Iz Mostara nam se javio Goran Mitrić koji je na plaži u Neumu naišao na neobičnu ribu. Nije nam je bilo teško determinirati jer su fotografije bile sasvim jasne.

– U Neumu sam na plaži naišao na ovu ribu. Uhvatio sam je rukom, doslovno u plićaku u deset centimetara mora i onda je nogom izbacio na suho. Prijatelj mi kaže da je to neka dubinska riba i da se zagubila u plićaku. Valjda neki srebrni mač ili tako nešto. Ulovio sam dosta ribe, ali ovako nešto do sada nisam vidio – rekao nam je Goran usput pitajući i je li ta riba uopće jestiva.

A riba koju je Goran ulovio nije uopće neobična i stalni je stanovnik Jadrana. Riječ je o vrsti zmijičnjak repaš (Lepidopus caudatus, Euphrasen, 1788) kojeg na mnogim dijelovima naše obale nazivaju i mačem.

Tijelo je u ove ribe jako izduženo i bočno spljošteno, sabljasto.

Zmijačnjak repaš nema ljusaka, a glava mu je velika i zaprema oko 1/7 dužine tijela. Usta su mu velika, a danja čeljust, ispupčena, s jakim zubima među kojima se ističu veliki zubi u gornjoj čeljusti koji nalikuju na očnjake.

Oči su velike, a nosni otvori jasno vidljivi, Leđna peraja je dugačka gotovo koliko i tijelo, a počinje na zatiljku. Podrepna peraja je u prednjem dijelu svedena na niz sitnih bodljastih šipčica, dok su u stražnjem dijelu šipčice spojene membranom. Repna peraja je malena i izrazito dvokraka.

Boje je jednolično srebrne.

Zmijačnjak repaš može narasti do 2,1 metara i težiti oko 3 kilograma no ulovi su obično dužine 50 do150 centimetara.

To je bentopelagična vrsta koja nastanjuje more do 600 metara dubine, uglavnom 100 do 250 metara. Zadržava se uglavnom iznad muljevitoga, ali i pjeskovitog dna.

Prva spolna zrelost nastupa kod mužjaka pri 107, a kod ženki pri 110 centimetara dužine. Mrijesti se tijekom većega dijela godine, od travnja do prosinca, uglavnom tijekom ljeta. Hrani se ribom, rakovima i glavonošcima.

Kao ulov nije čest, a lovi se uglavnom koćom, malokad parangalom. Redovit je u ribarnicama Maroka dok je drugdje rijedak.

Krajem ljeta se na mnogim dijelovima naše obale približava plićim dijelovima pa i površini gdje ga se može naći ošamućenog i dezorijentiranog, a što se upravo dogodilo primjerku kojeg je pronašao Goran.

To je često posljedica nagle promjene pritiska a do čega dođe tijekom lova kada se riba uspije izvući iz mreže ili je ribari odbace kao neželjeni prilov.

Okusom ne odskače od obične ribe poput šaruna.