Ovih dana s nevjericom smo primili tužnu vijest – prerano je otišao Jagoš Marković, jedan od najistaknutijih kazališnih redatelja u regiji, s nekoliko predstava vezan i uz Rijeku. Prva njegova predstava koju sam gledala bio je, sada već možemo reći, antologijski »Skup« u izvođenju Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda 2003. godine na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci. Bilo je to zaista novo kazališno čitanje Marina Držića i nezaboravna, začudna metafizička groteska. Zatim je Jagoš Marković u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca režirao nekoliko predstava – »Filumenu Marturano« Eduarda De Filippa (gostovala je i u slavnom Piccolo Teatru u Milanu), »Galeba« A. P. Čehova, »Lukreciju o’ bimo rekli Požeruh« nepoznatog autora u sklopu Riječkih ljetnih noći (na pećinskoj plaži) te operu »Carmen«. U to vrijeme s Jagošem smo radili i razgovor za Novi list u kojemu je iznio i svoje dojmove o Rijeci: »Rijeka je grad. Ali ja ovdje živim dva života. Jedan u Rijeci – čistoj, slobodnoj, ljubaznoj; Rijeci čija je duša, meni se čini, lijepo odgojena; Rijeci gdje dišem punim plućima, gdje vidim čista, lijepa, dobra lica. Ali moj drugi život, koji traje mnogo duže, odvija se u HNK-u Ivana pl. Zajca…«

Jagoš Marković (Podgorica, 1966.) diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Borjane Prodanović i Svetozara Rapajića. U Narodnom pozorištu u Beogradu, čiji je stalni redatelj od 2008. godine, režirao je najznačajnije naslove svjetske i domaće klasike: »Učene žene«, »Hasanaginica«, »Gospođa ministarka«, »Pokondirena tikva«, »Dr«, »Antigona«, »Pepeljuga« (opera) i »Figarova ženidba« (opera).

U pravilu, njegove predstave su dugovječne, hvaljene, izvode se uvijek pred prepunom dvoranom i proslavljaju nacionalni teatar na međunarodnim gostovanjima. U drugim teatrima u zemlji i inozemstvu režirao je više od pedeset predstava. Među najznačajnije ubrajaju se: »Romeo i Julija«, »Kate Kapuralica«, »Dekameron dan ranije« (Narodno pozorište Sombor), »Lukrecija iliti Ždero« (Pozorište na Terazijama), »Bogojavljenska noć«, »Govornica«, »Sumnjivo lice«, »Uobraženi bolesnik«, »Tako je ako vam se tako čini« (Jugoslovensko dramsko pozorište), »Porodične priče«, »Gospoda Glembajevi«, »Jesenja sonata« (Atelje 212), spomenute riječke predstave, »Učene žene« (HNK Split), »Čarapa od sto petlji« (Beogradsko dramsko pozorište), »Zora na istoku«, »Naši sinovi«, »Svinjski otac« (Zvezdara teatar), »Hasanaginica« (Centar za kulturu Tivat), »Hekuba« (Crnogorsko narodno pozorište). U švedskom Kraljevskom kazalištu Dramaten u povodu jubileja tog teatra režirao je Strindbergovu »Kraljicu Kristinu«.

Dobitnik je oko pedeset strukovnih, festivalskih i državnih nagrada među kojima su i Nagrada »Bojan Stupica«, Nagrada za sveukupan doprinos stvaralaštvu Crne Gore, Nagrada grada Beograda, Nagrada grada Podgorice i Sterijina nagrada. U Bugarskoj je održan festival »Balkan čita Jagoša« u okviru kojeg su četiri redatelja radila njegov tekst »Govornica«.

Jagoš Marković sebe je smatrao Mediterancem, o čemu nam je u intervjuu kazao: »Mediteran je za mene stanje duha, a ne zemljopisno područje. Ako je nešto Mediteran, to je esencija života… Ja naprosto, budući da sam Mediteranac, ponekad to doživljavam kao hormonalni poremećaj…«

Prilikom svečane dodjele Nagrade »Mića Popović« Jagošu Markoviću, Ljubomir Simović među ostalim je rekao:

»U djelu koje postavlja na scenu Jagoš uvijek vidi nešto što prije njega nije vidio nitko. On nam i stare i poznate stvari otkriva kao nove i nepoznate. On napravi neku neprimjetnu gestu, ali tom gestom preobrazi sve… Jagoš radikalno, i s najvećom smjelošću, mijenja metaforu koju nalazi u tekstu. Pritom, on to ne radi samo kao redatelj, jer on u kazališu i nije samo redatelj. On je u kazalištu sve; on je i glumac, on je cijeli ansambl, on je i publika, on je i scena, i loža, i prva, druga i treća galerija, on je i kazališna biblioteka, on je i četka i boja, i čekić i čavao, i konopci i reflektori, i svila i vatra, i kulisa i zavjesa. On je sve to možda samo zato da bi nam kazao da je svijet bez ljubavi samo isušeno, slano i jalovo morsko dno…«