jedne od predvodnika grupe »Tijat u srcu«. Udiljak nije krio zadovoljstvo postignutim uspjehom, a vjeruje kako će projekt biti nastavljen i realiziran u cijelosti.

Brod je da vozi – Saša Jurat / Foto DUSKO JARAMAZ/PIXSELL

Neizmjerna sreća

– Sretni smo i ponosni jer smo »Tijat« uspjeli sačuvati u izvornom obliku i s originalnim pogonskim strojem. Neizmjerna je to sreća za sve nas koji se već godinama zalažemo za njegovo očuvanje, kaže Udiljak.

Zanimalo nas je što će se dalje zbivati s »Tijatom«, odnosno jesu li već definirani rokovi za njegov remont i ponovo stavljanje u službu, ovoga puta kao broda muzeja koji će ploviti do izletišta i turističkih atrakcija oko Šibenika i na obližnjim otocima.

– Definitivno prvo treba napraviti remont, obnoviti svjedodžbe za plovidbu koje su istekle i popraviti sve manje nedostatke koji su se u međuvremenu pojavili. Na potezu je županija, koja planira napraviti ploveći muzej, ali koji će i dalje biti u funkciji prijevoza putnika. Plan je da se ide do tvrđave Svetog Nikole, Prvića i drugdje, imamo mi puno ideja i prijedloga, o čemu ćemo razgovarati sa županijom. Uglavnom će biti riječ o sadržajima edukativno turističkog karaktera, ne isključivo u turističke svrhe, tako da bismo na »Tijatu« voljeli vidjeti i učenike tehničkih škola, koji će nešto naučiti o njegovom stroju i drugim elementima, ističe Udiljak.

Koliko će trajati rekonstrukcija, odnosno remont broda, za sad, dodaje, nije poznato, ali očekuje se da bude u funkciji do početka iduće turističke sezone.

– Najvažnije je da je brod vraćen u Šibenik. Njegova je važnost za sve nas iznimno velika, a vjerujemo da će i sve ostalo ići prema planu i kako je iz županije najavljeno, kaže Udiljak.

Građanska inicijativa

PItali smo ga i zbog čega je baš »Tijat« poseban, među svim brodovima Jadrolinije i zbog čega je baš oko njegovog očuvanja pokrenuta toliko široka građanska inicijativa koja je na kraju u potpunosti uspjela.

Robert Udiljak

– Taj brod je na ovom području proveo najveći dio vremena otkad je porinut. Poseban je, čak i u svjetskim razmjerima, po tome što je 68 godina plovio u floti istog brodovlasnika. S druge strane, ta serija brodova, sva tri, još uvijek plove »Tijat«, odnosno nekadašnji »Ohrid«, »Franeša«, kao bivše »Valjevo«, i »Emanuel« kao bivši Karlovac. S tim da je »Tijat« jedini od njih u potpunosti zadržao izvorni izgled. To je poseban slučaj, koji svjedoči o kvaliteti ovih brodova. Oni su bili među prvim novogradnjama za Jadroliniju, nakon Drugog svjetskog rata, kao brodovi građeni baš za plovidbu do malih otoka, da mogu pristati u manjim lukama i služiti tamošnjem stanovništvu. Osim toga, njihova je vrijednost u tome što su oni djelo naših brodograditelja i projektanata koji su itekako dobro znali kakvi su brodovi tim ljudima i lukama potrebni, kaže Udiljak.

Ističe kako su se ovi brodovi isticali izvrsnim maritimnim svojstvima, zbog čega je tijekom njihovog životnog vijeka prava rijetkost bila da ne isplove na liniji, bez obzira na vremenske prilike.

Spomenik brodogradnje

– To je težak, pravi brod, građen baš tako da otoci ne ostanu odsječeni, kakvo god vrijeme bilo. Veliki uspjeh u našim nastojanjima bilo je i to što je sačuvan originalni brodski motor, iako je prvobitno bilo planirano da se zamijeni drugim, a da se njegov motor prebaci u Jadrolinijin brod »Premuda«. Ali tu je Saša Jurat odigrao veliku ulogu, našavši isti takav motor i servis za njega u Švicarskoj pa je »Tijatov« motor ostao netaknut. Imali smo pri tom i ogromnu podršku Jadrolinije, to moram naglasiti, jer bez te njihove potpore ne bismo uspjeli u našim nastojanjima za očuvanje broda, kaže Udiljak.

A Saša Jurat, inače zaposlenik Lučke kapetanije Šibenik, s »Tijatom« je isplovio na njegovo zadnje putovanje, ali se s njim, kako je tada obećao, i doplovio natrag u Šibenik.

– Osjećaji su takvi da vam ih ne mogu opisati. Unatoč nekim negativnim komentarima kako je riječ o starom brodu, olupini i slično, ali to bismo onda mogli reći i za bilo koji stari sakralni objekt ili tvrđavu u Šibeniku i drugdje. »Tijat« je vrijedan spomenik naše brodogradnje i našeg pomorstva. To je brod koji nije velik, pa smatramo da će ga lakše biti održavati i uređivati nego »Galeb«, s kojim ga neki uspoređuju, ali usporedbe tu nema, jer je »Galeb« daleko veći brod i daleko veći projekt.

Za »Galeb« se vežu i političke konotacije, a mi to ne želimo i one su bespredmetne kad su brodovi u pitanju. Po meni je jedina greška kod »Galeba« to što neće ploviti, jer tada prestaje biti brod i postaje samo zgrada kraj obale. »Tijat« će ploviti, što je nama bilo iznimno važno, kaže Jurat.