Pokrenuo sam sudski proces zbog neistina i uvreda koje je nakon vašeg teksta, odnosno razgovora sa mnom objavljenog u Novom listu srpnju 2022. godine, iznio tadašnji glavni urednik Glasa Istre.

Kao što znate, u razgovoru s vama iznio sam samo vrlo lako dokazive činjenice, te na neki način izazvao Ivana Jakovčića, dugogodišnjeg istarskog župana i predsjednika IDS-a na otvoreni, javni razgovor o procesima koji su doveli do današnjeg stanja u kojem se nalazi nekad ugledna, najjača istarska stranka, itekako prepoznata od strane svih koji prate regionalizam na europskim prostorima, da bih u tadašnjem Glasu Istre dobio »odgovor« na taj intervju, odnosno niz proizvoljnih uvreda, konstrukcija i neistinitih tvrdnji.

»Ispiranje« blata

Naime, već u samom naslovu na naslovnoj stranici Glasa Istre nalazile su se dvije potpuno neistinite tvrdnje, da vas podsjetim, pisalo je: »Dino Debeljuh danas pljuje po Ivanu Jakovčiću računajući na zaborav da ga je upravo Nino instalirao za veleposlanika u Indiji.«

Prava je istina, a vi ste mi svjedok, da po nikome nisam pljuvao, kao što je istina da me Jakovčić nije »instalirao« za veleposlanika, već sam za veleposlanika postavljen nakon što sam prošao svu potrebnu zakonsku proceduru.

To znači da me je, poštujući proceduru, ministar vanjskih poslova predložio za veleposlanika, da se s time usuglasio predsjednik države, te me je za veleposlanika potvrdio Odbor za vanjsku politiku Sabora RH, nakon rasprave, jednoglasno.

Dakle, i članovi iz opozicije dali su svoj glas za moje imenovanje. Važno je znati da u to vrijeme gospodin Jakovčić nije bio više u Vladi, izašao je iz koalicije, pa ni na koji način nije mogao utjecati na moje postavljanje.

S obzirom na to da u gore navedenom tekstu bivšeg glavnog urednika on dovodi u pitanje moju sposobnost, kao i kvalifikacije za posao veleposlanika, želim samo istaknuti da sam 2007. godine u Indiji proglašen, zajedno sa kineskim veleposlanikom, za top diplomata, a priznanje mi je uručio osobno ministar u vladi Republike Indije.

Nisam pobornik tuženja medija i novinara, u životu nikoga tužio nisam, ali kad se prijeđe granicu bez ikakve mjere, ne preostaje vam ništa drugo.

Na kraju krajeva, da je tadašnji nakladnik Glasa Istre prihvatio objavu mojeg reagiranja na taj tekst, što je njegova zakonska obaveza, tužbe ne bi bilo.

Neko su me vrijeme pomoćni urednici s kojima sam uspio komunicirati zavlačili obećanjima, a onda sam shvatio – ništa od svega. Vama sam zahvalan što ste mi dali priliku da konačno iznesem pravu istinu i da sa sebe »isperem« blato koje je na mene bačeno.

Politička prekretnica

Istaknuo nam je to Dino Debeljuh koji je najavio da će odustati od tužbe protiv Glasa Istre kao nakladnika, ali ne i protiv autora teksta s kojim želi do kraja izvesti istinu na čistinu, kako to već voli istaknuti. Cilj mu je zaštititi sve one novinare koji su u velikoj većini i koji profesionalno rade svoj posao, ne pristajući na pisanje neistina.

– Odlučio sam odustati od tužbe protiv Glasa Istre jer on danas djeluje u drukčijim organizacijskim kondicijama, onaj Glas Istre koji je vodio tadašnji glavni urednik je uostalom u stečajnom procesu.

Ne bih volio da se današnjem Glasu Istre, koji se bori za opstanak na medijskom tržištu, odnosno njegovim novinarima, išta loše dogodi za nešto za što nisu krivi. Ali da želim istinu, da želim da javnost dobije potpunu i preciznu informaciju, to svakako želim.

Dino Debeljuh jedna je od istinskih istarskih političkih legendi. Izrazito iskrenu karijeru okrunio je mjestom hrvatskog veleposlanika u Indiji.

