RIJEKA – Očekuje se da će neurodegenerativne bolesti biti sljedeća pandemija. Alzheimerova i Parkinsonova bolest sve su češće bolesti u našoj populaciji te se očekuje da će do 2050. godine biti dvostruko više oboljelih. S obzirom na to da je riječ o bolestima koje su u značajnom porastu, moramo se pripremiti za budućnost koja nije tako daleko, istaknula je doc. dr. Vladimira Vuletić na jučerašnjem otvaranju Međunarodnog znanstvenog skupa 7. riječki forum o neurodegenerativnim bolestima.

Trodnevni znanstveni skup zajednički organiziraju Zavod za biomedicinske znanosti u Rijeci – HAZU, Klinika za neurologiju KBC-a Rijeka, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Hrvatsko neurološko društvo i Hrvatski liječnički zbor – Podružnica Rijeka, a održava se do 20. rujna na Građevinskom fakultetu u Rijeci. Kako je Vuletić istaknula, skup je okupio eksperte iz cijelog svijeta koji se bave neurodegenerativnim bolestima, bazičare i kliničare koji će iznijeti najnovije istraživačke spoznaje i otkrića te aktualne teme u neuroznanosti.

Bolja dijagnostika

Govoreći o novim saznanjima, Vuletić je kazala da je upravo zbog njih danas puno lakše liječiti pacijente s neurodegenerativnim bolestima.

– Recimo za Alzheimerovu bolest se pronašao lijek u smislu protutijela koja u određenom postupku usporavaju bolest, što znači da je teorija amiloidne hipoteze nastanka bolesti bila ispravna. Također, puno je novih istraživanja Parkinsonove bolesti i ALS-a, odnosno pronađen je lijek za jedan genetski oblik amiotrofične lateralne skleroze, a veliki broj istraživanja o multiploj sklerozi donosi nove spoznaje i lijekove koji smanjuju broj relapsa i onesposobljenost, kazala je Vuletić.

Akademik Stipan Jonjić kazao je da je simpozij okupio značajne institucije i vrhunske predavače koji će pokriti širok spektar tema iz područja neurodegenerativnih bolesti, amiloidnih bolesti, proteinopatiji, biomarkerima i inovativnim terapijama, ali i multiploj sklerozi, parkinsonu i ostalim bolestima koje pripadaju ovoj skupini.

– Ove godine odlučili smo uvesti još jednu temu o neuroinflamaciji. Naime, svjesni smo činjenice da postcovid utječe na neurosustav te će biti riječi o postcovid manifestacijama, patologiji srca, ali i poremećajima središnjeg živčanog sustava i raznim virusnim infekcijama, rekao je Jonjić, naglasivši da je posljednji dan posvećen neuroznanstvenicima i njihovim istraživanjima.

Otvaranju skupa sudjelovali su i prof. dr. Alen Ružić, ravnatelj KBC-a Rijeka, prof. dr. Goran Hauser, dekan Medicinskog fakulteta, prof. dr. Senka Maćešić, prorektorica za digitalizaciju i razvoj Sveučilišta u Rijeci te prof. dr. Zdravka Poljaković, predsjednica Hrvatskog neurološkog društva koja se osvrnula na kompleksnost dijagnostike i liječenja neuroloških bolesti, posebno demencije u Hrvatskoj.

Nedostaju institucije

– Mi smo nažalost još uvijek u izradi naših registara za raznorazne neurološke bolesti, pa tako i za demencije. Pretpostavlja se da u ovom trenutku otprilike 90 tisuća ljudi u Hrvatskoj boluje od poremećaja kognicije, odnosno poremećaja pamćenja, a riječ je o bolestima koje su u porastu što zbog starenja populacije, ali i daleko bolje dijagnostike, kazala je Poljaković te napomenula da su danas u mogućnosti te bolesti prepoznati u vrlo ranoj prekliničkoj fazi. Bolje metode dijagnostike itekako doprinose i epidemiološkoj situaciji, dodala je.

Također, istaknula je da su novi lijekovi za multiplu sklerozu izrazito učinkoviti te oboljelima omogućuju da ostanu radno sposobni, međutim problem su kardiovaskularne bolesti, dakle moždani udari i neurodegenerativne bolesti poput demencije, čiji lijekovi nisu učinkoviti. No, napomenula je da se trenutačno ispituje novi lijek koji je pokazao značajno bolju učinkovitost, a na kraju se osvrnula na nedostatak dovoljnih kapaciteta za zbrinjavanje oboljelih od demencije u poodmaklim stadijima.

– U Hrvatskoj nemamo problema s dostupnošću lijekova, već nam nedostaju institucije koje mogu zadovoljiti broj oboljelih od demencije u kojima bi ti ljudi dobili adekvatnu njegu jer ta bolest u poodmaklim stadijima može biti izrazito iscrpljujuća za pacijenta i njegovu obitelj i okolinu, zaključila je Poljaković.