RIJEKA Desetljećima već ljudi Primorja i Istre uz ovaj naš nogomet su i pasionirani ljubitelji calcija, oni koji zbivanja u calciju osluškuju skoro kao ona u našem nogometu svakako su zamijetili koincidenciju da se i u Italiji i u Hrvatskoj skoro pa u isto vrijeme podigla buka oko suđenja.

U njih je to bilo zbog susreta Juventusa i Bologne kada su Bolonjesi drastično oštećeni zbog čega je kažnjen kako sudac na travnjaku, tako i onaj u VAR sobi. Ali u Serie A su iskoristili prvenstvenu stanku i organizirali ćakulu vodstva sudačke organizacije i niza trenera velikih klubova.

Kod nas je pak galama o suđenju mjerena s puno više decibela kojima su popraćeni jedanaesterci za Dinamov preokret u Osijeku kada je domaćin »nahvalio« Marina Zebeca i Ivana Bebeka izrazima za »potjernicu«. Ono s tribina »sudac lopove« je već uobičajen refren, poruke klupskih djelatnika bi trebale ipak biti više diplomatske.

Ovo iz Osijeka inače nije bila prolazna grmljavina s potonjim razvedravanjem, uskoro se slavonski klub oglasio i priopćenjem u kojem je u padelu iz koje više ne želi nešto kušati stavio i Brunu Marića, predsjednika Komisije nogometnih sudaca HNS-a. Na »čizmi« se sa sucima i njihovim suđenjem postupa suptilno, u nas se na sve to ide đonom, može se zaključiti nakon reakcija na odluke famoznih »ljudi u crnom« u ligama dviju susjednih država.

Mirotvorac

Iz Italije poručuju da je sažet, ali srdačan bio dvosatni sastanak u mjestu Lissone između najviđenijih ljudi sudačke organizacije (AIA. Associazione italiana arbitri) i trenera. U miru i bez nervoze koju izaziva utakmica gledali su i komentirali snimke s terena, ljudski popričali, njih »dvanaestorica veličanstvenih« kormilara klubova te ljudi iz klubova zaduženi za kontakte sa sucima, na drugoj strani stola sjedili su čelnik AIA-e Carlo Pacifici, znakovitog prezimena »Mirotvoran« i slavno sudačko ime, predsjednik Sudačke komisije za A i B ligu (Can) Gianluca Rocchi. Bilo je vremena i za »posjet« VAR prostoru, za trenere nepoznatom terenu.

– Opet tražim od vas da maksimalno surađujete s ovim dečkima jer kritika ili čak neka ponašanja koja nisu s tim u skladu, znače rizik da ih izgubimo – govorio je Rocchi. – Ako ih izgubimo, gubi i cijeli sustav. Recimo, vi mladog igrača pošaljete na posudbu dok ne sazrije, kada meni na koncu sezone sudac ne zadovolji s ukupnom ocjenom, moram ga maknuti s liste i on možda odluči više ne suditi.

Na sastanku su trenerima predočena razna važna razdoblja igre, od kažnjavanja žutim kartonom zbog igranja rukom u šesnaestercu, sudačke nadoknade vremena do tolikih drugih detalja koji zajedno čine nogomet »najvažnijom sporednom stvari na svijetu«. Od trenera su se odazvali Massimiliano Allegri iz Juventusa te Gilardino, D’Aversa, Di Francesco, Sottil, trener Milana Stefano Piolo, hrvatski trener Torina Ivan Jurić, trener Intera Simone Inzaghi, iskusni kormilar Atalante Gian Piero Gasperini, također i Dionisi, Zanetti te Baroni. Kroničari su odmah istaknuli da nije bilo stratega Rimljana, Josea Mourinha iz Rome i Maurizia Sarrija iz Lazija koji su poslali svoje pomoćnike, nisu došli niti Thiago Motta, koji je otišao k obitelji u Portugal, nije bilo ni Palladina, Ranierija, Italiana, kao ni trenera prvaka Napolija Garcije.

Na istoj strani

– Kako više razgovaramo, poznajemo se bolje jer na koncu konaca, svi smo na istoj strani – konstatirao je Pacifici, a da to nije bila isprazna parola svjedoči Gasperinijeva reakcija, poruka sucima da nastoje biti što više poštovani.

Tako je u Serie A, za nas to djeluje kao naučna fantastika jer kod nas je, nažalost, sve »obrnuto proporcionalno«. Nezadovoljni lansiraju teške optužbe. Ni časa se ne uzima u obzir i to da je sudac samo čovjek, nezadovoljni ga odmah napadaju ne libeći se čak bez problema dovesti u pitanje njegovo poštenje. Tu je automatski kraj svakoj priči jer ako nema povjerenja, onda je svaka daljnja priča bespredmetna.

Inače, ne samo u Hrvatskoj, već diljem Europe, od Španjolske i jednog Real Madrida do Italije i toliko spominjane »Stare dame« Juventusa, suci su po inerciji skloniji većim klubovima, prevedeno na hrvatski, tako je i sa zagrebačkim Dinamom. Kako je u nas sve isprepleteno s politikom, tako i nogomet, otišlo se tako daleko da su ga svojevremeno i neki stari navijači Modrih počeli smatrati »režimskim klubom«.

U ovoj priči bez kraja i koja će imati još brojne nastavke, i u Hrvatskoj i u svijetu, svaki klub, koliko se god busao u prsa poštenjem, od onog najmanjeg do najvećeg, žarko želi imati suca uz sebe. Ima tu pritisaka, kako prije utakmice, tako i uz opomoć publike tijekom igre, na koncu neki klub uspije, a neki ne, i to je sve samo dio ove igre bez kraja.