Talijanska diva Sophia Loren 20. rujna proslavila je 89. rođendan. Nažalost, veliko rođendansko slavlje u Bariju, gdje je trebala otvoriti četvrti restoran sa svojim imenom, izostalo je jer je glumica pri padu u svom domu u Ženevi slomila kuk.

Glumica je rođendan provela u ženevskoj bolnici gdje se oporavlja nakon operacije i nespretnog pada.

Nekadašnja rasna ljepotica i danas odlično nosi svoje godine. Često se pojavljuje i u javnosti, a ovog je ljeta bila glavna gošća na slavlju 100. godišnjice opernog festivala u Veroni, a pojavila se i na crvenom tepihu jubilarne 80. venecijanske Mostre, što je službeni naziv najdugovječnijeg filmskog festivala u svijetu.

Osim toga, bila je i počasna gošća Armanijeve modne revije »One Night In Venice« koja je bila jedan od glavnih festivalskih društvenih događanja.

I sama je glumica u jednom od intervjua kazala kako je s dvadeset godina nezamislivo imati 80 godina, ali kad te godine dođu, nevjerica i čuđenje još su veći.

Loren je bila jedan od najvećih seks simbola 50-ih i 60-ih godina, ali i najpoznatiji talijanski kinematografski izvozni proizvod. Izgledom i šarmom osvajala je svijet već kao 16-godišnja djevojka, ali kako je uvijek jednako zanosno nosila svoju ljepotu, glumica je u 71. godini pozirala za ekskluzivni Pirellijev kalendar u društvu puno mlađih kolegica Hillary Swank, Lou Doillon, Penelope Cruz i Naomi Watts.

Unatoč svemu, Sophia se nikada nije oslanjala samo na svoj izgled, a jednom je izjavila: »Biti lijep nikad ne može škoditi, ali morate imati više. Morate blistati, biti zabavni, morate natjerati svoj mozak da radi.«

Iako je osvajala ljepotom, bila je i ostala puno više od ljepotice

Siromašno djetinjstvo

Sophia Villani Scicolone rođena je u Rimu kao dijete inženjera Riccarda Scicolonea i učiteljice glasovira Romilde Villani. Odrastala je u siromaštvu s majkom i sestrom u gradiću Pozzuoli kraj Napulja.

Već kao 15-godišnjakinja počela je raditi kao model i tražila je filmske uloge. Zbog nedostatka novaca morala se brinuti i o majci, i o sestri. O svom teškom i siromašnom djetinjstvu kasnije je imala vrlo pozitivan stav, jer je smatrala kako su je neimaština i siromaštvo naučili biti samostalnijom, odgovornijom i žilavijom u životu.

Nakon što je osvojila naslov »Miss elegancije« na izboru za Miss Italije 1950. godine, upisala je satove glume. Ubrzo je dobila malu ulogu, kao statist u filmu »Quo Vadis« Mervyna LeRoya, što je ujedno pokrenulo njezinu glumačku karijeru.

Prije nego što je stekla međunarodnu slavu, nakon potpisivanja ugovora za pet filmova s ​​Paramount Picturesom 1958. godine, radila je na nizu talijanskih filmova. Do 1960. glumila je u više filmova godišnje, dijeleći ekrane s tada velikim filmskim zvijezdama kao što su bili Angela Lansbury, Clark Gable, Charlton Heston i drugima.

Tri godine od osvajanja titule ljepote, 1953. dobila je i prvu glavnu ulogu u »Aidi«, a sve zahvaljujući pronicavom oku talijanskog producenta Carla Pontija koji je uskoro postao i njezin suprug.

Sofia je tih godina osvajala crvene tepihe i zavodila objektive fotoaparata, ali više s pijedestala ljepotice. Prijelomni trenutak u njezinoj karijeri bio je film »La Ciocara« 1960. kojim se Loren prisjetila problematičnog djetinjstva.

– Lik je bio tako moćan, ali nisam trebala puno razmišljati o tome. Iako sam bila mala u ratu, proživjela sam ga – kazala je Sophia koja je u filmu glumila majku koja se bori za svoju 12-godišnju kćer u ratom razorenoj Italiji. Zaslugom te uloge postala je prva glumica koja je osvojila Oscara za ulogu u filmu na stranom jeziku.

Imala je samo 25 godina kad je glumila tu ulogu, a njezin talent svijet je odmah prepoznao. Zanimljivo je kako Sophia Loren nije prisustvovala ceremoniji dodjele Oscara 1962. godine jer je mislila da će se onesvijestiti među publikom ako osvoji Oscara.

U svojim je kasnijim intervjuima često spominjala tu zgodu i odluku da ostane kod kuće jer ako se to dogodi bilo je bolje pasti u nesvijest kod kuće.

Sophia je postala nezamjenjiva diva na filmskom platnu. Uz nju su glumili svi najpoznatiji holivudski glumci poput Marlona Branda, Caryja Granta koji je zbog nje čak zamalo napustio ženu i djecu.

