Temelj mita o pravovremenoj kontri vezan je uz ribolov podlanice. Istina je da ova riba svoj zalogaj odvlači na sigurno, nakon čega ga nekoliko puta premeće po ustima da bi ga na kraju i progutala. No jednako je tako istinito da podlanice koje putuju svoje usputne zalogaje gutaju u hodu, bez zadrške i rezerve, osjećajući sigurnost jata…
povezane vijesti
Znati točno koja riba povlači naješkanu udicu, te kada i koliko snažno kontrirati – san je svakog rockera. U nekim se situacijama ulov samo treba lagano potvrditi, no ponekad kontra treba biti jaka, na granici izdržljivosti pribora.
Trenutak kada treba dati kontru da bi uspješno zakačili ribu ili pak samo potvrdili kačenje individualna je stvar i svaki ribolovac uglavnom ima svoje mišljenje o tome. Naravno, svaki od tih ribolovaca ima i gomilu argumenata koji idu u prilog teorijama koje su nerijetko oprečne same sebi. Kad bi pokušali sve te ‘argumente’ staviti na gomilu, dobili bismo samo veliku zbrku proturječnih podataka.
No ako iskustva po pitanju pravog trenutka za kontru selektiramo tako da uvažimo samo ona koja su dala rezultat, ustanoviti ćemo da tih podataka na koja se sada možemo osloniti ima znatno manje.
Temelj mita o pravovremenoj kontri vezan je uz ribolov podlanice. Istina je da ova riba svoj zalogaj odvlači na sigurno, nakon čega ga nekoliko puta premeće po ustima da bi ga na kraju i progutala. No jednako je tako istinito da podlanice koje putuju svoje usputne zalogaje gutaju u hodu, bez zadrške i rezerve, osjećajući sigurnost jata.
Pravilo nalaže da se podlanicu pusti u izvlačenju strune i do nekoliko metara nakon čega se udara snažna i nedvosmislena kontra. Ovo je pravilo nebrojeno puta potvrđeno u praksi, no, realno gledano, u pozadini je bar još toliko promašenih kontri i nerealiziranih prilika. Da bi ovakav pristup funkcionirao, moraju biti zadovoljene tri stavke.
Prva je da udicu sigurno i provjereno odvlači upravo podlanica, druga je da je udica pravilno naješkana tako da kontra može biti učinkovita, a treća je da smo potez primijetili na vrijeme.
Nažalost, šanse da se nešto od ovoga promaši prilično su velike.
Ješku može odvlačiti većina udičarima zanimljivih riba, a potez se ne mora uočiti na vrijeme. Opet, ako reagiramo prerano, podlanica će ostati u moru.
Što onda učiniti?
Rješenje problema je zapravo vrlo jednostavno.
Podlanicu lovimo na strogo određenim terenima, s udicom naješkanom tako da je u 90 posto slučajeva zanimljiva samo podlanicama, a nad štapovima ležimo kao na mrtvoj straži. U toj situaciji kad struna počne kliziti s kalema, štap mora biti u ruci spreman za kontru. Tih nekoliko prvih metara najčešće klizi sporo, uz otezanje i moguće zastoje, nakon čega slijedi znatno dinamičniji i življi potez što je pravi trenutak za kontru.