U 64 osnovne škole u zemlji, nova nastavna godina počet će u ponedjeljak Cjelodnevnom školom, eksperimentalnim programom u kojem će djeca i učitelji sudjelovati iduće četiri godine.

Iako je napravljen po uzoru na druge europske države, ovaj je projekt od početka pratio prilično izražen otpor roditelja i nastavnika koji u novom modelu rada ne vide ništa dobro.

I sada, tjedan dana prije početka škole, učitelji uglavnom još ne znaju koliko će ih doista opteretiti rad u cjelodnevnoj nastavi, a resorni ministar Radovan Fuchs suočio se s ustavnom tužbom roditelja u dvije osnovne škole koji ne žele da im djeca uđu u novi eksperiment.

Ambiciozan projekt

Riječ je o ambicioznom projektu za koji je u startu osigurano oko 18 milijuna eura za opremanje škola koje uđu u eksperimentalni program, a dodatnu materijalnu stimulaciju trebali bi dobiti i nastavnici.

Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja poručuju kako će cjelodnevna škola djeci osigurati kvalitetniju izobrazbu, smanjiti vrijeme sjedenja u školskim klupama i pružiti im brojne aktivnosti izvan uobičajene organizacije školskog dana.

Djeca će u školi boraviti dulje, najmanje do 14 sati, a imat će više izvannastavnih aktivnosti, više sati hrvatskog jezika i matematike tjedno, te niz novih predmeta koji bi trebali obuhvatiti dosad zanemarena područja u obrazovnom sustavu kao što su, na primjer, praktične vještine.

U školi će imati osigurano i ponavljanje gradiva uz pomoć učitelja i stručnih suradnika, a imat će više odmora i drukčije strukturiranu nastavu.

Ako se kroz četiri godine eksperimentalni program pokaže uspješnim, slijedi njegova primjena u svim osnovnim školama u Hrvatskoj koje će u međuvremenu prijeći na rad u jednoj smjeni.

U školama koje ulaze u cjelodnevnu školu, i tjedan dana pred početak nastave vlada neizvjesnost oko toga što donosi novi školski model.

Učitelji se boje da će zbog duljeg boravka djece u školi biti preopterećeni, no većina njih u ovom času zapravo ne zna koliko će vremena od ponedjeljka morati provoditi u školi.

– U školama se osjeća nesigurnost i početna neizvjesnost što donosi ta cjelodnevna nastava. Što se tiče zaduženja, čini se da zasad sve funkcionira u redu, no treba reći da se odluke o zaduženjima donose do 7. listopada, tako da ćemo pravu sliku tek vidjeti, kaže nam Ana Hinić iz Sindikata hrvatskih učitelja (SHU).

U nekim su školama učitelji dobili raspored za idući tjedan, u drugima nisu. »Negdje svi već znaju što će raditi, a negdje još nisu dobili zaduženja.

Ne mogu reći niti generalno dobro, niti loše. Vidim da se neki ravnatelji malo bolje u tome snalaze, neki ne. A tamo gdje se ne snalaze, javljaju nam se naši članovi s upitima, ističe Hinić.

Problem je, kaže, što u nekim županijama još uvijek nije riješen problem školske prehrane, kao što je to slučaj u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

»Kod nas je malo škola koje imaju mogućnost organiziranja prehrane, za razliku od sjeverne Hrvatske gdje je to uobičajeno. To je jako značajan element za početak školske godine, a nejasno je na koji će način to funkcionirati.

Neke škole uopće nemaju blagovaonicu, a ušle su u cjelodnevnu školu«, veli predstavnica sindikata. Riječ je o temi za koju su zaduženi osnivači škola, odnosno jedinice lokalne samouprave, koje su za to dobile i novac.

Tek počeci

– Čekamo da škola počne, teško je prije dati neku ocjenu. Uglavnom je nejasno kako će neke stvari profunkcionirati u ponedjeljak, ali ovo su tek počeci.

Daje se raspored rada, dogovaraju se neke stvari. Možda je sve to trebalo biti i ranije pripremljeno, ovako je ovo sada nekakvo uhodavanje, kaže Hinić.

Učitelje, dodaje, najviše zanima koliko će biti opterećeni i koja će im zaduženja ravnatelj dati, a mnogo toga – kao i obično, zaključuje – ovisit će o umješnosti pojedinog ravnatelja.

»Kako će ravnatelji postupiti do ponedjeljka ne znamo, možda sve uspiju organizirati tako da funkcionira«, dodaje.

Za Željka Stipića, predsjednika Hrvatskog školskog sindikata Preporod, nema dvojbe da nikakva promjena u obrazovanju nema šansu ako nije poduprta od učitelja i roditelja, jer i jedni i drugi mogu učiniti puno u opstruiranju promjena.

– Svejedno je hoće li to biti 63 ili 61 škola, ako roditelji one dvije škole dobiju ustavnu tužbu. Činjenica je da to nije eksperiment ni po jednom kriteriju – prvo, njime nije obuhvaćeno cijelo područje Hrvatske, jer je čak 50 škola stacionirano u jednoj regiji, drugo, nisu ravnomjerno zastupljene urbane i ruralne škole, i treće, prevladavaju male škole koje nikako ne mogu biti uzorak.

A ako nemaš reprezentativni uzorak, rezultat, kakav god bio, nije validan. Ali na Sveticama idu glavom kroz zid, čak i njihovi vlastiti kriteriji ih ne obvezuju, ističe Stipić.

Smatra da ishod ustavne tužbe, ako i bude u korist roditelja, neće imati utjecaja na realizaciju cjelodnevne škole u ostatku škola koje su ušle u projekt.

A kako će se projekt odvijati, zaključuje, najbolje pokazuje odgovor nadležnih koji su tijekom pripremnih seminara za nastavnike, na pitanja uvijek imali spasonosni odgovor »sve će se to riješiti u hodu«.