Scenska svjetla se pale, zastor se podiže, a auditorij kauča domaćih dnevnih boravaka kroz male ekrane ulazi u “Knjazalište”.

Novi zabavno-poučni serijal Roberta Knjaza pozvao je poznate osobe iz domaćeg javnog, scenskog i sportskog miljea. Poznati će svoje profesije na trenutak morati ostaviti sa strane i posvetiti se svojim novim ulogama.

Serijal s prikazivanjem započinje 2. listopada u 20.15 na HTV1, a iz emisije u emisiju susretat ćemo se sa zanimljivim poslovima, pojavama i pojedincima. Vedran Ćorluka i Franka Batelić kao Romi, Enis Bešlagić kao žena, Stjepan Hauser kao gluha osoba ili Marko Grubnić kao sakupljač boca. Ella Dvornik štema na baušteli, Dino Jelusić nosi pelene u domu za starije osobe, a Petar Grašo u Napulju preuzima ulogu i pregaču pizza-majstora. Barbara Kolar i Duško Ćurlić dan su proveli su kao kumice na placu, a lovci iz “Potjere” kao praljudi.

Puno emocija

U razgovoru s autorom emisije Robertom Knjazom dotakli smo se mnogih pojedinosti serijala, njegovog odnosa s kazalištem, televizijskih trenutaka i još mnogočega.

Što je to “Knjazalište” i zašto baš referenca na kazalište?

– Kazalište je, vrlo pojednostavljeno, pozornica na kojoj ljudi igraju razne uloge i svašta se može očekivati: emocije, radost, ljutnja, smijeh, padovi i dizanja, baš kao i u ovom serijalu, a sretna je okolnost da se sve to poklopilo s mojim imenom pa je naslov došao kao naručen.

Radi se o zabavno-dokumentarnoj emisiji u kojoj poznati gosti na jedan dan žive tuđi život. Slično kao “Mjenjačnica”, ali bez obostrane zamjene i s malo više edukativnih elemenata.

Kako ste birali teme i osobe koje dovodite u emisije “Knjazališta”?

– Zanimaju me i brinu neke stvari oko nas, kao npr. da tržnice polako umiru jer sve manje ljudi želi prodavati na placu. Kako obožavam plac i šušur oko njega, mislim da bi to bila nacionalna katastrofa, kao i to da više gotovo uopće nema domaćih majstora na baušteli.

Tko će nam popravljati i graditi Hrvatsku? Pa me onda zanima kako žive gluhe osobe u današnjem svijetu gdje je svatko sa slušalicama na ušima te tko su sakupljači boca i kakav je njihov život? Pa sam spojio sve te teme koje me zanimaju s hrvatskim zvijezdama koje bi bilo zanimljivo vidjeti u tom svijetu te koje su imale hrabrosti pristati i tako je nastalo “Knjazalište”.

Što nas očekuje na daskama “Knjazališta”? Nakon serijala o životinjama, vraćate se ljudima, stoga pretpostavljam da s time dolaze i razne emocije?

– Istina, ima puno emocija i spontanih reakcija, smijeha, zafrkancije, ali i ozbiljnih tema i momačkog nadigravanja u zraku.

Prometni policajac

Kakva će biti uloga emisije? Što njome želite postići? Kazali ste da je epizoda na zagrebačkoj tržnici zamišljena kako bi popularizirala tržnice, koje vani imaju bolji status. Jesu li i sve druge emisije zamišljene da poprave, podignu, uljepšaju status onih ili onoga o čemu se govori u emisiji? Ili to nije nužno slučaj?

– Ne umišljam si da mogu promijeniti svijet, ali ako ljudi uz TV zabavu, koju s pravom očekuju nakon napornog radnog dana, mogu ponešto naučiti i neku novu spoznaju ponijeti drugi dan u život, to bi bilo super. Neke stvari ne možemo zaustaviti, ali možemo ljudima prikazati kako to izgleda iznutra, pa možda to vidi netko tko ima moć i alate popraviti stvari. Usto, uvijek me zanima što se vrti u glavama ljudi oko mene, a naročito u ovim nekim zanimljivim zanimanjima i stanjima ljudi u Hrvatskoj.

Odakle, stoga, potreba za stvaranje “Knjazališta”?

– Otkuda potreba novinara da iznova radi intervjue, otkud potreba kumice da se ustane u 4.30 i krene na plac prodavati cijeli dan na kiši ili zvizdanu? Isti odgovor za većinu ljudi – raditi se mora, a svatko od nas se nada da naš rad koristi i ljudima oko nas.

Moj osobni motiv je da svaku godinu-dvije mijenjam teme serijala jer je i meni kao gledatelju dosadno gledati desetljećima iste formate. Danas Instagram, YouTube ili TikTok izbace 100 različitih tema u minuti, tako da u medijima nema opuštanja, gledatelji stalno traže novi sadržaj.