Iako danas nedaleko Buja živi nešto mirnijim životom, naglašeno posvećenom postulatima koje bismo zajedničkim nazivnikom mogli definirati kao »zdrav život«, približavanje »super izborne godine«, kao i činjenica da je Istra na velikoj političkoj prekretnici, posebno kad govorimo o budućoj županijskoj vlasti, vraćaju ga opet u uži krug zanimanja za političku sutrašnjicu Poluotoka.

IDS čiji je i on u povijesnom smislu jako važan dio, trenutno nije stranka koja bez razmišljanja zna da će imati poziciju župana, kao i samostalnu vlast u Županijskoj skupštini, značajniji rast »nezavisnih kandidata« ali i sasvim drukčija pozicija, kao i karakter HDZ-a, najavljuju zanimljive parlamentarne, kao i kasnije lokalne izbore. Gdje se u svemu tome vidi Dino Debeljuh?

Grijesi nečinjenja

Poznati su nam vaši stavovi kako je za vas politika prošlost, no ne čini li vam se kako Istri u ovom trenutku nedostaje velikih političkih »igrača«. Nema više na sceni, a nažalost mnogih ni među živima, političkih monumenta iz devedesetih, nekad nezamislivo postaje sasvim moguće, nezavisni kandidati koje bi nekad IDS bez problema brzinski »usisao«, danas su poprilično prepoznatljivi i sasvim snažni. Kakva je za vas današnja politička Istra?

– Poprilično bezlična. Znam da padam u zamku u koju često znamo upasti mi ljudi s nekom godinom i velikim iskustvom, no zanos koji je u političkom biću Istre vladao devedesetih godina, kao i ljudi koji su unutar IDS-a participirali u političkom radu, su apsolutno nesrazmjerni s onim što danas možemo vidjeti kako unutar IDS-a, tako i na cjelokupnoj političkoj pozornici.

Početkom devedesetih u i oko IDS-a je bio velik broj iznimno obrazovanih ljudi, bilo je 12 doktora znanosti, magistara, impozantan broj fakultetski obrazovanih ljudi.

Ti su ljudi uveliko pomagali u donošenju najboljih odluka vezanih za Istru i njezine građane. Samo u Skupštini Županije istarske bilo je 18 fakultetski obrazovanih, tri doktora znanosti, jedan magistar, svi sa liste IDS-a.

Usporedite te brojke s današnjim stanjem, pa ćete vidjeti koliko smo nazadovali. Tamo gdje znanja nema, ništa dobrog ne možemo očekivati. Mnogi nisu svjesni koliko je Istra, baš na polju obrazovanja, izgubila uništenjem Uljanika i mnogih drugih snažnih firmi.

IDS je mnogo izgubio »protjerivanjem« mnogih vrlo stručnih i sposobnih kadrova koji su svojim znanjem itekako smetali onima koji su odlučili »loviti u mutnom«, kako se narodski kaže.

Prepuštam vama i čitateljima da sami zaključe koji su ti koji su »protjerivali«. Rekao bih da se slično dogodilo i u ostalim strankama u Istri koje su nešto značile, SDP-u i HDZ-u.

Te su se stranke isto tako utopile u neprepoznatljivost. Osim što žele ili opstati na vlasti, ili pak doći na vlast, vrlo je teško odgonetnuti što u stvari nude kako bi nam budućnost u Istri bila bolja. Mnogo je priča, a malo konkretnog.

Najbolji je primjer bespravna izgradnja, činjenica da se Istra pretvara u smetlište mobilnih kuća, kamp-prikolica, drvenih baraka, nelegalnih građevina svakakvih oblika, vrlo često neusklađenih s našim kulturnim nasljeđem.

O tome svi pričaju, optužuju Zagreb, državu, a primjer Vodnjana pokazuje kako velika većina općina i gradova gdje je na vlasti IDS nije učinila ni ono što su po zakonu mogli činiti.

Da je itekako moguće uklanjati mobilne kuće i slično, dokazuje nam općina Vodnjan, evo baš pred neki dan čitam da to čini i Grad Umag, uklanjaju, kažnjavaju.

Znači, itekako se je moglo rješavati bez države, ali najlakše je bilo ne činiti ništa i optuživati državu za nerad. Ne daj bože da mi je cilj umanjiti odgovornost države, ali ipak želim skrenuti pažnju na licemjernost mnogih u lokalnoj samoupravi.

