Nakon premijernog prikazivanja na ovogodišnjem Pula Film Festivalu, otvaranja Rab Film Festivala na kojem je osvojio i nagradu publike, prikazivanja na Sarajevo Film Festivalu, film »Smrt djevojčice sa žigicama« redatelja Gorana Kulenovića imao je uoči kinodistribucije i svoju riječku premijeru u Art-kinu. Film se temelji na istoimenom hit-romanu Zorana Ferića iz 2002. godine, autora kojeg ne treba posebno predstavljati, a upravo je tim romanom književnik i debitirao. Autor je to za kojeg naša priznata književna kritičarka Jagna Pogačnik kaže da je Monty Python hrvatske proze. A sam autor kazao je u povodu objavljivanja romana, no mogli smo čuti i na riječkoj premijeri, kako se radi o priči koja je mediteranski Twin Peaks.

Uz redatelja Kulenovića (»Pjevajte nešto ljubavno«, »Crno-bijeli svijet«, »Bitange i princeze«) i Ferić supotpisuje scenarij filma, a u glavnim su ulogama Ozren Grabarić, Goran Navojec, Jelena Lopatić, Slavko Juraga, Borko Perić, Slavko Sobin, Nikša Butijer, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Sanja Milardović, Elma Juković te drugi. Dakle, i dvije glumice iz našega riječkog HNK-a glume u filmu. Direktor fotografije je Mirko Pivčević, scenografkinja Veronika Radman, kostimografkinja Sanja Šeler, majstorica maske Sanja Hrstić, dizajner zvuka Ivan Zelić, a kompozitor Dubravko Robić. Koproducenti su Dušan Kovačević i Mirsad Purivatra.

Otok Rab

Radnja filma donosi nama jednu možda više lokalnu priču, jer radnja filma smještena je na otoku Rabu 1992. godine, dakle u ratno vrijeme, kad patolog Fero (Grabarić), rastavljeni četrdesetogodišnjak koji radi na fakultetu, dolazi na otok ne bi li prisustvovao sprovodu male kćeri prijatelja iz djetinjstva. Međutim, već na početku s komornom atmosferom sprovodnog dana koincidira i drugi događaj, onaj smrti, to jest ubojstva tzv. »djevojčice sa žigicama«, rumunjske prostitutke, transseksualke Marillene, koja je neke od svojih partnera zarazila gonorejom, u čemu će šefu policije Mungosu (Navojec) pomoći i Fero. Uz glavnu tematsku provodnu nit o ubojstvu, narativna shema poprima oblik guste uzročno-posljednične mreže među likovima. Već samo ovakva kratka skica radnje filma daje naslutiti i njegovo žanrovsko obilježje; radi se o obrascima drame i trilera, odnosno primarno kriminalističkog filma, no ima tu i dobro uklopljenih trenutaka humora. Radnja filma je linearna s pokojom analepsom u formi Ferovih sjećanja na njegov odnos s Frankom (Lopatić), kao i na jedan drugi događaj iz protagonistove prošlosti koji ga je, čini se, oblikovao.

Foto Mirko Pivčević

Zanimljiva je uvodna sekvenca, prizor ispod površine mora koja se mreška, a nakon toga i svi ostali ravnomjerno raspoređeni kadrovi rapske prirode koji (de)notiraju prirodu kao pronositeljicu nečeg zlokobnog, svojevrsne sjene koja se nadvila nad jedan mediteranski otok. Vrlo su česti stoga udaljeni prikazi centra otoka, i to sa zapadne strane, a nerijetko plan kamere zahvaća i dio raslinja, kao i veće planove koji zahvaćaju tmurno nebo i oblake, uz ptice u letu. Ti su dijelovi prirode poslužili kao dodatno stilsko sredstvo dograđivanja atmosfere negativnog predznaka koju je začeo sam trenutak pogreba, što dodatno sugerira pretežito tamna, gotovo noirovska fotografija. Također, inovativni kutovi kamere su nedvojbeno poslužili kao još jedan dograđujući element i/ili sredstvo stiliziranja otočne sredine, a posebno se ističu izoštravanja te početni dijelovi koji prikazuju sam otok i dolazak trajekta na otok.

