Nikolina Radić Štivić, dugogodišnja ravnateljica Direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara Grada Rijeke, od početka lipnja nova je ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka pa ju pitamo što ju je motiviralo da se prijavi na natječaj?

– Mislim da svatko od nas na svom profesionalnom putu, pod uvjetom da obožava svoj posao i da mu on uz posao predstavlja zapravo poziv, ima potrebu i želju za profesionalnim napredovanjem, usavršavanjem i širenjem svojeg doprinosa. S obzirom na činjenicu da je baština konstanta mojeg profesionalnog djelovanja i rada u posljednjih 16 godina u Direkciji za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara Odjela za kulturu Grada Rijeke, kad se raspisao natječaj i bivša ravnateljica javno obznanila da se ne želi kandidirati, prepoznala sam tu mogućnost kao profesionalni napredak u onom čime sam se dosad bavila.

Izbor se, međutim, nije odmah dogodio. U prvom krugu natječaja javili su se kandidati koji nisu zadovoljili kriterije. Komentar.

– Nisam upoznata sa sadržajima programa koje su kandidati predložili te doista ne mogu komentirati zašto je do toga došlo. Vjerujem da sam predložila program koji se poklopilo s planovima osnivača Muzeja, uz čiju suradnju jedino možemo realizirati planove razvoja. Pretpostavljam da je ključ bio u mojim referencama s obzirom na nadolazeće složene zadatke koji se odnose na rekonstrukciju i obnovu Guvernerove palače i Nugentove kuće putem fondova EU-a, u suradnji sa Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje (SAFU) i Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU-a. Na natječaju je bilo potrebno predstaviti svoj program rada, a u čiji fokus sam stavila palaču i njezin sadržaj kao potencijal koji se treba i dalje stručno i kvalitetno otvarati našim građanima i turistima.

Pred cijelim timom Muzeja velik je posao revitalizacije, rekonstrukcije, ali i pronalaženje i dopunjavanje postojećeg fundusa i programa te komercijalnih sadržaja tih dvaju objekata. Dakako, sve se to mora raditi paralelno i u interakciji s građanima i strukom.

Digitalizacija muzejske građe

Pretpostavljam da to nisu jedine smjernice za budućnost?

– Svoj četverogodišnji plan baziram na ideji da muzej nije samo mjesto gdje se nalaze pojedine zbirke, već mjesto gdje se provode programi koji će pridonijeti kvaliteti života posjetitelja, građana i čitave zajednice – kako u Rijeci, tako i u svim našim dislociranim zbirkama, u suradnji s gradovima i općinama u kojima se nalaze. Od izuzetne je važnosti proširiti, nadopuniti i urediti stalni postav Muzeja te nastaviti s Integriranim projektom revitalizacije Guvernerove palače i Nugentove kuće u Rijeci za sufinanciranje iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova. U sklopu tog projekta, osim obnove građevine (pročelje), potrebno je osigurati i dostupnost sadržaja za sve skupine posjetitelja, pa tako i za osobe smanjene pokretljivosti. Osim nas u Muzeju, na realizaciji ovog projekta računamo na dobru suradnju s Konzervatorskim odjelom iz Rijeke i Hrvatskim restauratorskim zavodom iz Zagreba.

Jedan od apsolutnih prioriteta bit će i jačanje dokumentarističke službe i rad na digitalizaciji našeg fundusa u sklopu projekta digitalizacije kulturne baštine Republike Hrvatske. Digitalizaciji je potrebno pristupiti s namjerom da se muzejska građa trajno zaštiti od mogućeg gubitka te da se poveća njezina prepoznatljivost u javnosti. Plan nam je urediti i park, koji daje velike mogućnosti za što bolje iskorištavanje potencijala Muzeja i cjelokupnog areala, uključivo i komercijalne sadržaje, a za što će biti potrebno uključiti i stručnjake s područja marketinga.

Pretpostavljam da ćete se uključiti i u EPK 2020. Na koji način?

– Godina 2020. važna je ne samo u kontekstu EPK-a nego i zbog predsjedavanja Hrvatske Europskom unijom, kada treba otvoriti vrata što većem broju posjetitelja, naših građana i turista. Kad je rječ o EPK-u, naš Muzej je sudjelovao u izradi programa Coastlines – Lungomare prilikom kandidature Rijeke za prijestolnicu kulture. Taj je program izravno vezan uz projekt koji Muzej već provodi: Mala barka 1 i Mala barka 2, a u svojem je izvornom obliku, kao što je to zapisano u programskoj knjizi kandidature Rijeke, trebao ostvariti disperzirani muzej mora.

Sukladno ranije definiranim planovima, Muzej će se posvetiti i temi D’Annunzijeve uloge u Rijeci, s posebnim naglaskom na sve one negativne posljedice koje je to iznjedrilo i da bismo istaknuli važnost edukacije, da se takve stvari više nikada ne bi ponovile. Naravno, otvoreni smo u vezi s tom temom na suradnju s Rijekom 2020 u sklopu programskog pravca Doba moći. Također, u sklopu tog programskog pravca putem naše dislocirane zbirke Lipa pamti upravo je u tijeku javni poziv za privremene umjetničke projekte u javnom prostoru pod nazivom »Prepoznavanje odsustva«. Isto tako, naša dislocirana zbirka Lipa pamti, u Lipi, kao dio zajednice sa svojim programima i djelatnošću, uključena je u programski pravac 27 susjedstava u kojem sudjeluje općina/susjedstvo Matulji. U svakom slučaju, vjerujem u suradnju u sklopu projekta EPK 2020 i da će Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja biti prepoznat kao ključni partner.

Dio svjetske i europske baštine

Kakvo ste stanje zatekli u Muzeju? Što vam se sviđa, a što treba mijenjati?

