Već neko vrijeme se pokušava naći rješenje za »Jadran« između Hrvatske i Crne Gore. Iako su odnosi dvije države posljednjih godina gotovo prijateljski (i Crna Gora je postala članica NATO-a, prije nešto više od godinu dana), a s obje strane je načelno prihvaćena opcija zajedničkog korištenja »Jadrana« u svrhu školovanja kadeta, nepremostiva zapreka je vlasništvo nad brodom
Školski brod »Jadran« još dugo neće zaploviti pod hrvatskom zastavom. Takav zaključak nametnuo se nakon najnovijih medijskih »razmjena« stavova između najviših dužnosnika Hrvatske i Crne Gore, a da će legendarni motorni jedrenjak do daljnjega ostati u posjedu Crne Gore da se iščitati i iz mišljenja eksperata za međunarodno pravo. Motorni jedrenjak »Jadran« je naime do 1990. imao luku upisa Split te je služio za obuku generacija pomoraca, mornara i časnika, no te godine je završio u Boki Kotorskoj, na remontu u tivatskom Arsenalu da nakon toga nikad više nije uplovio u hrvatsko more.
Već neko vrijeme se pokušava naći rješenje za »Jadran« između Hrvatske i Crne Gore. Iako su odnosi dvije države posljednjih godina gotovo prijateljski (i Crna Gora je postala članica NATO-a, prije nešto više od godinu dana), a s obje strane je načelno prihvaćena opcija zajedničkog korištenja »Jadrana« u svrhu školovanja kadeta, nepremostiva zapreka je vlasništvo nad brodom. Ministar obrane Crne Gore Predrag Bošković je prije koji dan, povodom proslave 85. godišnjice »Jadrana«, u Tivtu (vezanog na gradskoj rivi Pine, gdje ga je tijekom jednog dana posjetilo više od dvije tisuće građana), izjavio kako je »Crna Gora otvorena da svi njeni saveznici koriste »Jadran«, ali da će jedrenjak ostati u toj državi i ploviti pod njenom zastavom«. Naravno, munjevito je stigla reakcija hrvatskog ministra obrane i potpredsjednika Vlade Damira Krstičevića, koji je kao izraz dobre volje i dobrosusjedskih odnosa prihvatio mogućnost zajedničkog korištenja »Jadrana«. Međutim…
Hrvatska diplomacija se do sada nije posebno fokusirala po pitanju školskog jedrenjaka. Tek posljednjih godinu dana se da uočiti nekakav pomak, no sve bez konkretnog rezultata. Prošlogodišnja planirana ruta Tivat – Venecija – Kopar – Kotor je zaustavljena zbog reakcija RH, čak vjerojatnije zbog glasina kako će »Jadran« biti zaplijenjen ako uđe u naše teritorijalno more. Izlet »Jadrana« u svibnju na Maltu je pak prošao bez problema, unatoč protestnoj noti iz Zagreba prema Valletti da se otkaže gostoprimstvo brodu.»Jadran« je sagrađen u Hamburgu, isporučen je Kraljevini Jugoslaviji u Tivtu 16. srpnja 1933., a 6. rujna iste godine je primljen u službu tadašnje Ratne mornarice u Splitu. Jedrenjak čeličnog trupa s tri jarbola dug je gotovo 60 metara, ima ukupno 61 ležaj te čak 11 kilometara užadi!
– Matična luka ŠB Jadran može biti isključivo luka u Splitu kao što je to bilo do 1990. Hrvatska će poduzeti sve legitimne korake kako bi bio vraćen pod hrvatski stijeg i od Crne Gore očekuje poštivanje međunarodnog prava i dogovora o sukcesiji, izjavio je ministar Krstičević, koji tvrdi kako je brod u vlasništvu Hrvatske i neraskidivi dio hrvatske pomorske povijesti. No, slično smatraju i Crnogorci, koji pak svoje pravo na školski jedrenjak polažu argumentom kako je »Jadran« početkom rata bio kod njih.Dakle, problem br.1 je odmah vidljiv. Pod čijom zastavom bi plovio »Jadran« čiji stijeg bi se vijorio s krme u tom svojevrsnom »time-sharingu« školskog broda? Ne čini se da će bilo Hrvatska bilo Crna Gora odustati od tog zahtjeva, tek eventualno nekakvim dogovorom o sukcesiji…
U »zasjedi« Slovenija i BiH
Što je problem br. 2, još kompliciraniji i zahtjevniji od barjaka na »Jadranu«. Već bilateralni sporazum je teško postići, a ne bi bilo neočekivano da nekakvi svoj zahtjev istaknu recimo Slovenija ili BiH. Čak i za »Jadran«, a sasvim sigurno i za ostalu vojnu »pokretninu«.To nas dovodi do pustog ratnog brodovlja koje je u vrijeme Domovinskog rata završilo u Crnoj Gori, u »zaljevu hrvatskih svetaca« kako se tepa Boki Kotorskoj. Diverzantske mini-podmornice izgrađene u splitskom škveru (u brodogradilištu specijalnih objekata), raketne topovnjače te dvije fregate (veliki patrolni brodovi) klase »Kotor« izašle s navoza u Kraljevici, samo su dio flote JRM koja se našla u Crnoj Gori, a tijekom desetljeća su ih snašle različite sudbine. Podmornice više nisu aktivne, nakon godina propadanja su redom darovane muzejima (u Sloveniji i Srbiji, a jedna je izložena u Porto Montenegru u Tivtu, pored velike, 50-metarske podmornice »Heroj«), raketne topovnjače bi trebale postati patrolni brodovi, dok se fregate pokušavaju prodati – posljednje informacije govore o Izraelu kao zainteresiranom kupcu… Inače, HRM trenutno u svom sastavu ima samo jedan školski brod, »Andrija Mohorovičić«, dok prototip prvog (od pet planiranih) obalno-ophodnih brodova za Obalnu stražu RH još uvijek nije napustio navoze Brodosplita unatoč produljenju rokova.Za komentar trenutne situacije i mogućih pomaka po pitanju sukcesije pitali smo i dekanicu riječkog Pravnog fakulteta, prof. dr. Vesnu Crnić-Grotić.
