Približava nam se vrijeme orezivanja živica, koje su posebno čest ukras vrtova na Mediteranu, jer su tu koliko lijepe, toliko i korisne za održavanje kakve-takve privatnosti u malim gradskim i prigradskim vrtovima. Ipak, vrijeme za orezivanje živica određuje se i po vrsti i namjeri oblikovanja žive ograde.

Formalne živice, na primjer, moraju se češće šišati, jer imaju vrlo ravne linije, koje moraju izgledati besprijekorno. Od svibnja do kolovoza, odnosno tijekom vegetacije, živice se šišaju i po nekoliko puta, ali drastičnije rezove poput jačega oblikovanja i pomlađivanja, provodimo u vrijeme mirovanja – potkraj jeseni ili potkraj zime.

Najbolje je da izbjegavamo šišanje i orezivanje potkraj ljeta i u ranu jesen, jer bi za tople jeseni biljke mogle započeti rasti, pa te grančice kasnije može oštetiti mraz.

Živice smo trebali početi orezivati dok su još bile mlade, jer tako rastu gušće i samim tim ljepše. Kasnije orezivanje svodi se na usmjeravanje rasta i ovisi o vrsti živice. Ako se ona nalazi uz kuću, zid ili ogradu, treba ostaviti rastojanje, kako ne bi uzrokovala oštećenja na zidu, najbolje barem od 15 do 30 cm.

Sama tehnika šišanja svodi se na započinjanje od dna živice, pa nastavak prema vrhu, no nikada ne bi trebalo odrezati više od trećine grma, jer bi inače oslabljene biljke bile podložnije napadu bolesti i štetnika.

Prorijeđeno lišće djeluje neuredno

Zatim je dobro znati da živicu treba oblikovati tako da joj gornji dio bude uži od donjega, kako bi svi njeni dijelovi dobili dovoljno svjetla. Tako će biti i manje podložna oštećenjima od snijega i vjetra.

Kod orezivanja živice veliku pomoć nam može pružiti štapovi i špaga. Pri dnu, vrhu i na sredini vodoravno povučemo i zavežemo špagu, koja će nam pokazati ravnu crtu kojoj težimo pri šišanju.

Neke živice, poput lovor višnje, vremenom jako odebljaju, pa im ostane prorijeđeno lišće, što djeluje neuredno. Tada ih je najbolje pomladiti, a za takvu odluku imamo dva izbora: odrezati samo najdeblje grane ili sve grane do razine tla.

Ovaj postupak je drastičan i treba ga provesti za vrijeme mirovanja biljaka, krajem jeseni ili zime. Rezove na granama širim od 3 cm treba premazati voćarskim voskom.

Crnogorična živica se nikako ne smije ovako drastično pomlađivati, jer iznutra je prazna, odnosno bez listića i neće se oporaviti. Nju treba šišati nekoliko puta tijekom sezone, po malo.

Na živici će ponekad trebati ukloniti oštećene, bolesne ili osušene grane i s tim ne treba čekati. Na onoj koja cvate dobro je ukloniti ocvale cvjetove, kako se ne bi stvarali plodovi, koji samo iscrpljuju biljke.

Tim potezom ćemo i ojačati biljke i potaknuti novi rast. Bjelogoričnu živicu potkraj jeseni ili u rano proljeće možemo temeljito orezati, jer će se brzo pomladiti.

Često šišanje i intenzivan rast iscrpljuju tlo i biljke, pa je potreba za gnojidbom i zalijevanjem veća nego inače. Zato je korisno živicu nakon šišanja, a barem dva puta godišnje pognojiti.

U svakodnevnu njegu živice, koja će plijeniti poglede, spada i kontrola bolesti i primjena zaštitnih sredstava, te po potrebi okopavanje.

Pri orezivanju živice, isto kao i pri rezidbi voćaka i ruža, alat mora biti oštar, kako bismo jednim kratkim rezom obavili posao, a ne mučili biljku tupim škarama.