Što će biti vaša uloga u “Knjazalištu”? Vi ste inspicijent? Ili možda šaptač?

– Hahaha, pogodili ste, ima i jednog i drugog… Glavni likovi su tema emisije i ljudi koji je zastupaju pa poznati gost, a ja sam tu prometni policajac koji usmjerava promet.

Volim stvarati

Volite li kazalište? Kakve kazališne naslove birate za gledanje? Sjećate li se svog prvog posjeta kazalištu?

– Mama Roza imala je godišnju kartu za Satiričko kazalište Jazavac, danas Kerempuh i znam da me vodila kao klinca na redovitu porciju smijanja. No, nažalost, moj posao je toliko intenzivan da jako rijetko idem u kazalište jer rijetko imam vremena za svoje gušteve. Iako sam više kinotip, svakako se nadam da ću se kad-tad vratiti navici iz djetinjstva i godišnjoj karti za kazalište.

Vaš CV prepun je raznih projekata. Od –ica (“Mjenjačnica”, “Svlačionica”, “Koledžica”), preko “Velikana”, “Vatrenih” i fešti, do misterija, životinja i svega što nije navedeno. Zašto volite televiziju? Što vas motivira da nastavite istraživati i donositi originalan televizijski sadržaj?

– Kao i većina čovječanstva, volim stvarati. Kao što je frizerka sretna nakon dobre frizure, zidar nakon kvalitetnog zida, tako sam i ja sretan kad od male ideje u glavi, zajedno sa svojim suradnicima stvorim neko TV djelo koje nekome nešto donese – emociju, informaciju, neko novo saznanje ili odluku.

Čovjek se osjeća koristan i život ima smisla. A što se tiče količine tema, zanimaju me mnoge stvari i iako bi mi bilo puno lakše raditi jedan tip emisije, nažalost to ne mogu jer bih umro od dosade. Ovako se tu i tamo podsjetim nečega iz prošlosti, kao sada “Mjenjačnice”, izbacimo jednu sezonu u novom ruhu i već jurimo na sasvim desetu temu, kao što trenutačno snimamo “Najljepša europska sela” i “Povijest hrane”.

Nastavno na to, postoji li emisija, šou ili televizijski projekt u kojemu biste se željeli okušati kao suradnik ili možda kao sudionik odnosno natjecatelj?

– Živim za svoje projekte, teško da išta drugo stane u glavu…

Neutabane staze

Jeste li ikad zamišljali ili maštali kako bi izgledali veliki televizijski događaji (Otvaranje Olimpijskih igara, dodjela Oscara, Eurosong…) kada biste vi radili na njima?

– Nisam razmišljao, ali bilo bi tu prostora za puno zabavnih izmjena i dopuna. Bilo bi super baviti se time. Inače mislim da nema zabavnijeg od razbijanja opće prihvaćenih koncepata i sastavljanja novog po malo drukčijim pravilima. Evo, npr. Zoran Šprajc je uzeo desetljećima monolitan koncept “Dnevnika” i prilagodio ga svom pogledu na svijet i ljudima je to zabavno. Čini mi se zabavnije mijenjati nešto za što ljudi misle da je kanon što ih definitivno može iznenaditi, nego stvarati nešto novo za što ljudi nemaju očekivanja.

Što vas u vašoj svakodnevici istinski veseli? Imate li kakav hobi koji radite s entuzijazmom?

– Moj posao je izvor najvećeg veselja, najvećeg stresa i patnje. Ali to svi mislimo za svoja zanimanja. Sreća da je ovih lijepih i “sunčanih” dana daleko više od “oluja” i posrtanja. A privatno volim čagicu, prirodu i tumaranje po njoj, nogomet, putovanja s obitelji, zafrkanciju s frenderima, ma sve što uključuje ljude, druženja, glasnu glazbu i smijeh.

Kako u našem prilogu TV petkom govorimo o televizijskim licima, koja su vama omiljena TV lica? Koja su lica, nevezano uz to kojom se televizijskom formom bave, djelovala na vas, bilo mentorski, bilo kao uzor?

– Volim ljude koji idu neutabanim stazama i sam ih radije biram pa nemam neke specijalne uzore koje bih slijedio. Imam samo ljude koje smatram TV genijalcima poput Pervana i cijele ekipe “Večernje škole”, Malnara i njegove ekipe, koje moji klinci i dan danas gledaju i pokazuju i meni. Kroz snimanja isto upoznajem mnoge genijalne ljude. Pogledajte samo popis gostiju ovog serijala, svašta sam naučio i od tih ljudi i svatko od njih me je u nečemu zadivio.