Mogli smo u više navrata pročitati izjave raznih načelnika i gradonačelnika kako im zakon ne daje ovlasti kojima bi, kako oni tvrde, riješili bespravnu gradnju, ali tko je dosad te ljude sprečavao da putem zastupnika u Saboru, iz njihove stranke, ne predlože izmjene zakone i izlobiraju da se zakon promijeni.

Politički potresi

Iako je djelovalo da dolazi vrijeme »nezavisnih«, početak tjedna šokirao je ozbiljnim lomom gradske vlasti u Puli. Gradonačelnika Filipa Zoričića je napustila njegova najvažnija suradnica, uvijek smirena i spremna na obavljanje najtežih zadataka, pročelnica Anja Ademi. Što čeka Pulu u ovih nešto više od godinu dana do izbora?

– Da, i ja sam bio uvjeren kako će nazavisni kandidati biti naglašeniji, provokativniji, kako će otvarati neke nove vidike istarske politike.

S obzirom na to da je na čelu najvećeg istarskog grada, upravo je Filip Zoričić trebao biti najsnažnija karika te nazavisne scene. Ali nije. Ne mogu ga naprosto definirati. Ne mogu ga svrstati.

U jednu od najboljih njegovih karakteristika idu otvorenost i spremnost da obilazi sve pulske mjesne odbore, što i jest zadatak dobrog gradonačelnika.

S druge strane, kao da se boji izaći s nekim jakim idejama jer nekom tada možda i ne bi bio po volji. Dobro, bilo je i toga, ali u više od dvije godine svega nekoliko takvih »izleta« je premalo.

Nakon odlaska njegove najvažnije suradnice, kako je sam isticao, pratimo i izbacivanje »prljavog rublja«, u neke je stvari teško povjerovati.

Primjerice u onu da je novcem građana plaćao vino čija je cijena 145 eura za bocu. Kažem, vjerovao sam u nezavisne, no i neki od njih »presvlače« svoje dresove tako da se bojim kako ništa značajno ni od te scene, iako bih istaknuo gradonačelnika Vodnjana koji je ipak učinio prvi značajan korak donošenjem pravilnika koji omogućuje u dobrom djelu efikasnu borbu protiv bespravne izgradnje.

Potresi, istina drukčije vrste, događaju se i na vašem području. Gradonačelnik Umaga Villi Bassanese našao se u središtu priče koja i na područje nekadašnje općine Buje perpetuira veliki istarski problem, onaj bespravne, ili u najboljem slučaju gradnje manjkave dokumentacije?

– Kao što ste mogli zaključiti iz prije istakutog u našem razgovoru, najviše me rastužuje ono čime sam najviše zgrožen u svih ovih trideset i nešto više godina demokracije, to je ono što je učinjeno teritoriju, zemlji Istre.

Konkretno, tu kao glavnog krivca vidim IDS koji je od silnog zanosa, ljubavi prema Istri, došao do toga da je bio glavni manipulator, glavni krivac da je Istra danas preplavljena ne samo bespravnom gradnjom, nego i silnim neukusom.

Kad je došlo do novog teritorijalnog ustroja Istre, apsolutno sam se zalagao da briga nad prostornim planiranjem bude na razini bivših, velikih općina, ili čak organizirana na još manji broj centara koji bi vodili taj posao.

Ponajprije, u njima su radili stručni ljudi kojima nije baš lako manipulirati, takvi ljudi stoje iza svojih djela i potpisa. Kao drugo, više od četrdeset jedinica lokalne samouprave nije imalo nikakve šanse doći do stručnih ljudi, još su ih manje mogli platiti.

Ali ne, nije se to tako provelo. Što čini IDS i njegov čelni čovjek Ivan Jakovčić? Upravo suprotno, što je otvorilo prostor lakomosti, manipulacijama, u konačnici upropaštavanju Istre za jako dugi niz godina.

Pitanje je hoće li se uopće to sve ikad moći vratiti u neke željene okvire. Dakako, »prilika čini lopova«, pa su se u te manipulacije upustili mnogi načelnici i gradonačelnici, razni referenti pod utjecajem visoke istarske politike, tako da sada imamo to što imamo.