Zamršeno klupko

A sprovod male kćeri je trenutak koji se istovremeno zbiva s trenutkom pronalaska leša lokalne prostitutke, no također, taj je trenutak okupljanja mještana poslužio kao kratak uvod ili sukus otočnoga mikrokozmosa, i to prikazom kratkog razgovora troje likova, u kojem dobivamo mali uvid u njihovu osobnost i stavove, kao i ubacivanjem lika lokalnoga čudaka koji pokušava preuzeti riječ na sprovodu. Tijekom filma takve će se skice likova postupno nadopunjavati, a na samome kraju filma dobit ćemo jednu zaokruženu i smislenu priču. Cijela priča uključuje i oca prerano preminule djevojčice, njezinu majku, spomenutoga lokalnoga čudaka, šefa policije, lokalnoga svećenika, kao i protagoniste Feru te Franku.

S obzirom na ubojstvo na samome početku, jasno je kako će vrlo brzo, nakon pogreba, glavna tema otočana postati ubojstvo djevojčice sa žigicama – i glavna tema filma i glavna tema na samome otoku. Kao i svaki otok, ni rapska sredina nije odveć velika, pa svatko zna svakoga, a znali su, dakako, i ubijenu Marillene za čije se ubojstvo na početku krivi neka životinja, no kasnije istraga počne bacati sumnju na razne aktere, kako to i biva u svakome dobrom krimiću. Oni gledatelji s više koncentracije i žanrovski iskusniji moguće je da će krivca tražiti u svakom sumnjivom, zagonetnom ili pak nedokučivom liku, od lokalnog čudaka, svećenika, Frankinog partnera, oca preminule djevojčice, do samog Mungosa, Fere ili pak koga drugog, no situacija s ubojicom ipak pokazuje nepredvidivost scenarija, odnosno same priče. Sumnja stoga djeluje kao zamršeno klupko koje se polako odmotava.

Društveno licemjerje

S obzirom na sam početak filma, ubojstvo kao centralni događaj te mjesto i vrijeme radnje, resursi i ljudstvo ipak su ograničeni, pa u tom smislu policajac uključuje i svoga prijatelja liječnika iz tinejdžerskih dana koji mu pomaže u istrazi. Iako početno samo u dijelu obdukcije, njegov se djelokrug kako istraga odmiče sve više širi. U tom smislu, moguće je povući opoziciju između njega kao osobe koja uspješno preuzima kormilo istrage i pravoga detektiva, policajca Mungosa. Iako Fero nije te profesije, u njega je ipak vidljiva sklonost uočavanju detalja i naizgled nevidljivih relacija koje ga na kraju i dovode do ključnog zaključka glede ubojice, dok njegov dugogodišnji prijatelj, i profesionalni policajac, prati one prve, vidljive tragove koji mogu dovesti do nekog zaključka, no ne nužno i onog pravog, što se uostalom pokazalo točnim u ovome slučaju.

Foto Mirko Pivčević

Paralelno s glavnom temom i/ili motivom ubojstva, tu su, dakle, i druge manje podteme poput odnosa Fere i Franke, Franke i njezina partnera, kao i njezina partnera i majke, zatim Fere i Mungosa, njihovi odnosi iz prošlosti, njihova povezanost s lokalnim svećenikom te kao centralni odsutni lik – i Marillene, a ti su odnosi ključni za oblikovanje cijele priče.

Zanimljiva je konstelacija likova i motiva oko centralnog događaja ubojstva koja pokazuje kako se dalje usložnjava paralelno s upletenošću/povezanošću određenog lika s istragom, pa se tako postupno otkrivaju motivi svakog od likova, njihove pozadinske priče, kao i priroda njihovih odnosa. U tom se smislu posebno ističe odnos Fere i Franke koji pokazuje postojanu (ljubavnu) iskru koja još uvijek tinja; njezin se žar smanjio zbog izostale zdrave i otvorene komunikacije glede želja, planova i budućnosti, a sam se odnos zapravo otkriva zbog sumnje u njezina partnera. Što se tiče njihova odnosa koji gledatelj dobiva u formi »flashbacka«, posebno se ističe onaj na rivi/šetnici koji je osmišljen kao svojevrsna minijatura i to u boji sepije, pa djeluje kao neka stara fotografija koja vjerno dočarava mladenački život na otoku i njihove preokupacije. Preokupacije uostalom pokazuje i jedan drugi »flashback« koji je vezan uz priču o lokalnom čudaku, a razotkriva puno mračniju priču i pozadinu glavnih likova. No priča o smrti Marillene, kao i priča o mikropovijesti jednoga čudaka zapravo su svojevrstan uvid u društveno-političku situaciju u zemlji, glede ljudskih i manjinskih prava, u ovome slučaju transrodnih/transseksualnih ili, kako ih likovi nazivaju, homoseksualnih osoba.