– Još nije prošlo ni mjesec dana otkako obnašam ovu funkciju, no moram reći da Muzej ima izuzetno dobre uvjete za čuvanje muzejskih zbirki, ali i da je programski aktivan, u što su svi moji prethodnici uložili puno napora i postigli izuzetne rezultate. I prije nego što sam se javila na natječaj, moja percepcija, ali i ljudi s kojima sam se družila, bila je da je sve što je bilo vezano za Guver imalo pozitivan predznak. Događanja u muzeju, u njegovu vrtu, programi, rad u zajednici, u dislociranim zbirkama u Kastvu i Matuljima, programi Claustra i Mala barka i rad s djecom poznavala sam i ranije. Sa stručnjacima iz Muzeja surađivala sam uspješno i na prošlom radnom mjestu.

Jedno od mojih nastojanja zasigurno će biti intenziviranje rada na fundusu, njegove veće vidljivosti kao i vidljivosti stručnog rada cjelokupnog tima. Pratila sam i razvoj nekih sličnih svjetskih muzeja te sam uvijek smatrala da se s ovakvim stručnim timom, vrijednim zdanjem i bogatim fundusom može napraviti još više, štoviše unikatno, i u svjetskim razmjerima. U jednom periodu života imala sam sreću živjeti i raditi u Beču i to u neposrednom susjedstvu muzeja Kunsthistorisches Museum. Guvernerova palača s cjelokupnim svojim arealom i sadržajem, za razliku od spomenutog muzeja još je i na moru, što joj je zasigurno dodatna komparativna prednost. U toj usporedbi ne samo da smo dio europske baštine, nego i svjetske.

Vrijednost Guvernerove palače

Ima li Rijeka muzejsku publiku?

– Da, naravno. Smatram da ima i da nije ograničena samo na Rijeku. Fokusiranje na pojedine djelove publike, kao što je pokazala Čudotvornica, također je jedan od načina za privlačenje i kreiranje nove publike. Kvaliteta i način na koji nešto prezentiramo ključni su za posjećenost muzeja. Raznovrsnim programima, rekonstrukcijom palače, proširenjem stalnog postava, uređenjem parka, dodavanjem sadržaja u vanjskom prostoru te stvaranjem mirne zelene mikroklime unutar urbanog prostora sigurna sam da možemo privući još više publike. Možemo li poželjiti bolje, spoj vrhunske arhitekture, zelenog vrta, umjetnosti i doživljaja – Guver sve to ima!

Koji je najvredniji eksponat Muzeja?

– Najvredniji eksponat ovog muzeja je palača u kojoj je smješten.

Je li palača zapravo adekvatan prostor za jednu ovakvu ustanovu?

– Da bi se razumjelo koliko je to zapravo idealno, potrebno je poznavati cjelokupni kontekst. Da nema mora, ne bi bilo ni Guvernerove palače, a da nema Guvernerove palače, ne bi bila dovoljno približena povijest o morima, ljudima i politici koje je njena izgradnja potaknula. Ova palača je u stanju povezati i povijest i život danas, s naglaskom na znanost, umjetnost, zabavu i kreativnost. Ona nije samo zgrada, ona je sa svojim vrtom i depadansama idealni grad kulture i kreativnosti, života zajednice i susreta ljudi. Upravo u ovakvom objektu muzej i može biti smješten, jer se on o njemu skrbi i proučava ga na adekvatan način. Sve eventualne nedostatke funkcioniranja nama kao zaposlenicima, ona nadoknadi svojom ljepotom i reprezentativnošću.

Guvernerova palača i muzej u njoj, na zelenoj akropoli predstavlja centralnu kuću riječke zelene kulturne potkove, koja kreće od Rječine i Delte, Peeka &Pokea, preko vile i parka u kojem su smješteni Hrvatski državni arhiv i Prirodoslovni muzej, a nakon areala PPMHP-a spušta se prema bloku »Benčić« u kojem je smješten Muzej moderne i suvremene umjetnosti, a uskoro i Muzej grada Rijeke. Guvernerova palača jedna je od najljepših klasicističkih palača nad morem u svijetu, izvrstan spoj arhitekture i topografije. Ona je i kuća, ali i grad, izuzetna palača značajnog sadržaja, povijesti i urbanizma kao rezultat rada velikog arhitekta i duha vremena u kojem je nastala, a čija je vrijednost i danas teško nadmašiva.

Areal palače uz park čini i muzejska zgrada našeg poznatog arhitekta, profesora Nevena Šegvića u kojoj je trenutno smješten Muzej grada Rijeke, a koji je svojim projektom pridonio bogatstvu slojevitosti areala. Vrhunskom izričaju klasicizma vodećeg budimpeštanskg arhitekta Alajosa Hauszmanna pridodan je i trag vodećeg hrvatskog profesora arhitekture Nevena Šegvića. Kad je tijekom mog studija na Arhitektonskom fakultetu govorio o Muzeju revolucije u Rijeci, govorio je o načinu na koji je brižno propitivao uspostavu dijaloga s Guvernerovom palačom, koja dominira prostorom.

Jeste li zadovoljni muzejskom djelatnošću u Rijeci?

– Uvijek može i mora bolje, to znamo i želimo svi, ali budimo i realni; u gradu veličine Rijeke uz naš Muzej djeluju još četiri muzeja te nekoliko galerijskih prostora. Oni su dobra osnova za razvijanje muzejske djelatnosti i kreativnog rada. Svakako se zalažem i zalagat ću se za povezanost muzeja sa srodnim institucijama, sa Sveučilištem u Rijeci za veću uključenost građana svih životnih dobi te međunarodnu suradnju.