Mnogo je toga upropašteno i u arhitektonskom smislu, nije se slušalo struku, kao ni Društvo arhitekata Istre koje često prosvjeduje, no ingerencija, utjecaj na poboljšanje stanja im se ne dozvoljava.

Danas imamo silne probleme s infrastrukturom zbog nekontrolirane gradnje, Istra je zbog toga manje privlačna, ali koga briga – one koji su se okoristili najmanje.

Ništa od politike

Na kraju, vraća li nam se na veliku političku scenu Dino Debeljuh, raste li na sjeverozapadu Istre nova politička snaga?

– Ne, ni samostalno, ni kao dio neke grupacije. Iako, volio bih organizirati sve one ljude koje je iziritiralo isto što i mene: brutalna rasprodaja zemlje, prenamjena poljoprivrednog u građevinsko zemljište, činjenica da danas istarski poljoprivrednik nije u stanju kupiti zemlju na kojoj bi razvijao svoju djelatnost.

Kako da to napravi kad je cijena poljoprivredne zemlje pet, ma i deset eura po »kvadratu«, što da na toj zemlji radi, a da povrati uloženo?

Kako to već u Istri ide – kupit će je po toj cijeni mešetari, onda nastupa korupcija kako bi se u prostornom planu promijenilo njezin status, kako bi od poljoprivrednog zemljišta postalo građevinsko, i eto povrata sredstava.

Eto, to bi mi bila želja, raskrinkati sve te malverzacije, a hoću li je ostvariti i hoće li se to reflektirati kao bilo kakva politika, trenutno ni meni nije poznato.

Koalicija IDS-a i HDZ-a je moguća

Državna vlast, premijer Andrej Plenković i ministar Oleg Butković, jako su popularni u Istri. Znači li to jačanje HDZ-a, pa čak, iako takvu misao mnogi još uvijek drže »bogohulnom«, vjerojatnost postizborne županijske koalicije HDZ – IDS?

– Danas je evidentno gotovo svim strankama u interesu da zadrže vlast i uvjeren sam da je velika većina stranaka spremna radi ostanka na vlasti koalirati i s »crnim vragom«.

S toga postizbornu koaliciju IDS-a u nekim sredinama ne isključujem, pa ni na županijskoj razini.

Carstvo neznanja i ignoriranja potreba građana

Istog dana kad je »pukla Pula« krenula je i poprilično ležerno pripremljena rekonstrukcija prometnice Buzet – Ponte Porton koja povezuje sjeverozapad Istre s njezinim centralnim dijelom, s Rijekom i s primjerice bolničkim kapacitetima o kojima su ovisni i pacijenti iz Buja, Novigrada, Umaga…

– Da, ne mogu vjerovati što su tu napravili. Počeli su raditi cestu, a da rasteretni pravac preko Karojbe još nije gotov, a ne mogu vjerovati ni to da će se tih nekoliko kilometara raditi gotovo godinu dana.

I da, nije mi jasno ni to da se neće moći parcijalno puštati promet što bi ga usporilo, ali ipak i omogućilo. Teško je, racionalno razmišljajući, shvatiti kako je moguće da nema drukčijeg, bezbolnijeg rješenja.

Mislim da je ovdje ipak u pitanju carstvo neznanja u zajedništvu potpunog ignoriranja potrebe građana. Nadam se ipak da će proraditi razum, da će se potražiti bezbolnija varijanta obnavljanja te ceste.

Trudim se povezati prometnice putem kojih ću do Istarskih toplica ili Ćićarije.

Srećom, dok sam bio na čelu Buja, uspjeli smo uz pomoć državnih sredstava urediti i asfaltirati mnoge lokalne prometnice na području gornje Bujštine, tako da danas područje Momjana, Grožnjana i Oprtlja može jako dobro poslužiti kao pomoć u premošćenju problema koje je izazvalo zatvaranje navedene ceste.

Na žalost, to autoprijevoznicima ništa ne znači, pitam se – tko će njima nadoknadidti silne gubite koje će im stvoriti zatvaranje te prometnice.

Bojim se da će se opet sve lomiti na leđima građana, da će se zbog troškova prijevoza povećati cijene robe. To vam kod nas tako ide – krivac se nikad ne sazna, ceh plaćaju građani.