Jedan od njenih partnera bio je i talijanski glumac Marcelo Mastroianni s kojim je imala nevjerojatnu filmsku kemiju, ali kako je i sama glumica rekla: »Bilo je to nevjerojatno, jer oboje smo bili zaljubljeni u svoje partnere!«

Glumila je i u brojnim filmovima, kao i u posljednjem Chaplinovu filmu »Grofica iz Hong Konga« koji je redatelj snimio 1967. godine. Na svom vrhuncu Sophia je bila poznata po svojoj glumi koliko i po svom izgledu.

– Seksepil je 50 posto onoga što imate i 50 posto onoga što ljudi misle da imate, rekla je jednom glumica odgovarajući na pitanja o ulozi ljepote u karijeri.

S Titom na svečanom otvaranju filmskog festivala u Puli 1970.

Ljubavna priča

Godine 1966. Loren se udala za producenta Carla Pontija koji je bio 22 godine stariji od nje, ali to je bila prava ljubavna priča. Upoznali su se kada je Sophia imala samo 16 godina, a iako joj je na početku bio samo producent, uskoro je njihovih 22 godine razlike progutala snažna ljubav.

Iako je kasnije izjavio kako nije mislio da će se u nju zaljubiti, priznao je: »Nisam mislio da će se to dogoditi. Malo-pomalo znao sam da je ona prava osoba za mene.«

Ponti je u to vrijeme bio u braku u kojem je dobio dvoje djece te je za razvod bilo potrebno dobiti potvrdu Vatikana, koju nije dobio pa su krenuli na putovanje u Meksiko 1957. godine.

Tamo se razveo od supruge i oženio Loren. Međutim, po povratku u Italiju, supružnici su se suočili s novim problemima – njihov brak nije bio priznat kao zakonit. Pontija su optužili za bigamiju, a Loren za nelegalnu zajednicu. Nisu čak ni imali pravo zajedno se pojaviti u javnosti.

Kako bi izbjegli optužbe, čak su se i rastavili 1962. godine, a opet su se vjenčali 1966. i bili skupa sve do 2007. kad je Ponti preminuo od komplikacija s plućima. Te godine su trebali slaviti zlatnu godišnjicu braka.

S Ponijem je Loren imala dva sina, Carla Jr. i Edoarda, pa se u vrijeme dok su djeca bila mala Sophia neko vrijeme povukla iz središta pozornosti kako bi odgajala sinove. Iako nikad nije bila daleko od ekrana, radila je uvijek, ali u puno manjem intenzitetu.

U tom je razdoblju snimila filmove kao što su »Grumpier Old Men« te autobiografski TV film »Sophia Loren: Her Own Story«.

U jednom davnom intervjuu glumica je opisala karaktere svojih sinova govoreći kako je Carlo Jr. pomalo nalik na nju: »Sramežljiv je, drži stvari u sebi, smije se, zabavan je. Edoardo je više poput moje sestre: druželjubiv, jako dobro pjeva i želi biti redatelj.«

Edoardova želja se ispunila, postao je redatelj, a mama Sophia, iako je već bila znatno usporila s karijerom, prije tri godne napravila je iznimku i glumila u njegovom filmu iz 2020. »The Life Ahead« koji govori o preživjeloj osobi holokausta koja razvija neobično prijateljstvo sa senegalskim siročetom.

Za New York Times tada je kratko izjavila: »Ja sam perfekcionist, a takav je i Edoardo. Nikada ne odustaje dok mu ne dam sve od sebe. Ne pristaje na ništa manje od toga i točno zna koje tipke treba pritisnuti da izvuče nešto od mene.«

Njezini sinovi krenuli su stopama roditelja pa su obojica pod svjetlima reflektora, danas 54-godišnji Carlo Jr. je dirigent u braku s glazbenicom Andreom Meszaros, a 50-godišnji Edoardo je redatelj i u braku je s glumicom Sashom Alexander.

Sa sinovima, Edoardom i Carlom Jr., Foto: Reuters

Foto: Reuters

Trajan trag

Sophia Loren ostavila je trajan trag u svjetskoj kinematografiji. Ljepotom, sjajem i šarmom osvajala je srca publike. Njezina kruna slave ostat će trajno uramljena u povijesti filma.

Časopis Empire glumicu je 1995. uvrstio u 25. najseksi zvijezda u filmskoj povijesti, a mnogi su je smatrali privlačnom i nakon što je prešla 60. godinu.

Za glumačke zasluge, osim Oscara za ulogu u filmu »La Ciociara«, osvojila je i Oscara za životno djelo, kao i pet Zlatnih globusa, od kojih četiri za najpopularniju žensku zvijezdu, a jednog za životni doprinos filmu.

Sophia Loren zasigurno je najveća zvijezda talijanske kinematografije ikada, a o tome što je za nju gluma kazala je: »Izgled je možda važan u filmovima, ali ono što morate dati je unutar duše, unutar svega svoga.

To je način na koji vjerujete u stvari… To je način kako se ophodite sa svojom obitelji, sa svojim prijateljima… Jer takav je stvarni život i u tome je prava ljepota.«

Na snimanju fotografija za Pirellijev kalendar 2007.