Evo fešte za rock tradicionaliste i ljubitelje retro zvuka, posebno one vezane uz zvuk hard rocka sedamdesetih, ponajprije divova Led Zeppelin po čijim tragovima američki band Greta Van Fleet i dalje stupa svim srcem i snagom.

Novi Zeppelini

Iako je najavljujući ovaj album basist Sam Kiszka najavio da će se pokušati vratiti na početke rada grupe i zvuk garage rocka koji su tada svirali, u osnovi je »Starcatcher«, njihov treći studijski album, i dalje više no očigledan pokušaj da budu novi Zeppelini.

Van Fleet to čine kroz iznimno moćan i dojmljiv vrišteći vokal kakav ima Joshua Kiszka koji glasom nastoji oponašati ne samo Roberta Planta, već i zvuk gitara.

Tu su potom energične i brze gitarističke solaže njegovog brata blizanca Jakoba te zaista uigrana ritam-sekcija koju uz spomenutog Sama Kiszku čine i bubnjar Danny Wagner koji agresivnim, a opet grandioznim zvukom bubnjeva nastoji i uspijeva oponašati Bonhamov stil.

Dodajte svemu tome u pojedinim pjesmama na keltskom folku osmišljene akustične uvode ili završetke nekih pjesama, kao i usmjerenost tekstova k mistici i fantasy temama, i eto nam – novih Zeppelina!

Tematski pristup

Naravno, da su Greta Van Fleet tek puki oponašatelji, ne bi potrajali do već trećeg studijskog albuma i ne bi iza sebe imali turneje na koje hodočaste stotine tisuća ljubitelja teškog rocka, kako onih starijih koji su već desetljećima zaraženi zvukom Zeppelina, tako i onih puno mlađih kojima taj zvuk, mada su ga prije pola stoljeća stvorili ljudi koji su danas starci, itekako odgovara.

Glazbeno, dakle, sve je to na vrlo visokoj razini koja nekome i može izgledati kao čisto epigonstvo, ali je puno više onih kojima to nimalo ne smeta jer je – dobro izvedeno.

Također treba reći i to da su dečki iz Michigana itekako svjesni da im tekstovi nisu jača strana pa su i za ovaj album odabrali koncepcijski tematski pristup, odnosno, kako je to rekao bubnjar Danny Wagner, želja im je bila ispričati priče o stvaranju svemira, izmaštati likove i događaje.

A kad je tako, onda je sve moguće i ništa ne mora kroz stihove biti previše jasno. Jer riječ je, zaboga, o stvaranju svemira, odnosno fantasy svijeta. Pametno.

Foto: Facebook

Vilenjački vokal

Jedina od deset pjesama koja nema veze s tom idejom je minijatura »Runway Blues«, punkerska blues rock žestica koja traje minutu i 17 sekundi te govori o stalnom kretanju rock glazbenika.

Izuzetak može, a i ne mora, biti izvrsna završna »Farewell for Now« koju se može smjestiti u njihov izmaštani svijet, ali još i više u stvarnost jer kroz nju progovaraju o samima sebi kao rock bandu, o njihovoj predanosti radu i publici koja ih slijedi i koju vole pa je po svemu idealna ne samo za završetak albuma, već i za kraj koncerata ili za bis.

Sve ostalo je, što se tekstova tiče, u tom psihodeličnom, mističnom, duhovnom, srednjovjekovnom, nezemaljskom i fantasy stilu te, naravno, otpjevano i odsvirano žestoko, energično i vrlo uvjerljivo s brojnim gitarističkim solažama, udarima basa i bubnjeva te pomalo nezemaljskim vilenjačkim vokalom Josha Kiszke.

Album počinje žestokom i energičnom »Fate of the Faithful«, nastavlja se nešto umjerenijom »Waited All Your Life« da bi u »The Falling Sky« bili, kako je to najavio basist, bliži garage rocku no Pageu i ekipi.

No, sve ostalo je opet stil a la Zeppelin, od »Sacred the Thread« i »The Indigo Streak« do baš moćnog završetka albuma koji čine četiri jake pjesme – »Frozen Light«, »The Archer«, izvrsna »Meeting the Master« te već spomenuta odlična »Farewell for Now«.

Pogonsko gorivo

Sve u svemu, Greta Van Fleet stvorila je novi album koji će bitno ojačati njihovu set-listu i dati im dodatno pogonsko gorivo za buduće turneje.

Raspravljati o tome jesu li oni manje vrijedni jer su tek oponašatelji Zeppelina više i nema smisla jer je činjenica da postoje već jedanaest godina i iza njih su jedan EP i tri studijska albuma te brojni obožavatelji, od kojih mnogi od mlađih možda nikad i nisu čuli za grupu Led Zeppelin.

Mjerilo vrijednosti za njih zove se – Greta Van Fleet.