Ugovor o sukcesiji nije proveden
– Problem broda »Jadran« dio je problema sukcesije vojne imovine, budući da je u pitanju školski brod ratne mornarice. Kao što je poznato, države sljednice SFRJ do danas nisu do kraja provele Ugovor o pitanjima sukcesije iz 2001., što ga je Sabor RH potvrdio 2004. Ugovor sadrži Aneks A koji se odnosi na pokretnu i nepokretnu državnu imovinu bivše države. Nekretnine su, normalno, pratile teritorijalni princip pa su države sljednice preuzele vojarne i druge vojne objekte na svom teritoriju. Isto je načelo primijenjeno i u odnosu na materijalnu pokretnu imovinu SFRJ, ali je od toga izuzeta materijalna pokretna državna imovina SFRJ koja je bila dio vojne imovine te države. Prema Aneksu A ta imovina podliježe posebnim aranžmanima koje će međusobno dogovoriti zainteresirane države sljednice. Ako se slažemo da je brod »Jadran« bio dio ratne mornarice bivše SFRJ, jasno je da podliježe posebnom sporazumu. Problem je, naravno, što od tada do danas takav poseban sporazum nije potpisan. Sudeći prema nekim vijestima, u rujnu ove godine trebao bi se održati sastanak Zajedničkog odbora za sukcesiju pokretne i nepokretne imovine u Beogradu, ali dosadašnje iskustvo s tim odborom ne daje osnove za velika očekivanja. Odbor bi morao utvrditi vrijednost vojne imovine u trenutku sukcesije, a onda je rasporediti. Gotovo pa »mission impossible« s obzirom na protek vremena i izdašno trošenje vojne opreme i sredstava u ratovima na području bivše države. Hrvatska i Bosna i Hercegovina svakako su posebno osjetljive s obzirom da su one bile žrtve napada upravo tim sredstvima, smatra Crnić-Grotić, predstojnica Katedre za međunarodno pravo. O sudbini »Jadrana« dodaje:
Brod možete »posuditi«, ali zastava je samo jedna
– U tom smislu, smatram da eventualni parcijalni sporazum Hrvatske i Crne Gore o vojnoj imovini bivše SFRJ ne bi bio u skladu s glavnim ugovorom, jer bi mu mogle prigovoriti ostale države sljednice. S druge strane, država čiji je ratni brod može ga »posuditi« drugim državama na korištenje, ali to i dalje ostaje njezin ratni brod. Niti jedan, pa ni ratni brod, ne smije imati više zastava, kaže prof. dr. Crnić-Grotić, koja je između ostalog bila i glavna zastupnica RH u sporu sa Srbijom pred Međunarodnim sudom pravde, te član stručne skupine Vlade RH za arbitražni spor između RH i Slovenije. Što se tiče drugog problema, naša sugovornica je bila prilično jasna.– Kod rasprava o sukcesiji ne bi trebalo brkati rasprave o ratnoj odšteti. To su dva odvojena pitanja, koja se tek u nekoj izvršnoj fazi mogu »prebijati«. No, ta je faza trenutno jako daleko. Za sada nisu provedeni ni sporazumi koje su države sklopile, jer se čini da svaka ima svoje razloge da ih stopira, pa su provedeni samo u dijelu koji se odnosi na diplomatsku i konzularnu imovinu i na financijska potraživanja. Ne vjerujem da će pitanje vojne imovine »pasti u zaborav«, već će se to pitanje izvlačiti kao as iz rukava kada to bude politički oportuno.