Društveno licemjerje ogleda se stoga u njihovom ambivalentnom odnosu spram takvih osoba na primjeru djevojčice sa žigicama; s jedne strane cijela otočna zajednica zna kako je to jedina prostitutka i gleda se na nju kao na pojedinca na margini zbog njezina životnog odabira da bude ono što želi i zbog zanata kojim se bavi, a s druge strane i nemali broj muških članova te male zajednice koji su takvoga razmišljanja ipak se upuštaju u razne odnose s njom.

Humor i jezik

O društveno-političkoj situaciji u zemlji tek u tragovima signalizira i 1992. godina u kojoj se radnja zbiva, što je vrijeme Domovinskog rata, a negdje se i u cijeloj priči i dijalozima da naslutiti takav povijesni trenutak, što vješto signalizira svjetlosni trag koji pada u daljini. O povijesnom trenutku svjedoče i postojeće metode u istrazi i obdukciji koje se svode na priču, razgovor, medicinsku dokumentaciju te način uzimanja otiska s mjesta zločina.

Uz sve to, priču su nedvojbeno dogradile i druge podteme/motivi, pa valja dodati situaciju s Frankinim partnerom koji je imao odnose s preminulom prostitutkom te jedne videokasete njihovog odnosa, kao i njezinih potencijalnih ostalih dokumentiranih seksualnih radnji, zatim ludnice u kojoj se odvija egzorcizam, a ti motivi nisu posve razrađeni, što ne mora biti zamjerka, jer i ovako funkcioniraju u cjelini. Ipak autorska je intencija da stvori žanrovski film koji je višeslojan, čini se, urodila plodom. Štoviše, film u zametcima naginje kakvome »art« filmu. Ove potonje scene u ludnici, uz dakako misterij jednoga ubojstva i krivca koji je i dalje prisutan u zajednici, kao i onih dijelova s prikazima prirode kao elementa zlokobnog, tvore jednu atmosferu nesigurnosti, mraka, negativnog te gdjekad i straha.

Pažnju treba skrenuti na humor koji je dio vrlo protočnog i smislenog dijaloga koji se odvija među glumcima, a dozvoljava onim neusiljenim iskrama humora koje nikako ne kvare doživljaj intencionalno zamišljene atmosfere u cjelini, da izbiju na površinu u određenim trenutcima. Također, signifikantno je i korištenje jezika; radi se o miješanju jezičnih kodova, rapske čakavice sa štokavštinom, što je potencijalno moglo uputiti na period izmještenog života određenih likova, čime je čakavština, jasno je, pala u drugi plan. Svakako je osvježenje čuti takvo miješanje jezičnih kodova u kojem su najbolje čakavske linije imali Navojec i Lopatić, kao što je i osvježenje vidjeti radnju hrvatskog filma na nekim novim lokacijama poput Raba. Također, radi se o vrlo dobrim glumačkim ulogama općenito, a valja istaknuti one Lopatić, Navojeca, Grabarića te Perića. Sam film je i svojevrsna preporuka svima onima koji nisu da pročitaju i sam Ferićev roman koji neće razočarati.

Film »Smrt djevojčice sa žigicama« možemo ocijeniti kao vrlo dobar kriminalistički triler s elementima drame, no i vješto uklopljenim i ravnomjerno raspoređenim trenucima humora. Film je to o jednome ubojstvu i istrazi u cilju pronalaska prijestupnika, no ujedno i mikropovijest jedne otočne zajednice i njezinih odnosa, narativ jednog vremena i kulture, kao i cjelokupne društveno-političke situacije.